pjesma duše moje...

nedjelja, 28.09.2008.

anđeosko dijete...

/

toliko ispremiješanih vremena,
samo jedna sekunda,
vječnost je bila,
pogled u budućnost daleku,
ili prošlost neostvarenu…

poput mora što je zakoračilo u bonacu,
oka dva biserno plava krasila ga,
na laganom vjetru kosa lepršala,
poput tamnog neba,
kada se mjesec iza crnih oblaka skriva…

nijemo u moj obraz zagledao se,
riječi potrebne nisu bile,
nevini osmjeh tajnu skrivao je,
samo za jedim odgovorim,
moje srce vapilo je…

bol niz oči potekla je,
u grudima pitanje stezalo me,
tko si ti anđeosko dijete,
lagano san u javu uplovio je,
i suza na jastuk kapnula je…

28.09.2008. u 15:27 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.09.2008.

zašto sam zrak udahnula...



što je nevidljivim perom ispisano,
Bože da li koračam ispravno,
što me u ovom životu čeka,
zašto sam zrak udahnula…

dali mi je duša podarena,
da spasim slučajnog prolaznika,
ili onu nježnu lastavicu,
što joj krilo nevera ozlijedila…

ili me iščekuje usamljena duša,
što joj je nada potonula,
kako bi iskrenim zagrljajem mojim,
upotpunjena pravim putem krenula…

14.09.2008. u 13:15 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 10.09.2008.

u sjeni...



u tišini sjene se skriva,
skromnu ljepotu tajnom prekriva,
nije željan niti pohvala,
niti divljenja,
a osjećaje u srži korijena,
grumeni zemlje drže nedodirljivima...

od pogleda bježi smjelo,
na pitanja njegovo uho postaje nijemo,
Bog stvorio te da mamiš poglede,
ali tko si zapravo ti divno biće,
zakorači na zraku što kroz tamu prodire,
i bez straha razotkri se…

i kroz svu tu tminu što te okružuje,
iskrenom pogledu sakriti ne možeš,
koliko duša tvoja divna je,
zato uzdigni se,
jer vrijedan si svakog ovog stiha,
što moja duša za tebe ispisaše…

10.09.2008. u 21:36 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.09.2008.

zagrljaj...

/

i nakon svih ti bolova,
gorkih laži i spletkarenja,
što opekli su,
poput gorućeg ugljena...

nakon svih tih isplakanih noći,
nezaraslih rana i nijemih vrisaka,
što urezali su se,
poput sjećanja vidljivih na kori drveta…

i nakon toga zastanem,
i sama sebe zapitam,
zar u ljubavi grešaka nema,
da bih nešto naučila…

jer nakon svega,
opet bih sve to ponovila,
poželim da me neko zagrli,
i nikad iz svog zagrljaja ne pušta…

07.09.2008. u 19:59 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se