pjesma duše moje...

četvrtak, 28.08.2008.

usponi i padovi...

/

usponi padovi,
iznova i iznova ponavljaju se,
kao izlizane ploče stare,
snage nemam više,
ovo do ludila dovest će me…

venama vrištim,
sluh nijemim postaje,
ako utihnem poput srne,
misli mi se gube,
samoća me okružuje…

što li to govore,
do mene ne dopire,
u glavi su samo jeke,
svih padova i uspona,
ne mogu do daha…

neka sve stane,
da bar ledena rosa padne,
i svaki osjećaj zamrzne,
sjećanja nestat će,
a misli smiraj u ledu naći će…

28.08.2008. u 21:45 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.08.2008.

poklonjeno vječno sjećanje...

/

iza svake izrečene riječi,
duše svoje,
ponosno stojim,
i niti malo ne žalim…

sve ti poklanjam,
svaki nježan dodir moj,
koji si osjetio na koži svojoj,
svaki meki poljubac,
koji si okusio s usana mojim,
svaki vedar osmjeh,
koji si upio s lica mog…

ali srce ti ne dam,
ono ide sa mnom,
novi vlak čiste ljubavi,
zagrljajem stići će,
iako povrijeđeno ostade,
nekog drugog zavoljet će…

a sve ostalo zadrži za sebe,
neka ti je to od mene,
poklonjeno vječno sjećanje,
pa ako ti suza kapne,
neka kapne na svaki dio,
poklonjen od mene…

neka te tada prisjeti,
da svjesno si povrijedio,
jedno nježno ljudsko biće,
koje te iskreno voljelo…

24.08.2008. u 11:39 • 4 KomentaraPrint#

ima li smisla...

/

zaljubiti se ima li smisla,
naivno u plamen vatre zakoračila,
ožiljak vječna je uspomena,
svake sekunde zapeče,
vjerovanja u iskrenog čovjeka,
u gorki dim se pretvore…

ima li smisla poljubac primiti,
bolne suze već lice su krasile,
poput oštećene barke,
da li ću u duboko more opet potonuti,
a samo želim sigurno,
na dlanovima njegovim ploviti…

24.08.2008. u 09:54 • 1 KomentaraPrint#

subota, 23.08.2008.

oblak , nebom što ploviš...

/

bistrina uma,
odraz ostavlja u dubinama,
drugi svijet se nadzire,
drugi svijet gdje zla nema...

priđi bliže,
ugledaj se u sebe,
pogledaj odraz svoj,
ne boj se...

zamisli se,
gdje su sve boje života,
ne u njima,
u tebi duboko skrivene...

izdahom pusti ih,
da ih i drugi vide,
ne srami se,
jer savršenstvo isijava iz tebe...

oblak,
nebom što ploviš,
dubina mora,
ogledalo je tvoje...

23.08.2008. u 19:30 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se