pjesma duše moje...

subota, 26.04.2008.

tajna...

/

mirisom me omamio,
pogled je skrivao,
ne nisam ga poznavala,
ali poput životinje nanjušila…

mom uhu sve je bilo nijemo,
vrijeme je zastalo,
samo njegove usne,
u mislima s mojima su se spajale…

i prije negoli je svijet progovorio,
njegov korak uz moj je kročio,
zagrljajem me tješio,
pogledom sve više osvajao…

ali ništa nije kako se čini,
bajke su za malu djecu,
stvarnost je drugačija,
jer i mala tajna savršenstvo ubija…

26.04.2008. u 15:21 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 22.04.2008.

dozvoli mi...

/

voliš,
kao što muškarac ženu voljet može,
poput mekog bijelog perja maslačka,
dotičeš svaki dio moje kože…

ljubiš me toliko nježno,
grliš strastveno, najstrastvenije,
a u grudima me steže,
sumnja da ne poznam te…

dozvoli mi molim te,
zavirit u dušu tvoju,
tvoju prošlost,
da sanjam tvoje snove…

dopusti mi molim te,
okusit želje tvoje,
kročit tvojim koracima,
da na sekundu gledam tvojim očima…

s vremena osjećaj prevali,
da odavno si već dio života moga,
da sam te osjećala,
iako te vlastitim očima nisam vidjela,
da sam te željela,
iako te nisam vrelim usnama ljubila,
da sam te voljela,
iako ti nikada nisam osmjeh sa usana ukrala…

a onda poput groma udari bljesak,
u pepeo se sve pretvara,
poput vruče pare ispara,
i sve nestaje,
samo ostaješ enigma,
koja me u dubinu duše razara…

dozvoli mi molim te,
da se umotam u miris plahte tvoje,
ispričaj mi cijeli život svoj,
dok moj obraz tvoja prsa dotiče…

dopusti mi molim te,
da prodrem kroz dubinu tvoje kože,
jer ova žena voli,
kao što žena muškarca voljet može...

22.04.2008. u 21:59 • 14 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!