pjesma duše moje...

nedjelja, 27.01.2008.

fatae...

/

toliko spokojna i mirna,
ni treptaja ni pokreta,
vječni blagi osmjeh na usnama,
mislima progovara…

očima boje bistrog mora,
lagano otvorenim,
ispod dugih trepavica,
milo gleda i promatra…

dva prekrasna blijedo roza cvijeta,
valovito dugu kosu,
boje čokolade krase,
i paze da njeno lice na zatvore…

svilena haljina toliko blaga za oči,
boje pokošene trave,
lagano u valovima,
slijeva se s nje…

blijeda glatka put,
kao da od sunca bježi,
u sjeni živi,
sjajem svoje kože tminu rastjeruje…

krila jesenjih boja,
raširila je,
svijet njihovom ljepotom,
poput hvalisavog pauna osvaja…

toliko spokojna i mirna,
ni treptaja ni pokreta,
vječni blagi osmjeh na usnama,
mislima mi progovara…

27.01.2008. u 13:58 • 38 KomentaraPrint#

subota, 26.01.2008.

od svega pomalo...

/


malo slatke sreće,
malo gorke tuge,
život je sve to,
od svega pomalo…

pokoja slana suza,
osmjeh na usnama,
blaženstvo u srcu,
bol u grudima…

zagrljaji nježni,
okrutnost nenamjerna,
teška uzbrdica,
a lagana nizbrdica…

zraka toplog sunca,
kap kiše ledene,
od svega pomalo,
dugine boje rađaju se…

malo šećera,
malo soli,
život je sve to,
od svega pomalo…

26.01.2008. u 15:47 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.01.2008.

igra osmjeha...

/


koja licemjerna sebičnost,
nepromišljena okrutnost,
uzimaš sve bez pitanja,
kao da je cijeli svijet,
na dlanu samo tebi poklonjen,
za tvoju igru stvoren…

lažnom toplinom se približiš,
osmjeh na licu nabaciš,
osjećaje mamiš,
munjevito upijaš,
poput tipki klavijature,
igraš se i udariš…

past ćeš duboko,
neka zapamti hladnoća srca tvog,
mržnja oko tebe stvorit će se,
samo sjena ljubavi ostat će,
ruke za pomoć biti neće,
da te iz ponora blata izvuče…

06.01.2008. u 19:23 • 48 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2008.

od nepoznatoga bježati ili snove živjeti...

/


od straha kako dlan pružiti,
bliže k srcu dopustiti,
hoće li se sve raspasti,
u dim pepela pretvoriti…

ako poljubac dozvolim ukrast,
sa svojih usana ti pokloniti,
hoće li mi duša patiti,
da li ću neizlječivu bol osjetiti…

u tvom zagrljaju izgubit se,
dodirima se prepustiti,
od nepoznatog dali ću bježati,
ili snove svoje udahnuti…

05.01.2008. u 16:34 • 19 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!