petak, 21.08.2009.




Evo me! Jedva ste čekali ovaj trenutak, već su se osjećale posljedice mog izbivanja, djeca su plačljiva, žene su tužne, muškarci ljutiti, nikak se riješiti oblaka i paprika je slabije rodila, unatoč kiši... Odlučio sam se ponovno baciti na pisanje nakon dugo vremena, iako nemam zadanu temu, čisto zato što sam se zaželio pisanja, te sam upravo naletio na genijalno ciničan tekst o Facebooku koji je rasplamsao neke stare ironije. I krećem, uz zvuke Coheed & Cambrie (slučajno se sjetih benda po nekom pradavnom spotu), naj-gej prog benda današnjice (što nešto govori, u žanru gdje ako pogledate Petruccieve majice, Wilsonov glas, činjenicu da Omar i Cedric žive skupa već 15 godina i opći dojam Bill Kellihera, koji izgleda kao stereotip homoseksualca iz filmova kasnih sedamdesetih, sve vam je jasno). Uz nasilno prenaglašene misli o ljepšem spolu, nastavljam sasvim netaknut...

... i da, tek sam ovdje skužio kako zvući ova gornja rečenica.

Dakle upisah faks. Nitko u to, dakako, nije posumnjao ni na trenutak, no čisto reda radi, da se pohvalim. Bilo je to pomalo neobično iskustvo, jer sam iskreno očekivao pakao redova, panike i dezorijentacije, te sam se mentalno pripremio i oboružao bezgraničnim strljpljenjem, prizvavši duhove najvećih majstora Zena... No ništa. Svi su bili ljubazni, uslužni, smireni, koncentrirani i prvi puta u dugo vremena sam mogao naslutiti značenje riječi "normalno". Pomalo uplašen ovime, uz priličan oprez i zavirujući po kutevima, na kraju sam se našao u dvorani (takozvanoj... U pitanju je ustvari nešto što izgleda kao kantina za domare i doživio sam neugodan flashback na učionu povijesti u osnovnoj školi) u kojoj sam imao pisati prijamni. To veselje je trajalo 4 sata, iscrpilo mi mozak na tjedan dana i na kraju se nisam baš proslavio (top 500), uslijed pitanja iz "opće" kulture tipa:

"Na kojem prstu lijeve noge je Konfucijeva teta-baka po polustricu imala kurje oko?

a) Konfucije je rekao: "Onaj tko kurje oko ima na lijevoj nozi, na lijevoj nozi mu se kurje oko i nalazi. Detalji su nevažni, jer duh zbog njih trpi strašnim trpom."
b) Konfucije je imao tetu-baku samo po snahi bratića iz 2. koljena
c) nije imala prste na lijevoj nozi
d) nije imala lijevu nogu
e) sve od navedenog


Japanac Kirosivo Nakajama-Gakki je bio:

a) prvi japanac u svemiru koji je ponio Nintendo
b) teoretski fizičar koji je zamislio nanione, sub-sub-subatomske čestice koje još valja dokazati
c) prvi gimnastičar koji je izveo trostrukog Puškina sa poluokretom i lastom na trampolinu
d) predstavnik 3. vala "novog japanskog filma"
e) nećak Fuji Gen-Gakkia, osnivaća najpoznatije japanske tvornice gitara u Lawsuit eri"



Ja inače glasim za hodajuću enciklopediju bespotrebnih i zamornih podataka, ali da mi je upoznati one koji su napisali pitanja za prijamni, vječno bi im se klanjao i molio ih da me prime za šegrta.

Upisi su pak bili trening za živce kojeg nikom ne preporučam. Ponovno naletivši na prokleti red, znao sam da me čeka beskrajno šetuckanje gore-dolje po hodniku. 82339 koraka i 2 sudara sa studenticama koje su se pokušavale probiti do referade dalje, došao sam i ja na red, u grupi od 400. do 500. mjesta. Proslijedili su nas u dvoranu kao izgubljene ovčice u tor i posjeli pred ogroman pano na kojem je, projektorom projiciran, stjao popis slobodnih mjesta po smijerovima.

"Ok, psihologija i povijest su otišli prvi, arheologijaaaaa... Šveeeedskiiiiii.... Švedski? Aj dobro. Filozofija?!?!? Zašto?? Talijanski je upisalo dvoje ljudi?! A u kurac i usranoj generaciji", mislio sam. Zbilja sjebana generacija. Znam, jer sam na prijamnom prepoznao djevojke koje su s mojom sestrom išle u osnovnu, a u međuvremenu im je štošta naraslo i stigle su me po svim relevantnim životnim pitanjima. Moj primarni cilj i razlog prolaska kroz sve ovo je bila sociologija, u kombinaciji s informacijskim znanostima. Potonje i nije baš najtraženiji smijer na faksu, dok je sociologije bez plaćanja ostalo brojkom i slovom 10 (deset) mjesta. S obzirom da nisam stigao nabrati 6000 kn s obližnjeg drveta kad sam dolazio, a mlađi brat te love kojeg sam imao mi je trebao za pojačalo, bilo je ovo biti ili ne biti... S automatskim gnušanjem na komparativnu književnost.

Krenuli su prozivati od broja 400., osamdesetak mjesta prije mene, i odmah naletjeli na cvrčke u dvorani. Pomislio sam kako će takvih biti dosta i da ću moći upisati željeni predmet. Onda su prozvali broj 401. Dečko je uredno ustao, otišao s papirma dolje do niza stolova i krenuo obavjati proceduru u dubinama oko katedre. Čulo se nije ništa. Taman je prolazio sekciju s kompovima spojenim na projektor. Lista nestane uslijed refresha. Pojavi se nova lista:

"Sociologija uz potporu Ministarstva: 9 mjesta"







Prvo pa muško, na više raznih načina. Redali se tako redom sve nadobudni mladi ljudi koje baš eto zanima zloglasna komparativna književnost, kombinirali kombinacije tipa fonetika i rumunjski i općenito su mi išli na ruku, do negdje 450. mjesta kad su samo zaredali i ozbiljno me doveli pred predinfarktno stanje. Spasonosta 3 mjesta do kraja, konačno su i mene prozvali, popisali, uzeli mi još par stotina kuna i uvalili mi 3 kile i 80 deka obrazaca u kojima samo što me nisu pitali na kojem prstu lijeve noge mi teta-baka po polustricu ima kurje oko. Rješio sam to, elegantno izbjegao slikanje za Xicu (bad hair day...) i otišao nai neobično ugodnu pivu sa bivšom, koja je taman bila na ispitu usporedo s mojim upisom. Poslije me čekao povratak doma, a potom i na posao, na kojem sam lagano brojao sate do zadnjeg dana, a onda dane nakon zadnjeg sata za primitak plaće.

Ovim putem apeliram na D. da se ne sekira, jer je dobro uzeti godinu pauze i šljakati malo, da vidiš kak faks ide kad znaš čem bi se morala vratiti... Ali ja ipak ne bi pričao ljudima okolo o rangu na prijamnom, ruši ti ugled bespotrebno. xD Živci i koncentracija su zajebana stvar, ja to skupljam tjednima unaprijed...


I da, na kraju sam nabavio lampaša... Istina, ne onom gotovinom, već su neke zamijene igrale, pošto sam skužio da imam previše gitara a premalo gotovine u recesijsko vrijeme kada nisam ziher oćemo li se kvalitetno grijati ovu zimu. No nije stalo tu, počeo sam opasno vrtiti opremu. Informirani stariji ljudi mi vele da me uhvatio GAS, podmukla bolest negdje između ospica i kockanja, koja mnoge mlade živote osuđuje na višesatno surfanje po japanskim oglasnicima, ubija ono malo socialnog života što im je preostalo i na kraju proizvodi gomilu frustrirajućeg youtube materijala. Osjećao sam se prilično blesavo, našavši se kako objašnjavam svom starom, inaće potpunom tuntleku za gitarističku opremu, zašto sam nakon godinu i pol zamijenio potpuno novu opremu vrijednosti 7 znamenki, zbog kojeg sam ga posvadio s tetama u Americanu na 12 mjeseci (meni ga nisu htjeli dat... gadure.), opremom prosječne starosti 25 godina i uvjeravajući ga kako sam još dobro prošao, dok me on samo gledao pogledom "Bože, gdje sam to pogriješio?". Ali oni koji malo duže sviraju će točno znati što se događa kad zabrijete i proklinjati dan kada su čuli za Gibson LP Customa svaki put kad vide etiketu s cijenom.

I jesam li zadovoljan? Ne baš. A kako to obično biva, gotovine nema niko, no i kad bi imao i udijelio mi za taj komadić povijesti s lampama, bio bi zanimljiv podvig dofurat ono što želim iz SADa, kad najčešće ne dostavljaju ni u sve savezne države... Svijet je globalno selo? Onda smo mi dio livade ispred septičke jame očito... Mislim da je možda bolje da tu prekinem pisati, jer će me ponovno povući da počnem o stanju u državi, a to je već prebrutalno za ovako kasno navečer/rano ujutro. Riskiram dolaženje na crnu listu internet korisnika u plavoj partiji ako nastavim sa spikom o tome. Jedina olakotna okolnost je što nisu baš preinteligentni, pa nisu ni otporni na napad zbunjivanjem. Ajmo organizirati tajno društvo koje će pokušati zbuniti vladajuću elitu u Hrvatskoj. Možda će im glave počet eksplodiravati (blah, nemrem se sjetit glagola radnog od eksplodirati u futuru) ko onim marsovcima u Mars napada? Ako je tako, dobrovoljno prijavljujem Kosoricu za eksperiment s Chivauvom...

- 02:53| 1 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2013 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog kao blog, trabunjanja jednog cinika, poluhipohondra i wannabe autista... Ako ste slučajno nabasali na njega, znaći da vam vjerojatno trpi privatni život izvan sobe s kompjuterom. Dobro došli onda! cool

Preporuke

Ja sam vrijeme koje udišem
Fantastičan i po svemu svjež blog, filozofsko-pjesničke prirode. Kliknite i uživajte.


Pogled u leđa.
Kupljen sam prvim postom... Od opisa autorice, preko stila, pa do sjetnog noir layouta, sve je pogođeno za kasnonoćno čitanje. Dakako, ja ipak nikad ne čitam preko dana, ali opet - ni ne čitam ono što nije vrijedno čitanja...

Ostali linkovi

Glazbeni Forum
Veliko svađalište i neiscrpna baza podataka o svemu što ste htjeli, a i većini onoga što niste htjeli znati o glazbi, instrumentima, izvanzemaljcima i Europskoj Uniji, te složenom ispreplitanju svega navedenog...

Gitare.info
Izvrstan portal za početne i napredne gitariste, s gomilom vijesti, recenzija, članaka, lekcija i forumskog prepucavanja o svijetu gitara i pojačala.

Posjeta na stranici:

Free Website Counter
Free Website Counter