Kako sam pobijedio na predsjedničkim izborima

08 siječanj 2015

Bilo je to u 2 razredu osnovne škole, u razredu od 10 učenika, netko je zaključio da sam ja pametan dečko, pa me predložio na izborima za predsjednika razreda.
Nije da su krivo zaključili: ja jesam bio bistar i pametan dečko; sve dok mi droga i alkohol nisu snizili IQ na veličinu sobne temperature...
I tako su moje ime napisali kredom na ploču, uz imena dviju cura iz razreda.
U to vrijeme, pojam demokratskih izbora je bio izlazak na ploču i javno davanje glasa.
I tako ja, u papučama i plavoj kecelji iziđem na ploču, procijenim da sam ja najpametniji kandidat i dam glas sebi.
Učiteljica na to reagira: "Ne možeš glasati za sebe."
Ja: "?"
Zapravo sam u tišini buljio u učiteljicu misleći kako mi zbilja nije jasno zašto ja ne bi mogao glasati za sebe, pa zar moj glas nije isto vrijedan, i zar ja nisam kandidat.
Napokon izrazim svoju zbunjenost jednim tihim: "Zašto?"
Učiteljica mi objasni: "To nije pristojno."
Ja i dalje glupo zurim u učiteljicu.... Jer ipak to je najgluplji odgovor koji sam dobio na svoje pitanje do današnjeg dana.
Konačno mi učiteljica naredi da dam glas nekom drugom.
I tako ja stojim ispred ploče, gledam dva ženska imena, i razmišljam koja je cura zgodnija, da joj opalim kredom recku pored imena.
Kako nisam imao mogućnost dopisati ime Vilibora na ploču, odlučio sam dati svoj glas za curu koja ima manje glasova.
I tako sam pobijedio na predsjedničkim izborima.

05 prosinac 2013

Bio sam u dugoj vezi sa udanom curom koja mi je od početka rekla da traži samo dobar provod. Nakon godine ili sl. je rekla: meni je s tobom super ali ja nikad nisam tražila vezu.
Odakle njoj uopće da mogu imati vezu s osobom koja laže? Pa i mene ćeš lagati kasnije,
Suprotno onom vicu kad Mujo uhvati zlatnu ribicu: Želim da me žena ne vara, ako me i vara da ne saznam, a ako i saznam da me nije briga... Jedini uvjet u vezi je iskrenost, tj ako me prevariš da mi i kažeš. Da li ćeš kasnije preći preko toga ili ne, nije važno, važna je iskrenost.
Naišao sam na priču o predbračnoj apstinenciji, kao jako važnoj stvari u vezi. S jednog gledišta su u pravu. U vezi seksualna kompatibilnost nije bitna, jer fuck, još nisam naišao na partnera koji me može isto uzbuđivati 3 mjeseca, nešto tu fali, da li kemija ili isti svjetonazor svejedno, ako nema nečeg više, nema ni veze. Ali sama apstinencija kao preduvjet za vezu je jako smiješna.
Kao i onaj dijamantski zaručnički prsten. Jako je važno djevojci staviti prsten od nekoliko tisuća eura na prst i one su jako sretne, ali uopće nije važno u daljnjem životu pokazivati naklonost ili ljubav? Pogotovo što u mom svjetonazoru dijamanti nemaju ama baš nikakvu vrijednost i nije mi jasno zašto je blig-bling na cijeni.
Zadnjih tjedana nisi mogao ništa komentirati da ne pređe u svađu,: pederi VS "normalni".
Jednom mom prijatelju sam rekao: Razumijem ja tebe to je mržnja.
On će na to: Ne, ne mrzim ja pedere, neka oni rade što hoće, ali ne mogu oni imati ista prava kao i JA.
Upravo to je definicija rasizma i manjinske netrpeljivosti. O čemu dalje da razgovaramo?
Srećom moj mentalni sklop je prihvatio onu: sa budalama ne valja raspravljati.
Sa mnom ne možeš pričati ako ne pričaš sa argumentima. Ne možeš me ubijediti samo braneći svoj svjetonazor, koji je posljedica ortodoksnih religijskih učenja i desničarskih stavova koje su posljedica istih religijskih uvjerenja.
Ne shvaćam fanatizam "prave" religije samo zato što si rođen u toj religiji, kao što ne shvaćam ni nacionalni fanatizam samo zato što si rođen negdje. Živiš u dobu informacija, izvuci svoj zaključak, misli svojom glavom.
Ja poštujem društvene norme i obiteljske vrijednosti, ali kao osoba koja je heteroseksualna i ama baš nikad nije osjetila privlačnost prema istom spolu, ako bi sutra našao sreću u osobi istog spola, nema tog društva i svjetonazora koji bi mi zabranio da budem sretan,

PS ni ja ne znam o čemu govori ovaj post.

Dnevnik mrtvog kockara

18 ožujak 2013

Kockati se, počeo sam veoma rano, još u školskim danima. Sa nepunih 17 odlazio sam u kasino sa novcem za užinu i autobusnu kartu. Dok sam u aparat ubacivao posljednje novčanice osjećao sam se odraslo, i zamišljao sam kako mi svi zavide. Ja sam bio iznad smrtnika moje generacije, ja sam bio netko važan, i bio sam uvjeren kako sve cure žele baš mene, iako još uvijek nisam iskusio ni svoj prvi poljubac...
Godine su prolazile, a moje kockanje je postala moja oaza bez koje nije mogao proći ni jedan dan. Promijenili su se samo iznosi novaca koje sam gubio. Provodio sam cijele dane u kockarnici, i često bi pred jutro izlazio švorc, skupljajući zadnje kune po đepovima odlazio sam na pivo ispred dućana, a moj krug poznanika sveo se na nekoliko okorjelih kockara.
Oni su me uveli u svijet ilegalne kocke. Aparate kasina zamijenio sam okruglim kartaškim stolovima. U jednom poznatom restoranu, noću su se skupljali lokalni političari i biznismeni. Ušao sam u svijet odraslih...
Onih noći kad sam sa stolova odlazio kao pobjednik, pun adrenalina, ja sam bio gospodar svemira...
Napokon, došao je trenutak kad više nisam mogao doći do novaca, već sam bio prodao svoj potpuno nov automobil, a moji roditelji, oni to još ne znaju, ali kuća u kojoj žive više nije bila njihova... a iznos novaca koji dugujem zelenašima popeo se na astronomsku visinu...
Nakon nekoliko propuštenih rata bili su brutalno direktni: svaki sljedeći put kad ne budem imao novac koji im dugujem, naplatiti će kidanjem po jednog prsta... Više se nisam osjećao velik i nepobjediv; koliko vremena mogu kupiti sa 10 prstiju?
Sljedeći tjedan pozvali su me na razgovor, poslužili su me pićem, i dali ponudu: mogu zamijeniti cijeli iznos dugovanja za jednu večer, za jednu jedinu opkladu, oni su to nazvali “sve ili ništa”.
Pristao sam...
Našli smo se u podrumu istog restorana, bilo je 30-tak tipova koji su se kladili na mene ili protiv mene. Prišao sam i sjeo za stol, na stolu je bio revolver i jedan metak. Igrao sam ruski rulet, a ulog je bio moj život.
Stavio sam metak, zavrtio bubanj, prislonio cijev pištolja na glavu... prošla je vječnost, a onda sam čuo “klik”, pobijedio sam. Ponovno sam bio gospodar svemira, i još važnije gospodar svog života.
Otišao sam kući, a kao nagradu sam odnio revolver.
Idućih tjedana sjedio sam u svojoj sobici u potpunoj tišini.
Napokon sam izvadio svoj trofejni revolver, ubacio metak i prislonio cijev na glavu.... Klik, ponovno sam pobijedio.
Ovo je vrh vrhova kockanja, potpuni dobitak ili gubitak, bez ikakve rezerve ili zaštitne mreže...
Ovaj osjećaj pobjede nije mogao zamijeniti niti jedan orgazam ili droga, ovo je bilo savršenstvo.
Danas sam se opet kladio. Danas sam izgubio... Moje tijelo leži na podu moje sobice, u lokvi krvi... Pa ipak, siguran sam da ću pronaći novi, bolji, način klađenja sa ulogom koji poništava smrt... Jer svaki kockar zna, bez ponekog gubitka ne možemo uživati u dobitku...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se