12.08.2011., petak

Zemlje Trećeg svijeta

Moramo priznati da smo premalo svjesni toga kako živi većina ljudi. Svi znamo da postoji siromaštvo u svijetu i da većina ljudi živi u siromaštvu - ali ipak - nismo dovoljno svjesni te činjenice. Kad gledamo neke emisije koje to prikazuju - tek onda postanemo malo svjesniji toga. Ali i samo gledanje je nedovoljno. Kao kad se npr. negdje u nekoj zemlji dogodi rat. Negdje na Bliskom Istoku, nedavno u Iraku, trenutno u Libiji. Pogledamo vijest, malo se 'šokiramo' vijestima, slegnemo ramenima, a onda odmah sve 'zaboravimo' i živimo dalje kao da se baš ništa nije dogodilo - ako to ne prijeti izravno nama i ne osjećamo, ne doživljavamo ratne strahote...
Tako je i sa siromaštvom. Znamo da postoje siromašni ljudi, siromašne četvrti, siromašne zemlje i da tog siromaštva ima zapravo jako puno... ali to nas zapravo uopće ne pogađa ili samo malo dopire do naše svijesti.

Milijuni, pa i milijarde ljudi žive u nezamislivo teškim uvjetima. Rade, kako se ono kaže, doslovno za šaku riže. Tek toliko da se prehrane, za golu ezgzistenciju. Žive u potleušicama, sklepanim nastambama. Obično imaju puno djece koju treba prehraniti i radi kojih ne mogu sve to ostaviti i vratiti se tamo odakle su došli. Ponekad se netko od članova obitelji razboli i onda stanje postaje puno teže, jer treba plaćati još i za liječenje... Takvi ljudi nemaju kud otići i ne mogu ništa promijeniti... Najčešće žive u zemljama u kojima ne postoji nikakve socijalna skrb, niti mogu računati na bilo kakvu pomoć, ni pravnu zaštitu. U takvim zemljama ne postoje zakoni koji bi bilo što regulirali. Zdravstvenu, socijalnu ili pravnu zaštitu, urbanizam. Postoje mnogi gradovi od 5,10 ili čak 20 milijuna stanovnika u koje ljudi dolaze iz ruralnih krajeva u potrazi za 'boljim životom', a onda prekasno shvate da je tamo zapravo jako teško naći 'pristojan posao', stan i ostalo o čemu su sanjali, pa žive jednako kao i prije ili još puno teže. Ti gradovi su kao stupice na koje se ljudi love. Privlače ih, jer su negdje čuli da tamo ima posla i da se tamo 'bolje živi', međutim ubrzo se razočaraju, jer vide da tamo nisu uopće dobrodošli. Takvim ljudima, bez ikakve kvalifikacije nude se poslovi putem kojih ih se doslovno izrabljuje - ako ga uopće nađu - jer koga je briga za njih i njihova 'ljudska prava'? A koji ne nađu makar i takve, najniže i najslabije plaćene poslove, snalaze se kako znaju. Mnogi od njih završe u kriminalu, u nekoj od mnogobrojnih bandi koja se bavi drogom ili sličnim poslovima. Da ne govorim o prostituciji i sličnim 'djelatnostima' djevojaka, mladića, pa i djece...

To je realna slika, stanje, u kojem živi najveći dio današnje populacije - u najvećem siromaštvu, koje u našim krajevima ne možemo ni zamisliti. To je prestrašno i možemo si postaviti pitanje - zašto je tako? Tko može učiniti bilo što da se to promijeni? Zašto većina ljudi živi u takvim uvjetima, koji su često puno gori od najgoreg robovlasništva. U robovlasništvu postoji gospodar i rob koji je 'u vlasništvu' gospodara, ali on ipak ima sve što mu je nužno za život: stan i hranu. Dok u takvim uvjetima najgoreg siromaštva o kojem pišem, nema čak ni to, nego mora stalno raditi da bi za to zaradio. Što mu zapravo jako teško uspijeva.

Nekima takvo stanje jako odgovara, jer u takvim zemljama ne postoje zakoni ili se ne mogu provoditi, pa dolazi do onoga što u bogatim zemljama nikad ne bi moglo doći: npr. izrabljivanja i sustavnog rušenja šuma, prašuma, prirodnih bogatstava i resursa, kompletne flore i faune, u cilju još većeg bogatstva bogatih čiji interesi stoje iza toga.

Ne zanosim se tim da bih tu išta mogao promijeniti, niti vjerujem da bi itko to mogao promijeniti... nego samo pišem o tome jer se pitam - zašto je i kako došlo do toga? Zašto je došlo do tolike naravnopravnosti među ljudima? Uvijek je bilo bogatih i siromašnih, međutim, ove razlike danas su toliko očite i drastične da je to nevjerojatno. Bogati, koji vladaju svijetom, koji posjeduju korporacije, nekretnine, vile, jahte, privatne zrakoplove i ostala pokretna i nepokretna dobra i oni koji ne posjeduju baš ništa. Ovi bogati imaju čak svoje političare koji u njihovo ime vladaju državama i donose zakone. Poznato je da su puno utjecajniji od političara - jer oni su samo njihovi pijuni i produžena ruka.

Mislim da je ovaj svijet krenuo ili zapravo ide pogrešnim smjerom cijelo vrijeme. Dok Zemlja ima dovoljno dobara i zaliha za sve ljude koji bi mogli pristojno živjeti, u nekim prirodnijim uvjetima, kao što je to bilo nekad - od zemlje, poljoprivrede i stočarstva ili od lova. Tamo gdje nema neprirodnog gomilanja kapitala i bogatstva, svi mogu živjeti manje više jednako dobro. A tamo gdje postoji izrabljivanje, postoje bogati i siromašni, klasno društvo, između kojih je jaz sve veći i očitiji.

Jeli možda pohlepa razlog što ljudi srljaju u gradove? Zašto ne ostaju na zemlji od koje bi svatko mogao živjeti u nekim bar temeljnim uvjetima? Svatko bi se mogao bar kvalitetno prehraniti od ribe, voća, povrća, raslinja, divljači itd. i imati kakvu - takvu nastambu. Problem je u tome što svatko želi "uspjeti" i ostvariti neki ležerni, bolji život za sebe i svoje potomke, dok mu se ti snovi često obijaju o glavu. Da je ostao u nekim "primitivnim uvjetima" očito bi mu bilo bolje, nego što je postao socijalni problem u nekom višemilijunskom gradu. Da nije otišao, možda bi čak te spomenute primitivne uvjete mogao unaprijeđivati i postizati neku bolju kvalitetu života. Primjer toga su eskimi i oni koji žive na krajnjem sjeveru. Uvjeti života tamo su vrlo teški, ali daleko kvalitetniji nego uvjeti života u spomenutim gradovima i zemljama koje grcaju u siromaštvu i bijedi. Nedavno je bio neki dokumentarac o tome u kojem je bila riječ o ljudima koji tamo žive, kao njihovi preci, uz malo poboljšanje zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. I oni su mogli otići u potrazi za boljim životom negdje na jug - ali nešto ih je ipak zadržalo tamo...
- 11:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Promišljanja o životu, smislu i istini iz mog kuta. Volim razmišljati i zapisivati svoje misli, pa sam blog shvatio kao dobar način za prezentiranje svog svjetonazora ili viđenja svijeta, uz mogućnost korekcije i razmjene mišljenja kroz komentare posjetitelja. Dobrodošli! U slučaju da ne bude zainteresiranih, u moru ostalih blogova, nikom ništa. Želim ostaviti neki trag... mada to nije važno... ali eto, to je samo jedna mogućnost, pa je evo koristim. U svakom slučaju, sviđa mi se ova mogućnost javnog objavljivanja tekstova. Neka to bude moj mali doprinos.
"Teče i teče, teče jedan slap;. što u njem znači moja mala kap?"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se