28.08.2010., subota

Smisao života

Oduvijek su se ljudi pitali: „koji je smisao života“? Možda ne svi… nego oni koji su htjeli sve racionalizirati. Pa su onda postavili ovo filozofsko pitanje: koji je zapravo smisao života? Oni koji nisu filozofi ili ne naginju racionalizaciji i prevelikom razmišljanju, skoro nikad ne postavljaju takvo pitanje. Oni jednostavno žive – od danas do sutra. Ponekad sam sklon podcjenjivati takve ljude, misleći da su „plitki“, jer si ne postavljaju ova „duboka“ životna pitanja, koja bi si svaki čovjek trebao postaviti: zašto živim i koji je smisao toga?

Vjernici na to pitanje imaju odgovor: zato da upoznaju Boga i da u zajedništvu s njim žive cijelu vječnost… Međutim, ako idemo malo dalje i postavimo pitanje: a koji bi bio smisao toga, onda vjerojatno nećemo naći odgovor… nego ćemo reći da to sada ne znamo ili ne možemo zamisliti u ovozemaljskim kategorijama itd. Međutim, iskreno govoreći, stvarno – koji bi bio smisao 'sretno i blaženo' živjeti u vječnosti… Jeli to uopće moguće? Pitanje je dinamike, promjene, akcije… U nekom smislu, čini se da bez toga, neko „blaženstvo“, kao trajno stanje, nije moguće…

Pojam vječnosti ponekad mi se čini zapravo zastrašujući, iako možda i nije, jer neki kažu da je vrijeme iluzija. Ono je samo vezano uz kretanje Zemlje oko svoje osi i oko Sunca. U svemiru, kao što je poznato nema gore-dolje, pa tako nema ni danas-sutra… Tako da je izgleda postojanje zapravo vječno… Iako, kažu da je Svemir nastao u jednom trenutku prije ne znam točno koliko milijardi godina i da se od tada neprestano širi… I da sve ima kraj. Pa tako i npr. Sunce koje „vječno gori“ i daje energiju, pretvarajući vodik u helij. Međutim i ono ima kraj. Doći će „vrijeme“ kada će se ta zaliha vodika potrošiti… No, radi se o milijunima godina, tako da nas to ne treba brinuti…

No, vratimo se na pojam smisla života! Nekima je 'smisao života' u tome da rješavaju zadatke i probleme koje život donosi sa sobom. Najprije se treba školovati, osposobiti za neki posao… Pa onda pronaći posao i raditi. Osnovati obitelj i imati djecu. Pa se onda brinuti za djecu i podići ih „na noge“ i time smo ispunili svoju zadaću, te možemo čekati mirnu starost… Mnogi se zadovoljavaju s ovim konceptom i ne očekuju ništa više od života. No ponekad ovu 'idilu' poremete neka problematična društvena zbivanja (npr. rat ili nedostatak posla) ili osobni problemi (npr. bolest ili rastava braka i sl.)

Teško je stvarno nešto reći o smislu života, jer ponekad više liči na besmisao… Tako da nekog dubljeg smisla stvarno sve to i nema. Neki ne mogu podnositi takav život, pa čak razmišljaju o samoubojstvu… jer ne vide smisao svega toga. Mislim da je to žalosno i jadno, jer ipak nije baš tako loše. Postoji puno prostora za osmišljavanje života. Pronaći nešto što volimo, što nas zanima, čemu se možemo posvetiti i u čemu možemo 'uživati', ako to radimo s ljubavlju. Stvarno ima puno toga čime se možemo baviti, što možemo raditi, istraživati, raditi nešto kreativno i zanimljivo, kako se to kaže: za dušu!

Ali, ima ljudi koje kao da ništa ne zanima, osim onoga što moraju raditi (neki posao – radi egzistencije) – ili su tako navikli. A kad toga nema onda im je dosadno i ne znaju što bi sa sobom! Osobno meni, nikad nije bilo dosadno i na znam što je to – dosada? Uvijek se može nešto čitati, prošetati, otići u prirodu, pogledati dobar film, družiti se s drugim ljudima, surfati Internetom, pronalaziti razne sadržaje itd. pa čak i 'raditi na sebi', upoznavati unutarnji svijet duše… Stvarno ne znam kako nekom može biti dosadno u životu!? Osobno mi se čini da nikad nemam 'dovoljno vremena' za sve što bih želio napraviti…

Zapravo, sigurno ne bi trebalo previše racionalizirati i razmišljati o tome - koji je smisao života - nego jednostavno živjeti! Traženje smisla moglo bi biti i bijeg od života... jer samo življenje je već smisao. No, da. Uvijek želimo nešto više i čini nam se da ovo nije dovoljno... Htjeli bi više pravde, sreće, punine života itd. Tj. uvijek nešto drugo, nego što sad imamo. A to je i bijeg od sadašnjeg trenutka...
- 08:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.08.2010., utorak

Ratovi nekad i sad

Ljudi se identificiraju s raznim stvarima i ideologijama. A te stvari su, ja bih rekao, ono što se u Bibliji naziva idolopoklonstvo. Čovjek stvori nekog 'idola' i onda mu se 'klanja'. Stavlja ga ispred Boga i drugog čovjeka. Ti idoli nekad su bili obične figure koje su se izrađivale i služile kao nešto opipljivo, čemu se je pridavala važnost i moć da štiti i sl. Danas toga više nema, jer čovjek je napredovao, ali razne stvari, pa tako i razne ideologije ili ideje postaju idoli koji igraju važnu ulogu.

Može to biti npr. država, nacija, domoljublje. Te stvari koje zapravo nemaju nikakvu bitnu važnost idealizira se, divinizira, veliča. A to je obična propaganda. Jer što je u tome važno, vrijedno, dragocjeno, da bi se za to davalo život i ginulo? Nekada, kada su to bili kraljevi, vladari, bila je čast ginuti za njih! A to je obična manipulacija, stvorena, održavana i poticana. Da nije te „časti“ i ponosa, ne bi se išlo tako u rat i davalo život za 'kralja'. Jeli taj kralj neki bog, da za njega treba ginuti, davati život ili drugima oduzimati život u njegovo ime? Danas nitko više ne bi ginuo za kraljeve ili predsjednike… ali za domovinu da! Jer se ona emotivno prikazuje gotovo kao osoba, kao majka, kao dom, ognjište i kada netko ide u rat on to čini iz ljubavi prema tim idealima… Vojnike se manipulira tako da im se kaže da oni brane svoj dom, svoju djecu, obitelj, ognjišta, svoju vjeru, narod… A u stvarnosti, brani se određena politička garnitura ili državni aparat, one koji to pokreću 'u ime naroda'. Ljudi danas nisu tako divlji i primitivni, da bi pobili sve one koji su druge nacije, jezika ili boje kože i sl. Danas postoje manjine koje se poštuju, kojima se daju sva prava na jezik, škole, vjerske obrede i sve ostalo. Prema tome, ljudi su slobodni što se toga tiče i nema potrebe braniti to ratovima. Ljudska svijest je danas razvijenija i nema potrebe za ratovima u ime takvih stvari. Primjer, kako se danas potiče na rat je Irak. Kaže se da je njihova vlast nedemokratska, optuži ih se za terorizam i prijetnju svjetskom miru. Kaže se da oni rade na nekom tajnom oružju i sl. Ljude se nahuška da vide „opravdanost“ rata i da se nekog povede u rad. Neću sada ulaziti u problematiku onoga što se je dogodilo 9-11 u SAD-u, ali to je prethodilo napadu na Irak. Očito je bilo, kada se danas malo bolje sagleda, da je to bilo potrebno, ne bi li se ljude uplašilo i tako dalo zeleno svjetlo za 'akciju' u Iraku.

Primijetio sam da se danas radi na nečem drugom. Mijenja se taktika. Više nije potrebno da svi ljudi budu vojnici i idu u vojsku, kao nekad. Danas je dovoljno da postoje oni kojima će to biti posao, da od toga žive i da potpuno ovise o svojim 'poslodavcima'. Na taj način oni će napraviti sve što se od njih traži…Tu vidim i jednu opasnost. Tko zna na koji način su oni trenirani i 'programirani' da budu spremni na sve!? Takva profesionalna vojska može biti vrlo opasna. Tko zna kakve će scenarije stvoriti da bi opravdali neki budući rat? NATO-vojska danas bi svojom tehnologijom mogla pokoriti svijet i sve one koji bi im se suprotstavili, a vojnici su profesionalni i imaju već dovoljnu motivaciju za rat, jer im je to jednostavno 'posao', ono od čega žive. Dovoljno je izdati naređenje i rat je tu…
- 14:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Promišljanja o životu, smislu i istini iz mog kuta. Volim razmišljati i zapisivati svoje misli, pa sam blog shvatio kao dobar način za prezentiranje svog svjetonazora ili viđenja svijeta, uz mogućnost korekcije i razmjene mišljenja kroz komentare posjetitelja. Dobrodošli! U slučaju da ne bude zainteresiranih, u moru ostalih blogova, nikom ništa. Želim ostaviti neki trag... mada to nije važno... ali eto, to je samo jedna mogućnost, pa je evo koristim. U svakom slučaju, sviđa mi se ova mogućnost javnog objavljivanja tekstova. Neka to bude moj mali doprinos.
"Teče i teče, teče jedan slap;. što u njem znači moja mala kap?"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se