28.01.2010., četvrtak

O ukusima se ne raspravlja!

Malo sam razmišljao o tome čime se sve ljudi bave i kako bi se to moglo klasificirati, pa evo do čega sam došao:

'ZNANSTVENICI' - njima se svijet vrti oko posla i istraživanja kojim se bave. Puno rade, čitaju, proučavaju, istražuju, uspoređuju, razmišljaju, pišu radove...
'SPORTAŠI' - vrlo talentirani ljudi i bave se aktivno sportom '24 sata' dnevno. To im je glavna preokupacija, dok su aktivni.
'BIZNISMENI' - ljudi koji su 100% okupirani poslom koji obavljaju (poduzetnici i sl.) Njima je posao SVE i nemaju vremana za druge stvari, jer jedino čime su okupirani je njihov posao i briga oko posla, uspjeha i napretka firme.
'GLAZBENICI' - bave se glazbom (sviraju, pjevaju) ili slušaju glazbu i okupirani su glazbom i glazbenim pravcima, posjećuju filharmonije ili koncerte, fanovi su nekih pjevača, grupa ili skladatelja
'POLITIČARI' aktivno se bave politikom (npr. sjede u saboru, drže govore, sastanče...)
'RADNICI' - zaokupljeni su poslom u borbi za preživljavanje, jer rade uglavnom za druge. Osim toga za ništa drugo nemaju vremena, jer rade možda dva ili više poslova, da bi preživjeli, prehranili obitelj
'OBITELJSKI LJUDI' - posvećuju slobodno vrijeme svojoj obitelji, druženju, putovanjima, igrama, zajedničkom radu i sl. Kao i užoj i široj rodbini. Imaju veliku obitelj, puno djece...
'EZOTERICI' bave se nekim tajnim, okultnim disciplinama sami ili u nekoj skupini
'ALTERNATIVCI' protivnici (kritičari) službene znanosti, medicine, religije... Zastupaju neke nove, alternativne poglede na svijet i čovječanstvo
'MISLIOCI' - puno čitaju raznu literaturu, razmišljaju, filozofiraju o životu i smislu života, ali ne rade ništa na sebi
'TEORETIČARI ZAVJERE' bave se zavjerama koje primjećuju u društvu. Tko stoji iza toga i zašto se manipulira kroz medije i politiku, zdravstvo i na druge načine ljudima
'RELIGIOZNI' - odani svojoj vjerskoj zajednici, slobodno vrijeme provode u crkvi, na hodočašćima, molitvama, druženju u okviru određene vjerske zajednice i sl.
'SEKTAŠI' izdvajaju se od društva (izolacija), imaju svoj program, smisao života koji vežu uz neku grupu (zajednicu)
'DUHOVNJACI' bave se 'novom' duhovnošću, čitaju, vježbaju, 'rade na sebi', fanovi nekog gurua, duhovnog učenja ili učitelja i sl.
'NAVIJAČI' - oni koji sve slobodno vrijeme posvećuju sportu i omiljenim klubovima za koje navijaju, ali se aktivno ne bave nikakvim sportom
'TV-MANIJACI' - koji sve slobodno vrijeme posvećuju omiljenim serijama, filmovima, političkim i drugim emisijama... Koji imaju satelit, imaju izbor u tisućama programa (ovo je ubitačno!).
'SAKUPLJAČI' - slobodno vrijeme posvećuju sakupljanju nekih predmeta koji su za njih 'dragocjeni' i vrijedni. (filatelija, numizmatika i sl.)
'SAM SVOJ MAJSTOR' - u slobodno vrijeme popravljaju neke stvari, rade ili uređuju svoj stan samostalno, izrađujući namještaj i sl.
'HEDONISTI' - žive za uživanje u zabavama, druženju, u prirodi, u jelu, u seksu, posjetama restorana i gurmanskim jelima itd.
'REKREATIVCI' - slobodno vrijeme posvećuju šetnji, planinarenju, ili nekom sportu (tenis, nogomet, skijanje i sl.)
'LJUBITELJI ŽIVOTINJA' - slobodno vrijeme posvećuju svom kućnom ljubimcu i brizi oko toga ili se bave zaštitom životinja koje su ugrožene ili zlostavljane od ljudi
'EKOLOZI' - zanimaju se i brinu za Zemlju, zbog zagađivanja i ugroženosti od smeća i zagađivača
'KULTURNJACI' - posjećuju kazališta, kulturna događanja, izložbe, galerije i sl.
'ZABAVLJAČI'- slobono vrijeme posvećuju raznim igrama sami ili s drugima (karte, šah, boćanje, kompjutorske igrice, play station) ili sami zabavljaju druge svojim pričama i vicevima
'ZDRAV ŽIVOT' - nekima je najvažnija zdravlje, zdrav način života i prehrane i tome posvećuju podosta vremena (literatura), pripremanje i nabave hrane, proučavanju što je zdravo, a što je štetno
'KAFEDŽIJE' - vrijeme provode u ispraznim razgovorima s ljudima o drugim ljudima, na kavama i sličnim okupljanjima
'JETSETERI' - bogataši koji vrijeme provode na jahtama, u hotelima, putovanjima, glamuroznim zabavama ili na okupljanjima za bogate i 'uspješne'
'AUTO-FAN' - posvećuju se svom limenom ljubimcu ili maštaju (čitaju) o nekom boljem, skupocjenijem, te pranju, glancanju, dotjerivanju itd.
'LOVCI' - bave se lovom, ubijanjem životinja, druženjem (opijanjem) u 'lovačkim kućama', provode vrijeme u šumama u potrazi za 'lovinom'.
'RIBOLOVCI' dane provode u ribolovu, sjedenju na obali rijeka, jezera i mora, u prirodi, u čekanju svog ulova; čitanjem literature o ribarenju i najnovijoj ribičkoj opremi
'TURISTI' - vole putovanja, razgledanje, upoznavanje drugih kultura, prirodnih i kulturnih znamenitosti, izlete, kampiranje i sl.
'PLANINARI' - učlanjeni u neko planinarsko društvo, hodaju po planinama, druže se, putuju po svijetu, "osvajaju" planinske vrhunce
'RONIOCI' bave se ronjenjem, imaju profesionalnu opremu za to...
'ASTRONOMI' imaju teleskop, gledaju nebo, proučavaju zvijezde, komete, meteore i planete, istražuju svemir
'DRUŽELJUBIVI' - vole druženja, proslave, zabavu, ples, razgovor, viceve, popiti i pojesti usput
'AVANTURISTI' - u smislu seksualnih avantura, preljuba, zavođenja, koketiranja, traženja 'plijena', osvajanja i seksualnih aktivnosti. U zadnje vrijeme ima i swingera...
'PATRIOTI' brinu se za svoju zemlju, narod, napredak, bolju budućnost. Čitaju i razmišljaju o tome što bi mogli napraviti za opće dobro svog naroda, kritiziraju političare koji povlače krive poteze i ne rade svoj posao kako treba za opće dobro
'INFORMATIČARI' obožavaju kompjutore, najnoviju tehnologiju, programe, mogućnosti i sl.
'BELETRISTI' pretežno čitaju romane, književnost, beletristiku, publicistiku i sl.
'PJESNICI' pišu ili čitaju pjesme, vole poeziju i pjesnike
'OVISNICI' - alkoholičari ili narkomani koji se ubijaju u alkoholu, drogama i sl. sredstvima i tako bježe od života
'SURFERI' surfaju bespućima Interneta, sudjeluju na forumima, chatovima i sl.
'BLOGERI' :)

Evo, to su područja kojima se ljudi uglavnom više manje bave ili u kojima su angažirani. Možda sam nešto i preskočio? Teško je ljude klasificirati i svrstavati u neke okvire, ali to je ono što sam primijetio, da ima raznih profila ljudi. U ovisnosti o slobodnom vremenu, svatko se bavi još nečim, uz osnovni posao koji radi. Neki mogu biti istovremeno u više navedenih 'skupina', ali ne previše, jer vrijeme je ipak ograničeno. Neki mogu mijenjati interes, ali je uglavnom tako da se ljudi bave uglavnom ovim stvarima i svrstavaju u neke od ovih kategorija. U čemu ste se pronašli? Što je od toga ispravno? Mislim da se to ne može reći, jer ovisi o ljudima... Neki se mogu baviti s više 'disciplina', ako im to vrijeme ili posao dopušta. Ovisno također o tome koliko su ljudi široki i koliko imaju interes za razna područja.
Možda je ovo glupa tema, ali u jednom trenutku učinilo mi se zanimljivo malo to proanalizirati i 'staviti na papir' - čime se uglavnom ljudi danas bave... Područje je dosta široko, puno je mogućnosti, zar ne? Pa se pitam čemu od svega toga doista vrijedi posvetiti život?
- 15:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

21.01.2010., četvrtak

Kruha i igara

Postavljam si jedno važno pitanje i onima koji budu čitali ovaj tekst! Jesu li ljudi stvarno loši u dubini sebe? To je ono što kršćanstvo naziva istočni grijeh. Jer mi se čini da kada bi na svijetu bilo "bezvlašće", da bi bio veliki nered i kaos! Čini se kao da je potrebna neka 'čvrsta ruka', koja bi ljude držala u nekom redu. Bez toga, vidimo što se događa. Vrlo lako prihvaćaju se loše vrijednosti na duhovnom i moralnom području. Nemojte me sada krivo shvatiti da zagovaram diktaturu! Bože sačuvaj! Čak sam više sklon onome što zagovara 'Smisao-života' na svom blogu, za "bezvlašće". Ali, bojim se da ljudi nisu za to jednostavno zreli... Vidimo što se događa u 'nazovi' demokraciji, gdje su 'nazovi' velike slobode... Ljudima se nudi razno smeće za postizanje 'sreće' i oni to odmah beskritično prihvaćaju.

Mislim da ima sve više ljudi koji su da tako kažem zreli za nešto drugo, bolje, totalno drugačije nego je to sada, ali ima i onih kojima bi najviše odgovarala diktatura - za njihov nivo svijesti i neke recimo ljudske zrelosti... E, pa sad - gdje je tu granica? I što reći na to?

Ili je stvar u tome da samo društvo "kvari ljude", jer nekima daje priliku da postanu bogati, moćni, prestižni... a drugi kaskaju za njima ili pate što nisu postigli nešto slično. A to se događaj kada ljudi nisu duhovni, moralni, svjesni ili kako hoćete i kada im je glavni cilj u životu novac, prestiž i moć nad drugima. Po meni to je najgori oblik sirovog materijalizma.

Društva u kojima toga nije bilo (recimo, kako ih obično zovemo - primitivna), su puno drugačija, jer nema te nezdrave utrke u bogaćenju ili postizanju nečeg takvog, na materijalnom, odn. danas tehnološkom polju. Negdje sam pročitao i mislim da ima nešto u tome, da su primitivna društva bila više sklona duhovnosti i razvijanju nekih psihičkih sposobnosti (npr. intuicije i sl.)

Čudno mi je zašto su ljudi tako nezasitni? Zašto im nije dovoljno da imaju neki recimo, solidan život? Bogati, koji imaju milijarde i milijarde dolara, eura ili čega već... zapravo to ne mogu nikad potrošiti, a i dalje se natječu, tko će više čega preuzeti i sl. To je za mene isprazno i žalosno. Neka 'uravnilovka' ili kako se to već reklo u bivšem SS je glupa utopija... ali ipak, ove ogromne nejednakosti u današnjem svijetu upravo bodu u oči!

No to je već neka druga tema. U ovoj temi razmišljam o tome jesu li ljudi zreli za neki drugi sustav i hoće li ikada biti svi za tako nešto zreli? Za sada mislim da nisu, jer su zainteresirani za neke, recimo tako, loše 'vrijednosti' (novac, bogatstvo, prestiž, slava, uspjeh, zapravo čisto materijalne 'vrijednosti'). Mislim da mnogi nisu otkrili neke vrijednosti koje su u njima i mnoge mogućnosti, pa izvana traže nešto da im ispuni unutarnju prazninu. Mislim da su nekada ljudi živjeli daleko skromnije, a bili su nekako zadovoljniji. Bilo je više druženja, okupljanja, solidarnosti, međusobnog pomaganja... Danas toga ima sve manje i ljudi su zatvoreniji i 'otuđeni' jedni od drugih. Primjer toga su stanovi u zgradama, gdje ljudi ne znaju jedni za druge (susjede) i ne komuniciraju s nikim oko sebe.

Produženo radno vrijeme, gužva u prometu od kuće do posla, razne plitke i banalne sapunice na TV-u i ostali TV program koji je uglavnom zaglupljujući i ostale "blagodati" civilizacije kao da još više oduzimaju vrijeme za humane vrijednosti. Tako se uništava i potkopava obitelj, djeca su prepuštena drugima ili zaokupljni raznim "igricama" koje nisu bezazlene. Stvara se totalno nehumano i otuđeno društvo. Pa sad tko je tu kriv? Svi u tome sudjelujemo. Neki ciljano, a neki pasivno pridonose tome i tako tonemo sve dublje. Oni koji bi trebali stvarati pozitivno ozračje, čine baš nešto suprotno. A ljudi su oduvijek bili zadovoljni s već odavno poznatom devizom: kruha i igara! I tako je onima koji vladaju ovim svijetom lako manipulirati, prisiljavajući ih da rade što više i da slobodno vrijeme ispune glupostima. Tako da za ono najvažnije preostaje jako malo ili ništa. A to je neki 'rad na sebi' i napredak u humanizmu i duhovnosti.
- 23:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.01.2010., petak

Izumiranje naroda

Neki ljudi doživljavaju tragično i žalosno spoznaju da europski narodi izumiru. Osobno ne znam što bih mislio o tome. Nije mi svejedno, ali vidim da je to neminovna posljedica urbanog načina života. A problem je tu u tome da svi teže prema životu u gradu, pa selo uglavnom izumire. A to izgleda nije slučajno, jer većina ljudi ne vidi nikakvu perspektivu u životu na selu, upravo zbog toga jer je nekome u cilju da bude tako, o čemu sam pisao u prethodnom tekstu. Osobno smatram da je život na selu danas još uvijek kvalitetniji i u svakom slučaju prirodniji od života u gradu. Oni koji su na selu ili koji žive u manjim sredinama pate od kompleksa grada, gdje bi imali svoj stan, posao, plaću i određeni luksuz... dok je zapravo obrnuto. U gradovima raste broj nezaposlenih, primanja su mizerna, davanja velika... Pa gdje je onda bolje i gdje je život kvalitetniji? Osim toga, ljudi na selu su neovisniji od države, jer imaju barem hranu... U gradu je sve ovisno o trgovačkim centrima i hrani koja dolazi od 'prehrambene industrije, o čemu sam isto pisao...

Zapadne zemlje danas 'spašava' to što u potrazi za poslom i nekim nazovi boljim životom u njih stalno doseljavaju iz siromašnih dijelova svijeta i tako popunjavaju svoju populaciju. Poznato je da je u europskim zemljama najviše onih koji doseljavaju iz muslimanskih zemalja, a oni svoj način života, barem na početku prenose iz sredina iz kojih su došli. Pa tako imaju puno više djece i dolazi do toga da, kako se predviđa, za 50 ili 100 godina će se situacija drastično promijeniti i Europa će postati većinski muslimanska.

Ponavljam, neki to doživljavaju tragično, a neki su ravnodušni. Ja sam prije spadao u ove prve, a sada mi je pomalo svejedno. Više mi se ne čini da je narod ili nacija takva vrijednost za koju bi se trebalo žrtvovati pod svaku cijenu, da bi opstala. U tom slučaju žrtvuje se osobni život i kvaliteta života, radi nečeg pomalo imaginarnog.

Mislim da je ljudska svijest pomalo porasla, jer se postavlja pitanje smisla života... Ljudi se više školuju, čitaju, informiraju, razmišljaju... Dobro, možda i na pogrešan način ili neki baš previše ni danas ne razmišljaju... Ali prije se takav koncept nikako nije dovodio u pitanje, jer je temeljni smisao bio osnovati obitelj, podići djecu i tako produžiti 'svoje ime' i na taj način izvršiti svoju 'misiju' na svijetu. Danas ljudi ipak drugačije razmišljaju i pitaju se čemu to sve? Osnovati obitelj, podići djecu, raditi i žrtvovati se, da bi umrli i koji je smisao toga svega? Nadati se životu nakon smrti i nagradi na nebu...

Ima i takvih koji misle da je jako važno imati brojne obitelji, popraviti demografsku sliku, širiti se (ili popunjavati) u cilju da kao narod opstanemo pod svaku cijenu... Ali zašto i u ime čega bi se netko žrtvovao na ovaj način? Neki kažu: u ime Boga, jer to je Božja volja (otvorenost životu) ili u ime opstanka naroda, tj. države... To se uglavnom propagira i o tome govori u vjerskim krugovima. Ako uzmemo u obzir način života u suvremenoj civilizaciji, globalnu politiku, nepravedne odnose u svijetu, podjele na bogate i siromašne pojedince i narode, te sve zlo koje nam danas prijeti, onda podržavati sve to baš i nema puno smisla.

I zato se više s tim baš i ne slažem... jer smatram da nije nužno pod svaku cijenu danas imati brojnu obitelj, iako neupitno obitelj smatram vrijednošću. I svi mi ili bar većina, potječemo smo iz obitelji! (ako smo imali tu sreću) Danas je takav način života, da si ljudi ne mogu priuštiti takav 'luksus', imati puno djece. Nekada je to bilo prirodno i pod geslom: što više to bolje! Što više djece, veća sigurnost, više radne snage i sl. (na selu npr.) Životni prostor nije bio u pitanju... I ljudi su tako živjeli, snalazili se, odlazili dalje, naseljavali puste krajeve... I tako smo došli do preko 6 milijardi. Kod nas u Hrvatskoj, u Europi i drugim zemljama Zapada došlo je do krize obitelji i demografskog rasta, ali općenito u svijetu je obrnuta situacija, pa ima onih koji su zabrinuti zbog prevelikog broja ljudi na Zemlji. To je već drugo pitanje i problem ekologije, povezan s neprirodnim i ne ekološkim načinom života, što nije tema ovog teksta...

U svakom slučaju, očito je da smo došli do nekih promjena u načinu života, pa time i do promjena u shvaćanju obitelji, nacije i općenito smisla života. Pritisnuti situacijom u svijetu, koja je zabrinjavajuća, zamislimo se kakva nam je budućnost?

p.s.
Ako uzmemo u obzir Nibiru, o čemu nas izvješćuje United Frequencies na svom blogu, onda se ne i trebamo previše brinuti o budućnosti :)
- 21:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.01.2010., četvrtak

Novi svjetski poredak

Postoji stvarno puno raznih tumačenja trenutne situacije u svijetu. Osvrnuo bih se u ovom tekstu samo na jedno od njih. Naišao sam na neke izvore da smo kontrolirani od tzv. vladajućih obitelji kojih ima 13 na Zemlji... Oni su tzv. Iluminati i vladaju svijetom. Imaju veliko znanje, a nas drže u ignoranciji i vladaju iz sjene. Sve se svodi na to da oni nama upravljaju, donose zakone, jer su utjecajni. Zbog toga na Zemlji postoji puno podjela. Na narode, države, klubove, političke stranke itd. Sve to dijeli ljude... Umjesto da svi shvatimo da smo ljudska bića, mi se identificiramo sa nacionalnom pripadnošću ili nekom drugom i na druge onda gledamo kao na neprijatelje i protivnike, pa se međusobno borimo, nadmećemo i sukobljavamo oko trivijalnih stvari. Najgori oblik tih sukoba su ratovi u kojima mnogi ljudi gube živote u najgorim patnjama i mukama. Ta metoda se zove: podijeli i vladaj!

Postoji jedan moguć scenarij koji kaže da se danas u svijetu teži tome da nastane globalna vlada (NWO) koja će kontrolirati svijet puno otvorenije i jače. Da će nestati mnoge ljudske slobode, da će ljudi biti poput robova, bez prava, bez sloboda, bez mogućnosti slobodnog života... Da se teži tome da ljudi postanu doslovno robovi i nešto poput robota, koji će vršiti bespogovorno ono što im se kaže.

O tome su pisali već George Orwel i Aldous Huxley koji su tako nešto predvidjeli, u kojem bi se pravcu moglo razvijati ljudsko društvo i prema čemu bi moglo to ići. Prema sve većem nadzoru, kontroli, manipulaciji i gubitku svih sloboda... Putem tehnoloških dostignuća (kamera, chipova, satelita i sl. sprava). Zato države i mnoge firme traže što više osobnih podataka od pojedinaca (adresa, godina, datum rođenja, interesi, sklonosti i sl.) Na mnogim mjestima montiraju se kamere čije postavljanje se opravdava navodnom željom za nadzor kriminalaca, terorista... a zapravo moguće je da se tim putem želi nadzirati puno više - sve nas i potencijalne neprijatelje tog sustava kontrole.

Osim toga, neki kažu da postoje uređaji koji izazivaju takve frekvencije koje nepovoljno utječu na ljude (HAARP i ELF). Neki čak kažu da se ljude tim putem programira za razne stvari. Kažu da nismo ni svjesni koliko smo 'programirani' na ovaj način... Postoje mnoge tehnologije za to i instituti na kojima se to usavršava...

Sve to čini se dosta morbidno i strašno, čemu smo sve izloženi u cilju manipulacije i konrole. Cilj toga svega je ono što sam rekao totalna kontrola i porobljavanje i to je najcrnji mogući scenarij, da dođe stvarno do toga. A čini se da smo tome sve bliže.

Koje su mogućnosti izlaza iz toga i oslobođenje? Čini se da smo nemoćni da bilo što učinimo. Dok god smo nesvjesni što se događa, to može postajati sve gore. Ali kada bi ljudi bili toga svjesni, gdje to vodi, mogli bi se lako osloboditi dominacije i vlasti onih koji su na vrhu piramide moći. Prije svega zato jer njih je zaparavo malo, u usporedbi s cijelim čovječanstvom 1: stotine milijuna ljudi. Međutim, ljudi toga nisu svjesni i sve bespogovorno prihvaćaju, tumačeći da je to tako i da tu ne možemo ništa promijeniti. Tako se donose zakoni koji su za nas nepovoljni. Političke stranke su u službi 'sive eminencije' koja vlada putem novca i utjecaja (moći) i provode njihove programe i ciljeve, a ne nas koji ih biramo.

Postoji mogućnost oslobođenja i pobjede nad onima koji vladaju u cilju porobljavanja svih ljudi na Zemlji, ali samo ako ljudi postanu više svjesni i shvate o čemu se radi.
- 10:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #

07.01.2010., četvrtak

'Proizvodnja hrane'

Kao što se oko svega danas razmišlja u kategorijama profita, tako je i s hranom. Svaki čovjek mora jesti, pa je to danas, kao i uvijek jako 'tražena roba' koja će se uvijek nuditi i prodavati u svijetu u kakvom danas živimo. Životinje, voće i povrće pretvaraju se u 'robu', odn. 'proizvod' koji se proizvodi i prodaje širom svjetskih tržnica i trgovačkih lanaca. Industrija hrane postala je jedna od moćnijih industrija, upravo zbog toga jer se radi o mogućnosti enormne zarade i profita. Zbog toga se ne gleda na prirodne uvjete, kvalitetu i zdravlje, nego samo na kvantitetu! Kako proizvesti što više takvih 'proizvoda', kako biti konkurentan i ponuditi ljudima što 'povoljniji proizvod'. Nije lako 'proizvoditi' prirodnu i normalnu hranu, jer za to treba vremena, ali treba uložiti u to i novac, pa onda bi trebalo strpljivo očekivati plodove uloženog rada i truda. Da bi se skratio put i uložilo što manje novca, tu može dobro doći 'prehrambena tehnologija' koja će pronaći puteve što profitabilnije proizvodnje...

Tako se u mlijeko ubacuje antibiotik koji će ubiti bakterije i dozvoliti da ono može ostati 'svježe' danima, bez kvarenja... Životinje se hrane raznim smećem i očito neprirodnom hranom (da bi bilo što manje ulaganja). Ne vodi ih se na pašnjake, nego ih se drži u malom, ograničenom prostoru, gdje se ne mogu nesmetano kretati i živjeti koliko toliko prirodno i uzimati prirodnu hranu. Mnoge od njih uopće nikad ne ugledaju svjetlo dana (sunce). Za to bi trebalo puno prostora, prirodne hrane i puno ljudi koji bi se za njih brinuli i vodili ih na ispašu i sl. Kao što je to nekad bilo. A sve to naravno košta suvremene 'proizvođače' hrane, koji žele brzu i što veću zaradu i zahtijeva vremena, a 'vrijeme je novac'...

Tako da smatram da je tako uzgojena 'hrana' nezdrava zbog neprirodnih i nehumanih uvjeta u kojima te životinje žive i u kojima se hrane raznim smećem (npr. samljevenim kostima, leševima spaljenih i samljevenih životinja i sl.) ili ako nije baš tako drastično (što sam negdje čitao), hrane se sigurno uglavnom hranom koja je umjetna i nezdrava.

Nadalje, klaonice su posebna priča. O tome treba pogledati film 'Zemljani'. Nakon tog filma ljudi koji imaju bar malo osjećaja, će se zamisliti nad tim da li dalje ostati zagovornici mesa? Netko poznat je rekao (ne mogu se sjetiti imena) da kada bi klaonice imale staklene zidove, svi bi postali vegetarijanci! Ili tako nekako... Poanta je jasna.

Gledao sam dokumentarac koji mi je ostao u sjećanju na OTV-u o transportu životinja koje su prevožene iz skandinavskih zemalja prema Italiji koje su pratile udruge za zaštitu životinja, pa su snimali što se je sve putem događalo tim jadnim životinjama koje su bile prevožene kamionima. Na kraju, kada su došle na odredište, većina je bila polumrtva ili mrtva, jer im je nedostajala voda i hrana kroz tih nekoliko dana, a bili su prevoženi ljeti, kada su nesnosne vrućine...

Ostala mi je ružna slika onoga što se je događalo s tim životinjama koje su nasilno 'istovarane' iz kamiona. Jednom konju kopito se je zaglavilo u nekim rešetkama i nikako ga nisu mogli iščupati, pa su mu na licu mjesta odsjekli nogu sjekirom!!!

Takva tortura je svakodnevna pojava i događanje vezano za suvremenu industriju hrane! U klaonicama životinje se nemilice zlostavljaju i ljudi koji to rade su oguglali na bilo kakve ljudske osjećaje pa s njima postupaju kao s 'robom' samo zato jer im je to 'posao', jer su 'navikli' to raditi.

Bez obzira na osjećaje, takvo postupanje sa životinjama izaziva kod njih lučenje štetnih hormona koje su izazvane strahom u tim nehumanim uvjetima u kojima te životinje žive i bivaju ubijane u klaonicama gdje teku rijeke krvi. Suvremene farme i klaonice neki su nazvali logorima. Za razliku od logora, nekad su životinje bile uzgajane u prirodnijem okruženju i iako su bile ubijane, s njima se je postupalo ipak humanije i prirodnije. Čovjek im je iskazivao ljubav i bio čak emotivno vezan za njih. U suvremenim logorima za životinje to nije slučaj, jer se s njima postupa doslovno kao s 'robom' za proizvodnju i prodaju.

Sve to je plod neprirodnih uvjeta života današnjeg čovjeka koji živi u gradovima i hranu ne dobavlja više sa sela, kao nekad, nego iz 'logora'...

Na kraju reći ću da osobno još nisam postao vegetarijanac, iako razmišljam o tome, na osnovu onoga što sam saznao. Običaji, tradicija, navike su preveliki, daj bih se mogao odlučiti na taj korak... Iako, kad god sam u mogućnosti, izbjegavam meso.

Grozim se ubijanja, ali smatram da je ono ipak bar, ako ništa drugo 'prirodno'. Ima grabežljivaca koji se prirodno tako hrane, ubijajući druge životinje... Ali one žive bar u prirodnom okruženju, zdrave su i kad tad im dođe kraj na ovaj ili onaj način... No, spomenute farme (logori) za uzgoj životinja su još jedna grozota suvremene civilizacije!

Osim toga, postoje i drugi razlozi zbog kojih ne bi trebalo jesti meso, ali o tome ću možda nekom drugom prilikom nešto više napisati. U svakom slučaju, definitivno jedemo previše mesa. Nekad se meso jelo samo nedjeljom i blagdanima, a danas je slučaj da se bez mesa ne može zamisliti ni jedan obrok. Osobno se ne čudim suvremenim bolestima. Sve su posljedica, da se tako izrazim i kažem malo direktnije - prežderavanja! Hrane ima, apetit ne nedostaje, kad ljudi hranom liječe svoje frustracije i unutarnju prazninu i eto, život se mnogima na kraju krajeva svodi na jelo i piće... Bolesti su samo prirodne posljedice neprirodnog života.

- 17:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.01.2010., ponedjeljak

Mogućnosti promjene ljudskog društva

Potaknut razmišljanjem kolege blogera smisao-zivota i sam bih htio pokušati dati svoje viđenje suvremenog društva i više pitanja nego odgovora u kojem pravcu promjena bismo mogli odn. željeli ići.

Kako bi trebalo i moglo izgledati ljudsko društvo, bez iskorištavanja i bez aparata vlasti... bi li to bilo moguće?

Bilo bi to zapravo vrlo moguće i ostvarivo... samo se postavlja pitanje kome je u interesu da je ovako, a ne drugačije? Država i državni aparat je nešto o čemu je valjda i Karl Marx učio, ako se dobro sjećam, da bi trebala odumrijeti, ali se je to pokazalo kao utopija, jer se je provelo kao eksperiment u carskoj Rusiji u obliku revolucije i uvođenja 'narodne vlasti'... Ovakav radikalni način, putem revolucije i preuzimanje 'vlasti' od naroda, jednostavno nije uspio, nego je uništio i unazadio Rusiju i ostale zemlje koje su entuzijastično preuzele taj model, u nadi da će doći do pravednijeg društva i međuljudskih odnosa i koji je u samoj ideji bio pravedniji od dotadašnjeg društva u kojem su bogati idustrijalci iskorištavali siromašan puk koji je za njih radio, bez pravedne naknade za svoj rad... No zbog ljudske prirode i taj model pokazao se kao loš i promašen! Ukinuta je demokracija, uvedena je 'vlast naroda' koja se je pokazala zapravo vrlo neuspješno. Zemlje koje su preuzele taj model, doživjele su nazadak, osiromašenje i promašaj...

Očito, je taj put bio loš, jer je opet na vlast doveo neke ljude, pod krinkom 'narodne vlasti'. Sve ostalo je ostalo isto: glomazni državni aparat, administracija, vojska, policija, obrazovni sustav, zdravstveni sustav itd. Sve je zapravo ostalo isto, samo su se vlastodršci drugačije nazvali, da su tu 'u ime naroda', ukinuto je privatno vlasništvo ili barem ograničeno, pa je država preuzela industriju, proizvodnju, tvornice, komunikacije itd.

Dakle, svima nam je jasno i očito kako taj model uopće nije uspio, iako je imao 'dobre namjere', a kako se to kaže, upravo "dobrim namjerama je popločen put u pakao!" Dobre namjere su bile da se ograniči kapital i privatno vlasništvo pojedinih ljudi i ravnomjerno rasporedi svim sudionicima rada i proizvodnje... Jasno je koliko je tu bilo prostora za malverzacije, upravo zbog 'zajedničih dobara' koja su postala 'društvena', a ne privatna, kao što je to u kapitalističkim društvima.

Mogućnost povratka u neku vrstu plemenskog društva, o kojemu se razmatra, bojim se da je danas nemoguć, iako vidim tu potrebu, jer stvarno danas nema potrebe za to da nam netko 'vlada' i 'upravlja' nama i našim životima. Svatko bi sam mogao živjeti neovisno od države koja je glomazni aparat koji treba uzdržavati, putem plaćanja poreza i nameta koji su sve veći i veći, svugdje u svijetu. Osim toga, tu su još došle i banke koje harače svijetom i daju ljudima "povoljne" kredite, koje onda treba godinama otplaćivati i stavljati na hipoteku svoje nekretnine i dobra, u slučaju da ih se ne može vratiti...

Svima nam se nameće ideja da je država nužna, jer sa sobom donosi 'blagostanje i sigurnost' kroz zaštitu imovine i zdravlja, kroz obrazovni sustav i zaštitu naroda od drugih naroda koji bi ga mogli vojno ugroziti i napasti, te mnoge druge oblike uprave i administracije koja se čini nužnom...

To su samo neki od pitanja koja bi trebalo riješiti...

Sve to bilo bi moguće, kada bi svijest ljudi bila veća. Što se tiče zdravlja, postoji alternativa koja bi mogla riješiti mnoga zdravstvena pitanja, kada bi se ljudima omogućilo da žive zdravije i prirodnije, te, kada ih se ne bi ugrožavalo neprirodnom i nezdravom hranom, GMO...

Policija ne bi bila potrebna u društvu u kojem bi svi imali svijest o ravnopravnosti, jednakosti i dostojanstvu svih ljudskih bića. Kada ne bi bilo ljudi koji bi nasilnim putem i otimanjem od drugih željeli i mogli živjeti dostojan život. Nasilje i kriminal u takvom, pravednom društvu ne bi bili potrebni, te se nitko time ne bi 'bavio' - ukoliko bi sam shvatio da je dio tog društva i zajednice u kojoj je ravnopravan član.

Vojska isto ne bi bila potrebna kada bi ljudi shvatili da države nisu potrebne i zajednice naroda koje bi imale potrebnu braniti se od drugih, sličnih zajednica. Vremena teritorijalnih osvajanja su sigurno za nama i više gotovo i nema takve mogućnosti da bi jedan narod uspio putem agresije zauzeti teritorij drugog naroda/države, kako je to bilo nekad u prošlosti i kako su zapravo nastale sve suvremene države.

Postoji i mogućnost besplatne energije, o čemu se govori na nekim alternativnim stranicama... Međutim, zbog korproacija koje danas prodaju energiju i time stječu svoj kapital, to još nije moguće... Danas još uvijek ili tek danas se prodaje i ono što je svakome do sada bilo sasvim dostupno i besplatno, a to je npr. voda. Neki, kada bi mogli, i zrak bi počeli naplaćivati...

Obrazovni sustav isto nije potreban, barem ne onakav kakav danas imamo. Većina znanja potpuno je dostupna putem Interneta... Većini ljudi nije potrebno sve ono što se danas uči u školama i nameće putem tih institucija za usvajanja, radi dobivanja prolazne ocjene i napredovanja u daljnje stupnjeve školovanja. U svakom slučaju, potrebna je promjena današnjeg modela obrazovnog sustava koji je zastario i koji se temelji na disciplini, poslušnosti i usvajanju određenih programa koji su često promašeni...

Pitanje znanosti, kao jedan doseg civilizacije je isto u pitanju: kako bi se ona njegovala i razvijala? Ona je također poprilično ovisna o državi, jer se financira i potiče od države.

Postoji i puno toga što ne znam kako bi se moglo riješiti u današnjem suvremenom svijetu? Društvo bi bilo puno jednostavnije, kada bi se živjelo na jednom nižem nivou, u prirodnim zajednicama... Možda bi takav život bio kvalitetniji, prirodniji i ljepši? Ali današnji oblik društva ipak nudi puno mogućnosti i kreativnosti, upravo zato jer su opstanak i egzistencija usko povezani s tim da se danas za kreativnost i ideje plaća! To je ujedno poticaj i za uspjeh, karijeru, sigurnost i sl. Da nema plaćanja za rad ili usluge, ne bi bilo ni motiva za rad... Druga stvar je da sakupljačka društva uopće ne trebaju rad kakav mi poznajemo, ali zato oni ništa i nemaju: nemaju računala, Internet, televizor, građevine, ceste, automobile i druga prijevozna sredstva, mobitele, pa ni kulturu i dr. Pitanje je onda i to što želimo? Tehnologiju i kulturu ili prirodu? Blagodati civilizacije ili harmoniju s prirodom? Čini mi se da jedno i drugo ne možemo imati...

Zapravo suvremeno ljudsko društvo funkcionira čak relativno dobro... ali vidim potrebu promjene prije svega rasterećenja čovjeka od mnogih prisilnih davanja državi i državnom aparatu koji postaje parazit društva i često vodi politiku koja nije u interesu članova države, nego u interesima nekog drugog.

Zašto se npr. danas finaciraju ratovi i vojske najsuvremenijim naoružanjem koje se svakih nekoliko ili nekoliko desetaka godina mijenja, jer brzo zastarijeva!? To je ogroman izdatak koji finacira svaki pojedini član društva svojim radom, a zapravo nikom to nije potrebno... Stalno živimo u strahu od agresije, mogućih ratova i sukoba, koji su više fiktivni, nego stvarni. Upravo da bi se stalno poticala proizvodnja sve ubojitijeg i 'modernijeg' naoružanja, a time crpilo od ljudi sredstva za to. Pogledajmo samo troškove rata od 2001. godine. Sveukuno 950 milijardi dolara je uloženo u ratove, a to se odnosi samo na Irak: 715 milijardi dolara i Afganistan: 235 milijardi dolara! Novac na te ratove se i dalje vrtoglavo troši!

Bankarski sustav je nepravedan, jer daje novac koji je samo virtualan, kojeg zapravo najčešće i nema, a kojeg treba vraćati putem kamata koje su (pre)velike. Danas postoji jedan apsurd kojeg uopće ne razumijem, jer kako je moguće da su sve države svijeta, počevši od SAD-a enormno zadužene!? Pa se pitam kome su to zadužene i zašto države nemaju 'svoj' novac, tj. svoje banke, nego su one u privatnom vlasništu određenih moćnika koji zapravo vladaju svijetom... Pa kako je uopće došlo do toga?
- 21:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Promišljanja o životu, smislu i istini iz mog kuta. Volim razmišljati i zapisivati svoje misli, pa sam blog shvatio kao dobar način za prezentiranje svog svjetonazora ili viđenja svijeta, uz mogućnost korekcije i razmjene mišljenja kroz komentare posjetitelja. Dobrodošli! U slučaju da ne bude zainteresiranih, u moru ostalih blogova, nikom ništa. Želim ostaviti neki trag... mada to nije važno... ali eto, to je samo jedna mogućnost, pa je evo koristim. U svakom slučaju, sviđa mi se ova mogućnost javnog objavljivanja tekstova. Neka to bude moj mali doprinos.
"Teče i teče, teče jedan slap;. što u njem znači moja mala kap?"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se