07.01.2010., četvrtak

'Proizvodnja hrane'

Kao što se oko svega danas razmišlja u kategorijama profita, tako je i s hranom. Svaki čovjek mora jesti, pa je to danas, kao i uvijek jako 'tražena roba' koja će se uvijek nuditi i prodavati u svijetu u kakvom danas živimo. Životinje, voće i povrće pretvaraju se u 'robu', odn. 'proizvod' koji se proizvodi i prodaje širom svjetskih tržnica i trgovačkih lanaca. Industrija hrane postala je jedna od moćnijih industrija, upravo zbog toga jer se radi o mogućnosti enormne zarade i profita. Zbog toga se ne gleda na prirodne uvjete, kvalitetu i zdravlje, nego samo na kvantitetu! Kako proizvesti što više takvih 'proizvoda', kako biti konkurentan i ponuditi ljudima što 'povoljniji proizvod'. Nije lako 'proizvoditi' prirodnu i normalnu hranu, jer za to treba vremena, ali treba uložiti u to i novac, pa onda bi trebalo strpljivo očekivati plodove uloženog rada i truda. Da bi se skratio put i uložilo što manje novca, tu može dobro doći 'prehrambena tehnologija' koja će pronaći puteve što profitabilnije proizvodnje...

Tako se u mlijeko ubacuje antibiotik koji će ubiti bakterije i dozvoliti da ono može ostati 'svježe' danima, bez kvarenja... Životinje se hrane raznim smećem i očito neprirodnom hranom (da bi bilo što manje ulaganja). Ne vodi ih se na pašnjake, nego ih se drži u malom, ograničenom prostoru, gdje se ne mogu nesmetano kretati i živjeti koliko toliko prirodno i uzimati prirodnu hranu. Mnoge od njih uopće nikad ne ugledaju svjetlo dana (sunce). Za to bi trebalo puno prostora, prirodne hrane i puno ljudi koji bi se za njih brinuli i vodili ih na ispašu i sl. Kao što je to nekad bilo. A sve to naravno košta suvremene 'proizvođače' hrane, koji žele brzu i što veću zaradu i zahtijeva vremena, a 'vrijeme je novac'...

Tako da smatram da je tako uzgojena 'hrana' nezdrava zbog neprirodnih i nehumanih uvjeta u kojima te životinje žive i u kojima se hrane raznim smećem (npr. samljevenim kostima, leševima spaljenih i samljevenih životinja i sl.) ili ako nije baš tako drastično (što sam negdje čitao), hrane se sigurno uglavnom hranom koja je umjetna i nezdrava.

Nadalje, klaonice su posebna priča. O tome treba pogledati film 'Zemljani'. Nakon tog filma ljudi koji imaju bar malo osjećaja, će se zamisliti nad tim da li dalje ostati zagovornici mesa? Netko poznat je rekao (ne mogu se sjetiti imena) da kada bi klaonice imale staklene zidove, svi bi postali vegetarijanci! Ili tako nekako... Poanta je jasna.

Gledao sam dokumentarac koji mi je ostao u sjećanju na OTV-u o transportu životinja koje su prevožene iz skandinavskih zemalja prema Italiji koje su pratile udruge za zaštitu životinja, pa su snimali što se je sve putem događalo tim jadnim životinjama koje su bile prevožene kamionima. Na kraju, kada su došle na odredište, većina je bila polumrtva ili mrtva, jer im je nedostajala voda i hrana kroz tih nekoliko dana, a bili su prevoženi ljeti, kada su nesnosne vrućine...

Ostala mi je ružna slika onoga što se je događalo s tim životinjama koje su nasilno 'istovarane' iz kamiona. Jednom konju kopito se je zaglavilo u nekim rešetkama i nikako ga nisu mogli iščupati, pa su mu na licu mjesta odsjekli nogu sjekirom!!!

Takva tortura je svakodnevna pojava i događanje vezano za suvremenu industriju hrane! U klaonicama životinje se nemilice zlostavljaju i ljudi koji to rade su oguglali na bilo kakve ljudske osjećaje pa s njima postupaju kao s 'robom' samo zato jer im je to 'posao', jer su 'navikli' to raditi.

Bez obzira na osjećaje, takvo postupanje sa životinjama izaziva kod njih lučenje štetnih hormona koje su izazvane strahom u tim nehumanim uvjetima u kojima te životinje žive i bivaju ubijane u klaonicama gdje teku rijeke krvi. Suvremene farme i klaonice neki su nazvali logorima. Za razliku od logora, nekad su životinje bile uzgajane u prirodnijem okruženju i iako su bile ubijane, s njima se je postupalo ipak humanije i prirodnije. Čovjek im je iskazivao ljubav i bio čak emotivno vezan za njih. U suvremenim logorima za životinje to nije slučaj, jer se s njima postupa doslovno kao s 'robom' za proizvodnju i prodaju.

Sve to je plod neprirodnih uvjeta života današnjeg čovjeka koji živi u gradovima i hranu ne dobavlja više sa sela, kao nekad, nego iz 'logora'...

Na kraju reći ću da osobno još nisam postao vegetarijanac, iako razmišljam o tome, na osnovu onoga što sam saznao. Običaji, tradicija, navike su preveliki, daj bih se mogao odlučiti na taj korak... Iako, kad god sam u mogućnosti, izbjegavam meso.

Grozim se ubijanja, ali smatram da je ono ipak bar, ako ništa drugo 'prirodno'. Ima grabežljivaca koji se prirodno tako hrane, ubijajući druge životinje... Ali one žive bar u prirodnom okruženju, zdrave su i kad tad im dođe kraj na ovaj ili onaj način... No, spomenute farme (logori) za uzgoj životinja su još jedna grozota suvremene civilizacije!

Osim toga, postoje i drugi razlozi zbog kojih ne bi trebalo jesti meso, ali o tome ću možda nekom drugom prilikom nešto više napisati. U svakom slučaju, definitivno jedemo previše mesa. Nekad se meso jelo samo nedjeljom i blagdanima, a danas je slučaj da se bez mesa ne može zamisliti ni jedan obrok. Osobno se ne čudim suvremenim bolestima. Sve su posljedica, da se tako izrazim i kažem malo direktnije - prežderavanja! Hrane ima, apetit ne nedostaje, kad ljudi hranom liječe svoje frustracije i unutarnju prazninu i eto, život se mnogima na kraju krajeva svodi na jelo i piće... Bolesti su samo prirodne posljedice neprirodnog života.

- 17:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Promišljanja o životu, smislu i istini iz mog kuta. Volim razmišljati i zapisivati svoje misli, pa sam blog shvatio kao dobar način za prezentiranje svog svjetonazora ili viđenja svijeta, uz mogućnost korekcije i razmjene mišljenja kroz komentare posjetitelja. Dobrodošli! U slučaju da ne bude zainteresiranih, u moru ostalih blogova, nikom ništa. Želim ostaviti neki trag... mada to nije važno... ali eto, to je samo jedna mogućnost, pa je evo koristim. U svakom slučaju, sviđa mi se ova mogućnost javnog objavljivanja tekstova. Neka to bude moj mali doprinos.
"Teče i teče, teče jedan slap;. što u njem znači moja mala kap?"