29.07.2009., srijeda

Posjet iz svemira

Ljudi su doista prilično ograničeni. Toliko toga ne znaju (ja ne kažem da znam, jer sam baš nedavno ponavljao sam sebi poznate riječi jednog filozofa: 'znam da ništa ne znam')
Jer što čovjek više otkriva i saznaje, to je svjesniji koliko je još njegovo neznanje. Koliko zapravo malo zna. Dok ljudi, koji su ograničeni i površni, "misle da sve znaju", da su "pokupili svu pamet svijeta", ili kako se to već kaže... pa vole pametovati i praviti se mudri...

Što hoću reći? Mislim da mnogi ljudi ne znaju neke osnovne činjenice o svijetu u kojem žive... Npr. o svemiru - jer svatko od nas živi - ne samo na Zemlji - nego i u svemiru, jer Zemlja je na kraju krajeva u prostranstvima svemira! Znanstvenici i astronomi otkrivaju toliko toga o svemiru. Priča se o anti - svemiru ili paralelnom svemiru... pa o holografskom svemiru. Da je svemir zapravo jedan hologram... Zatim, da je svugdje oko nas energija, tj. polje energije, a da materija zapravo predstavlja razrijeđenu energiju itd. To su vrlo zanimljive stvari i spoznaje do kojih znanost dolazi... Hoću reći, da malo tko o tome razmišlja i da malo koga tako nešto zanima - nego se bave puno prizemnijim stvarima, kao što su npr. tračevi, politikanstvo, "biznis", ovakav ili onakav itd. No dobro, svatko se ima pravo baviti čime želi... Ali htio bih naglasiti da vjerujem da malo ljudi zna neke činjenice o svemiru u kojem živi. I kada bi znali - mislim da bi to malo proširilo njihovu svijest i horizonte

Spomenuo bih samo neke zanimljive činjenice o veličini svemira. Zemlja je omanji planet, sunce je omanja zvijezda od stotine milijardi zvijezda u našoj galaksiji, zvanoj Mliječni put ili Kumovska slama. A drugih, sličnih galaksija ima još opet stotine milijardi! Pa, zamislite koliko je to!? Kakve su to udaljenosti, kad samo do nama najbliže zvijezde (od njih stotina milijardi) treba 4 godine putovanja brzinom svjetlosti (300.000 km/sek.) - da bi stigli tamo!? A do drugih, udaljenijih zvijezda iz naše galaksije trebalo bi kojih 50 ili 100 tisuća godina godina putovati brzinom svjetlosti, da bi stigli tamo... A do drugih galaksija onda? Ne znam - tu mi mozak staje... Kakve su to udaljenosti. A onda pitanje - jeli svemir konačan, ograničen? Po meni, izgleda da nije! Da je beskonačan... Jer gdje mu je onda 'kraj' i što bi bio taj 'kraj'?
Osim toga, kažu da naš svemir nije jedini, da ih ima više... a tu je još i mikrokozmos... Jer kada idemo u dubinu, ni tu kao da nema granica: atom, proton, elektron, kvarkovi, kojih su pronašli na stotine ili tisuće...

A neki kažu da vidimo samo jedan mali spektar onoga što postoji. Jer mi vidimo boje, koje su na određenim frekvencijama, a frekvencija ima više, nego ih mi možemo uhvatiti vidom ili sluhom.
Brzine su također ogromne: jer Zemlja kruži oko Sunca... sunce kruži oko središta naše galaksije... galaksija sama također valjda negdje putuje kroz svemir itd. Konkretne brzine ne bih znao točno... Ovo mi je zanimljivo! Mi mislimo da stojimo na mjestu, dok se zapravo krećemo kroz prostor svemira ogromnom brzinom!

Dakle, postoji toliko toga, osim nas, naše Zemlje i Sunčevog sustava (koje donekle poznajemo). Pa sam se uvijek pitao - jesmo li mi jedini u svemiru? Zapravo, kad sam to malo shvatio, bio sam siguran da nismo jedini! Međutim, nikada nisam vjerovao u NLO-e, upravo zbog ovih udaljenosti koje bi oni trebali prevaliti, da bi stigli do nas! A kad bi stigli - onda se ne bi valjda skrivali - nego bi nam se javili: da postoje i da su, evo, malo 'skoknuli' do nas, ha, ha.

Međutim, u zadnje vrijeme vidio sam na Internetu dosta toga o tzv. Krugovima u žitu i to mi stvarno predstavlja zagonetku: čije je to djelo? Netko hoće reći da to rade neki ljudi, iz nekog hira ili tako nešto, pa da drugi to onda istražuju, ispituju, 'razbijaju glavu', što je to, kako je nastalo i što znači? No, stručnjaci koji to istražuju, kažu da to nastane u vrlo kratkom vremenu (preko noći ili u roku nekoliko sati) i stabljike žita pritom ostaju savijene, ali ne slomljene. Osim toga, oblici su uvijek geometrijski pravilni i pomalo zagonetni i umjetničke ljepote...

Osobno sam sklon vjerovati da je to "njihovo djelo" - međutim te dvije stvari mi nisu jasne: kako su uopće mogli stići do nas? i zašto nam se konačno na jave?

I sada moje pitanje - za komentare: što mislite, kako bi ljudi reagirali kad bi se odjednom pojavili naši "susjedi" iz svemira??? Za mene je to ponekad "normalno" (jer sam uvijek vjerovao da moraju postojati i drugi, osim nas u tom ogromnom svemiru), ali kad malo bolje pomislim, kad bi se netko od njih stvarno pojavio, mislim da bi "umro od straha" kad bi na nebu vidio tako nešto ili tu "svemirsku braću". I tko zna kako bi izgledali: kao ljudi ili kao neka drukčija, naravno super inteligentna bića? Što mislite kako bi ljudi reagirali na to? Bi li im izrazili dobrodošlicu ili bi ih možda čak vojno napali, u strahu od napada ili osvajanja Zemlje.
Zapravo, mislim da su toliko nadmoćni, da bi nas mogli uništiti kompletno u jednom trenutku nečim sličnim ili jačim od nuklearne energije - kada bi im to bio cilj. Ali pretpostavljam da to ne bi bili neki toga tipa - osvajači. Mislim da bi oni imali neke "više norme ponašanja", ako bi bili toliko razvijeni, da dođu do nas. Ali tko zna...
- 22:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.07.2009., srijeda

Promjene

Zadnjih par godina nešto se događa u svijetu. Čitam, kako se globalno zatopljenje ne tiče samo Zemlje, nego takođe i drugih planeta. Kažu da su se polarne kape Marsa počele topiti i da su na drugim planetima porasle temperature. A sve to je onda posljedica ne samo ljudske neodgovornosti... nego pojačane djelatnosti naše zvijezde - Sunca. Eksplozija jedne neutonske zvijezde prije 45.000 godina čije je zračenje stiglo na Zemlju negdje 2005. g. jače je 100.000 puta nego što ga inače primamo od Sunca... pa je to pojačalo neke promjene na Zemlji. Uragani i postresi su se zadnjih godina podvostručili itd.
Tako da možemo reći - nešto se događa, mijenja...
Osim toga, čini mi se da se to primijećuje u ljudskom ponašanju i u cijelom društvu. Na žalost, promjene kao da su više negativne, nego pozitivne... Globalizacija - ima svoje negativne i pozitivne strane. Pozitivne su da se ljudi zbližavaju, različitosti postaju manje uočljive, sve je dostupno svima itd. Međutim, negativne su te da se bogatstvo koncentrira u rukama šačice pojedinaca, dok većina svijeta gladuje ili radi za "šaku riže"... Bankarski sustav je nepravedan i jednostavno lihvarski - jer izdaje virtualan (nepostojeći) novac - koji ljudi krvavo odrađuju cijeli život. I to ne samo privatne osobe, nego i cijele države. Nije samo Hrvatska "u banani" - zbog toga - nego i puno jače države, koje su obično i najzaduženije. A sve to plaćaja društvo, tj. pojedinci putem sve većih poreza i nameta. Međutim, postavlja se pitanje - gdje završava taj novac i zašto sve banke moraju biti privatne??? Nije to samo kod nas slučaj, nego, kako mi se čini, tako je svugdje u svijetu. I to mi je jako sumnjivo!
Politički sustavi također kao da ne funkcioniraju kako treba. To najviše vidimo kod nas, a tako je izgleda svugdje u svijetu, počevši od SAD-a. Ljudi nekog biraju, prividno je demokracija, sloboda - međutim - oni koji budu izabrani, kao da rade za nekog drugog, a ne za one koji su ih izabrali... Čini mi se da su se pojedinci, vlasnici pojedinih tvrtki i korporacija, toliko osilili, da postaju jači od država i onda putem marketninga i medija lansiraju i promoviraju stranke i političare koji će raditi zapravo za njih... Tako mi se čini... Oni su "siva eminencija" koji stoje iza politike i političara. Pa to smo vidjeli i u posljednjem ratu koji je SAD pokrenuo protiv Iraka - a razlog je bio nafta i naftni lobiji kojima je taj rat bio potreban ili u interesu... I uopće, svaki drugi rat je, kako je poznato - nekom ite kako koristan i unosan "posao". A prije svega bankarima - kod kojih se država zadužuje zbog potreba rata...
Nadalje, postoje moćni naftni, farmaceutski, prehrambeni i drugi lobiji koji guraju svoje proizvode preko politike i korumpiranih političara diljem svijeta. O tome postoje blogovi i stranice na Internetu, koji se iscrpnije i podrobije time bave - o čemu sam dosta čitao i ne želim se ponavljati...
Htio bih samo naglasiti farmaciju, koju sam malo detaljnije pratio. Forsiraju se lijekovi na sve moguće načine, dok se alternativna medicina ozloglašava na sav glas. Lijekovi su skupi, jer ljudi su za zdravlje spremni platiti i najvišu cijenu - samo da ozdrave - ili da makar zaustave napredovanje bolesti. Koliko god ti lijekovi bili djelotvorni - poznato je da uvijek imaju razne druge štetne nuspojave... jer kemija je na kraju krajeva ipak otrov za organizam i nešto neprirodno. Dok postoji alternativa... i to kvalitenta i dobra! Međutim - to ne ne priznaje - nego samo skupi i zapravo štetni farmakološki lijekovi...
Takvih "zavjera" ima na svakom koraku - a oko svega se vrti novac - dok se ljudi drže zapravo u neznanju i zabavljaju putem plitikih filmova, igrica na internetu, trač medija, kojekakvih senzacija itd. a o biti stvari se uopće ne govori. I zato je dobro da postoje blogovi - gdje ljudi neslužbeno mogu slobodno iznositi svoje stavove, mišljenja i spoznaje. Dok su službene stranice bilo koje institucije jako službene i ograničene...
I zato - jako podržavam i volim blogove - više od bilo koje druge "službene" literature koja je uvijek ograničena i dozirana...
Osim toga, htio sam reći da vidim ipak i neke pozitivne promjene, a to je da ljudi postaju svjesniji i osjetljiviji za mnoge stvari! Čitajući razne blogove, upoznajem mnoge stvari o kojima prije nisam imao pojma... Svijest raste i spoznaja da nešto jako krivo ("nešto je trulo u državi Danskoj" - kako se to nekad govorilo). Tako da predosjećam da mora doći do nekih promjena - pozitivnih... tj. priželjkujem to.
I još nešto - napisao sam gore, na početku o "svemirskom" djelovanju... a to se isto osjeća, u mnogim aspektima... Pa i Internet je pravo "čudo" koje povezuje ljude i daje im puno mogućnosti saznanja o stvarima o kojima prije nisu ni sanjali. U tehnologiji i znanosti dolazi isto do velikog napretka i otkrića (npr. kvantna fizika, koja puno toga otkriva iz dana u dan). Preporučujem knjige Tabolt: Holografski svemir i Lynne McTaggart: Polje...
- 22:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.07.2009., nedjelja

"Uski ili široki"

Nedavno sam naišao na blog uskost.blogspot.com na kojem autor predstavlja tipove ljudi i dijeli ih na uske i široke, sa puno među tipova. I slažem se skoro u potpunosti s njim, tj. mislim da tu ima puno istine, da tako možemo dijeliti ljude. One uske, ograničene, na jedan način, koji vide i drže se samo jednog aspekta, jedne vrijednosti, kojoj posvećuju cijeli život, a sve ostalo podređuju tome. A to je uglavnom obitelj, posao i eventualno društvo, uz pivo (žuja) npr. I to je njihov cijeli svijet.
To je, koliko sam shvatio zapravo podjela na konzervativce i liberale. Ja kao da se mijenjam i moram priznati da sam prije bio više konzervativan, više sam držao do nekih klasičnih vrijednosti u životu. (obitelj, vjera i domovina) Sada, kako više čitam u zadnje vrijeme, horizonti mi se šire i odmah na život gledam dosta drugačije.
I više ne mislim da su ove liberalnije vrijednosti nešto negativno. Dapače, shvatio sam da je sloboda i slobodarski duh zapravo najveća vrijednost. Sve ostalo stavlja čovjeka u kalup, ograničava i sputava. Ta sloboda, slobodna volja koju imamo je najdragocjeniji dar. Ona nije apsolutna, jer smo ipak ograničeni, mjestom, vremenom, rasom, spolom i drugim osobinama koje htjeli ne htjeli imamo urođeno. Ali ova ograničenost isto ima neku čar u sebi, da unutar toga što nam je unaprijed određeno, možemo ipak puno učiniti i ispuniti onaj prostor slobode koji imamo.
Međutim, u jednom se ne slažem sa spomenutim autorom, a to je vjera i duhovnost koju on kao čisti liberal odbacuje. Za mene osobno materijalizam je baš užasno ograničavanje čovjeka. Ukoliko se čovjek ne otvara na prostor duha - što mu onda preostaje? Puko zadovoljenje tjelesnih potreba, ostvarenje nekih ambicije, životarenje od danas do sutra. I zato vidim da on gleda pesimistično na život i smatra da je širok čovjek kritičan, osamljen, neshvaćen i zapravo ogorčen na sve. Jer gleda na društvo koje je iskvareno, izmanipulirano od onih sa vrha, iskorištavano. A to je upravo zato jer je takav čovjek prije svega inteligentan, a opet zatvoren na neku višu spoznaju u duhovnom smislu i onda ne može gledati pozitivno na život, jer mu se on zapravo čini besmislen.
Mislim da bi bilo idealno povezati jedno i drugo. Ovu širinu i slobodu, sa duhovnošću i vjerom. Onda bi čovjek bio potpun i imao razlog za nadu i optimizam.
Meni vjera puno znači u životu, kao i ljudima koje poznajem. Mnogi danas govore protiv vjere: da je ona manipulacija, da je nametnuta, da je iluzija i sl. Međutim, nitko ništa ne može dokazati na ovom području. Argumenti postoje za jedno i drugo i stvar je čemu ćemo se prikloniti i što ćemo usvojiti kao svoju vrijednost i kakav ćemo smisao i usmjerenje dati svome životu i u što ćemo na kraju krajeva vjerovati. Što nam je bitno? Čak se u potpunosti slažem s onim koji je rekao: "da Boga nema, valjalo bi ga izmisliti"! Ne kao jednu iluzornu nadu, "opijum za narod" i sl. jer ne mislim da je tako, nego prije svega radi određenog moralnog reda koji je potreban u društvu. Bez vjere, ne bi bilo ni etičnosti ni morala. Na ovu izjavu su ateisti jako osjetljivi i razumijem ih donekle, jer oni kažu da oni i bez vjere mogu biti etični i moralni. Slažem se da ima i takvih ateista, ali uglavnom među intelektualcima (onim "širokima"). Oni 'uži' dosta prizemno gledaju na život i u slučaju 'prilike' bili bi svašta u stanju napraviti da bi se okoristili. U tom slučaju 'pomaže' vjera da čovjeka ograniči i kaže mu da 'nije sve dopušteno', bez konsekvencija. Ljudima 'na visini', vjera možda stvano i nije potrebna da bi bili etični u međuljudskim odnosima. Ali potrebna je u svakom slučaju (po meni) jer daje čovjeku dodatnu širinu i smisao života, dok bez vjere, čovjek se osiromašuje i svodi na puko tjelesno i materijalno biće, svjesno i inteligentno, ali 'bez duše', bez onog duhovnog dijela.

p.s. Ovaj blog me ograničava, jer nema kategorije u koju bih ovo mogao svrstati tuzan Svrstao bih to u npr. društvo, filozofija, psihologija i sl. ali nema takvih kategorija!
- 00:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.07.2009., subota

Još jedan blog

Već duže namjeravam otvoriti svoj blog, jer inače volim pisati (i razmišljati). Pa, eto... No ima već toliko blogova, da bi čovjek mogao 24 sata sjediti i čitati i čitati, i još ne bi sve pročitao što je tu napisano. Što je previše, previše! Ali zato ne moramo sve čitati (hvala Bogu), nego samo ono što nas zanima, što je lijepo, pametno i kreativno. A i to nije lako, izabrati ono najbolje, jer sve što je napravljeno ima neku vrijednost, nešto znači, ostavlja neku poruku, trag. Fasciniraju me također neki kreativni blogovi, koji nemaju skoro nikakav sadržaj (beznačajan) ali im je dizajn originalan, prekrasan, maštovit! To mi se isto jako sviđa. I to su obično ženski blogovi... Tipično, mogu se odmah prepoznati koji su muški, a koji ženski...
Baš je dobro da postoje blogovi! Toliko čovjek može naučiti, vidjeti, upoznati, pa čak i komunicirati - ovim putem. I to mi se sviđa kod ovoga! Već godinama pomalo čitam razne blogove, ali evo, tek sad sam se odlučio i sam pokrenuti jedan... Na razne teme, a najčešće o vjeri ili čak protiv vjere. Lijepi su jedni i drugi. Iznose se razni argumenti i tu tek čovjek može proširiti horizonte i vidjeti koliko toga ima. Mišljenja, vjerovanja, pro et contra, stvarno o svemu. Još kad bih znao engleski - uh, bolje da ne znam!
U ovom blogu, između ostalog namjeravam pisati o tome kako ja gledam na vjeru i vjerovanja. Inače sam katolik, ali me zanimaju i druga vjerovanja, odn. argumenti protiv vjerovanja. Do sada sam mislio da je moja vjera daleko iznad svih drugih, no s vremenom puno toga otkrivam i postavljam si ono pilatovsko pitanje "što je istina?" u svemu tome. Prije sam bio više zatvoren na sve ostalo i mislio sam da je sve izvan Crkve i evanđelja đavolsko djelo i zamka neprijatelja. Međutim, s vremenom upoznajem neke lijepe stvari i moram priznati da su dobre, makar nisu iz "moje kuhinje" I mogu reći da je bogata ta gastronomska ponuda njami
Zahvaljujući internetu, forumima i blogovima malo sam postao širi i liberalniji. Omekšao sam wink Pa, eto, vidjet ćemo, kako će se to dalje razvijati. Putem bloga želim se time podijeli i s drugim, potencijalnim čitateljima...
Koliko sam primjetio - činjenica je da čovjek prihvaća onu vjeru u kojoj je rođen i odgojen. Katolik, pravoslavac, protestant, hinduist, budist, musliman. Malo me čudi to da je to tako relativno... Tj. prije je bilo razumljivo, dok su ljudi živjeli izolirano i nije bilo informacija o onom izvan svog kulturološkog okruženja. Da se je svatko držao svoga, jer jednostavno nije znao za ništa drugo. No danas je to sve drugačije, pa svatko može sam istraživati i vidjeti što nude drugi ili u što vjeruju drugi i to onda preispitati. I opet, najčešće se svatko drži onoga što je usvojio "od malih nogu". Često samo radi respekta prema svojim korjenima, tradiciji, a bez nekog dubljeg ulaženja u problematiku svoje vjere.
Što hoću reći? Mislio sam da bi, s obzirom na tu otvorenost, više ljudi izvan kršćanstva mogli shvatiti da mi stvarno imamo "bolju vjeru", od njihove, s obzirom da nam se Bog objavio i približio u osobi Isusa Krista, dok oni imaju samo neka mitološka vjerovanja (npr. hinduisti). Međutim, unatoč tome, svatko s opet drži svoga, onako kako je odgojen itd. Zapravo malo ljudi uopće dublje traži i preispituje nešto na tom području, nego se najčešće samo drži svoje tradicije, običaja, vjerovanja i nitko nije spreman mijenjati vjeru. To mi je iskreno rečeno čudno, jer mislim da bi svatko iskreno trebao tražiti neku objektivnu istinu. Ali, to je već malo teže, jer bi to bilo jako zahtijevno. Osim toga, ljudi nemaju vremena toliko "istraživati" i "studirati", nego se uglavnom bave "svojim poslom."
- 13:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

  srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Promišljanja o životu, smislu i istini iz mog kuta. Volim razmišljati i zapisivati svoje misli, pa sam blog shvatio kao dobar način za prezentiranje svog svjetonazora ili viđenja svijeta, uz mogućnost korekcije i razmjene mišljenja kroz komentare posjetitelja. Dobrodošli! U slučaju da ne bude zainteresiranih, u moru ostalih blogova, nikom ništa. Želim ostaviti neki trag... mada to nije važno... ali eto, to je samo jedna mogućnost, pa je evo koristim. U svakom slučaju, sviđa mi se ova mogućnost javnog objavljivanja tekstova. Neka to bude moj mali doprinos.
"Teče i teče, teče jedan slap;. što u njem znači moja mala kap?"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se