Dramaturzi me podsjećaju na Robinsone Crusoe. Toliki otok, a ne znaš što ćeš s njime.

Ovom prilikom želio bih kolegici Olji Lozici čestitati na nagradi koju je njena predstava "Kako misliš mene nema" dobila na Nagradama Hrvatskog Glumišta ove godine.

Nadam se jednako da će novo vodstvo ITD-a njenu predstavu "Gdje je nestao Božo B" staviti na stalan repertoar, ili ponuditi režiju sličnih projekata istoj kolegici.

Ovdje možete pročitati o nagrađenoj predstavi, a tu o ostalim Nagradama Hrvatskog Glumišta.

Meni je ispod časti glasati za nekog, ali mi je zabavno zaokruživati brojeve i stavljati papire u kutije. Da barem glasamo svaki dan! Idući put glasat ću deset puta. I još me Lijanovići voze u golemom autobusu u obliku kobasice do glasačkog mjesta.

Nisam nekakav demokrat, i Fukuyama mi nije baš nešto drag, ali ako mi je već živjeti u demokraciji- poštovat ću njene zakone i probati na što bolji način doprinjeti društvenoj stabilnosti i pravednosti prema ovome narodu.



U skladu s time, eto- još jedna je minuta do predizborne šutnje i ja svečano obećajem da neću govoriti da mi HDZ ide na živce, SDP na jetra, HSP na želudac, da mi se HSLS popeo na vrh glave, HČSP na pupak i svi ostali na sve ostale organe.

Prije par dana bio je taj predizborni koncert na Trgu i svirali su tamburaši staru pjesmu koja ide "Od dvora do dvora, nigdje takvog lopova" a u pozadini je bila slika predsjednika te stranke. Japanski turisti su prvo slikali skup, a tad mene jer sam se smijao kao žabac Kermit na bijelom.

Ali, sad psssst....

Tko prvi pisne, Hrvat.

U današnjem Sinke Linke natječaju, kao i uvijek, imate priliku dobiti link na mome genijalnom blogu. S time da će ovaj imati veći opseg i trajat će pet dana. To je u skladu s ovim predizbornim vremenom. I u skladu s time, i teme će biti političke.





Zadatak je idući:

Ja ću napisati nekakav tekst, par rečenica, a vi ćete u komentarima morati taj tekst još malo nastaviti tako što ćete ga navesti na unaprijed danu temu.

Primjerice,

TEMA:
Kriminalna privatizacija.

TEKST:
Super Toilet je novo i revolucionarno sredstvo za čišćenje zahodskih školjki. Pokusima smo ustvrdili da je nakon samo jednog čišćenja Super Toileom razina bakterija pala za 50%.

Sad vi morate nastaviti nešto tipa....

KOMENTAR:
Da su ovo sredstvo imali u privatizaciji, sve bi očistili! Zato ga kupite i spavajte poput njih, jer vas sitnice od par milijuna ne bi trebale zabrinjavati.

Ovom ćemo vježbom simulirati govore par naših političara koji kad ih nešto pitate obavezno odgovoraju unutar svojeg političkog programa koji najčešće uključuje i pljuvanje konkurentskih stranki.

-----------


Dakle, ovo je TEKST:
Nasjeckani celer bacite u prethodno zagrijano ulje. Dodajte šećer i sve izmješajte. Napacano meso stavite u drugu tavu. Kad upije ulje, prelijte ga celerom.

A TEMA koju morate nastaviti je:
Ulazak u Europsku Uniju.

Ovo je mali dio jedne drame s kojom nikad nisam bio do kraja zadovoljan. Drama se zove "Bačva" i napisao sam je prije četiri godine, snimio i spremio u folder. Eto, sad je opet malo čituckam ali ne mogu biti objektivan. Mislim da je bolja nego prije, ali ni sam ne znam što bih s njom. Pa eto, da malo proučite što je to "Work in progress" na papiru. Ako bude volje, objavim je cijelu.



-1-

Na sceni je bačva.
Odjednom dolazi ALEKSANDAR VELIKI, raskošno odjeven ali podosta zapušten što se tiče brijanja. Odjeća mu je izgužvana. Nosi mač. Stane nasred scene leđima okrenut bačvi.


ALEKSANDAR VELIKI:
( glasno se dere)
Oj, čujte me , čujte , planine Korinta ! Čujete li me? Čujte i strahujte! Jer ja sam Aleksandar! I ne bilo koji Aleksandar! Koji to Aleksandar, pitate me! Aleksandar Veliki! Da! Onaj Aleksandar! Strah i trepet Helene, jeza Azije, smrt Tebanaca! Moj mač je proburazitelj neprijatelja Makedonije!

Iz bačve proviri raščupana glava. To je DIOGEN. Odjeven je u bijelu potkošulju.

ALEKSANDAR:
Aleksandar Veliki! Da! To mi je ime! A čuo sam da tu, negdje ovdje, postoji mudrac čija mudrost dolazi od samih visina! Neka se pokaže velikom Aleksandru! Neka priđe! Želio bih ga pitati nešto!

Tišina. Diogen hladno, nezainteresirano gleda iz bačve.

ALEKSANDAR:
Što je? Šutite! Šutite pred strahom od Velikog Aleksandra? Ah, i pravo vam je! Jer sve vas mogu osvojiti sa svojim vojnicima! Kao što sam osvojio tisuće planina i sela koja danas spadaju pod Makedoniju!

Diogen se sakrije u bačvu i počne se derati iz nje.

DIOGEN:
O Aleksandre, mi smo planine!O reci nam, Veliki Aleksandre , zašto si ti tako velik? Zašto te ljudi nazivaju velikim kada jedva da imaš pet lakata, Aleksandre ?

Aleksandar je zbunjen. Izvlači mač.

ALEKSANDAR:
Tko je to ? Tko to govori ?

DIOGEN:
Aleksandre-e-e-e! O Aleksandre-e-e-e!
Mi smo planine, Aleksandre-e-e-e! Ta ti si nas zvao, Aleksandre-e-e-e!

ALEKSANDAR:
( zbunjen ali i prestrašen )
Ja...mislio sam da planine ne govore.....ono kada sam vas zvao....to je bilo.... mislio sam da ima ljudi koji žive u vama, pa da se oni....jave...planine....nikada nisam razgovarao s planinama.....

DIOGEN:
Aleksandre-e-e-e, Aleksandre-e-e-e!
Reci nam, Aleksandre-e-e-e, zašto si ti velik sa pet lakata?

ALEKSANDAR:
Ja.....ja tu to već dugo........nikada nisam..... više izrastao....od pet lakata....

Aleksandar se povlači leđima prema bačvi držeći nervozno mač, Diogen se digne iz bačve i stoji u njoj, nastavljajući razgovor.

DIOGEN:
O Aleksandre, rekao si da si hraba-a-a-a-a-r!
Reci nam Aleksandre, hoćeš li se boriti sa nama?

ALEKSANDAR:
Ja....hoću....onako sportski.....da se natječemo a da se ne povrijedimo....ali kako ćemo kada ste vi tako goleme i stare....moćne.... a ja tu.... s mačem..... pomičan i vješt?

DIOGEN:
O Aleksandre, ti ćeš se boriti s mačem a mi ćemo se boriti s odronima kamenja!

ALEKSANDAR:
Ali nemojmo.... ozlijediti ću vas....možda....ako pretjeram....uvijek sam sa mačem....jako nasilan....

Aleksandar se bojažljivo približava bačvi leđima, dok se Diogen sve jače i jače dere.

DIOGEN:
O Aleksandre!
O Aleksandre!

Diogen se zadere iz sve snage i primi naglo Aleksandra za rame kada se približi bačvi.

DIOGEN:
Bu, Aleksandre!

Aleksandru od straha padne mač iz ruke. Zadihan, promatra Diogena neko vrijeme a tada pun agresije uzima mač sa zemlje i dere se.

ALEKSANDAR:
Gnjusobo seljačka! Barbarine! Smutljivče! Naseobinjače!

Navali na Diogena. Međutim, on se sakrije u bačvu i začepi je poklopcem- tako da se Aleksandrov mač samo zabija u drvo.

ALEKSANDAR:
Gnjusobo jedna! Ispljuvku vola! Sada će te Aleksandar Veliki naučiti što se događa onima koji pokušavaju napraviti budalu od .... od Aleksandra Velikog....

Bijesno lupa mačem po bačvi iz svih kuteva.

ALEKSANDAR:
Tako....je li ti dosta?

Odmiče se od bačve. Diogen proviruje van.

DIOGEN:
Jesi li završio?

Aleksandar ponovo navaljuje, Diogen se vraća pod poklopac bačve.

ALEKSANDAR:
( udarajući bačvu)
Šuti, bezobrazniče, da ne završim s tobom prije vremena ! Ti ćeš mene pitati da li sam završio! Ja kada s nečim završim to se vidi nakon što počnem i zato kada završim s tobom neće od tebe ništa ostati jer ja uvijek završim što počnem i nikada ne završavam nešto a da prije toga nisam to nešto počeo s namjerom da završim to što sam počeo!

Aleksandar, sav uspuhan, odmiče se od bačve. Diogen proviruje van.

ALEKSANDAR:
Donesi mi vode, kmete!

DIOGEN:
Pobrkao si lončiće, niti sam ja kmet niti ovdje ima vode u blizini.

ALEKSANDAR:
Kako se usuđuješ protusloviti mi?

DIOGEN:
Ako hoćeš, možeš se zatrčati do mora. Za par dana ćeš stići do obale. Onda uzmi vodu u ruke i stavi ih na sunce pa čekaj da sol izađe van. Ponovi to par puta i za tjedan dana ćeš imati času vode. Onda se vrati do mene!
( vrati se u bačvu)

ALEKSANDAR:
Ti to tako meni! Ti bi da ja idem skroz do mora?
Ah, dobro , nisi svjestan s kojom veličinom razgovaraš... reci, ima li u toj bačvi nešto za mene? Platiti ću ti zlatom, kada nećeš bolje!

DIOGEN:
U ovoj bačvi nema ničeg što bi se moglo kupiti zlatom. Nažalost.
Da se neke stvari mogu kupiti zlatom ja bih prodao sve što imam za njih.

ALEKSANDAR:
Ma nemoj! A koje su to stvari, kmete?

DIOGEN:
To su....ah, ništa! Zaboravi!

ALEKSANDAR:
Ne tuguj kmete! Nema te stvari koju ja ne mogu dobiti ako želim!

DIOGEN:
( vadi deku iz bačve i trese ju)
Kada si već van moje bačve, možeš li se zaletjeti do grma s bobicama i donijeti mi ih par? Vrijeme je ručka.

ALEKSANDAR:
Ja? Ja tebi? Kako se usuđuješ?

DIOGEN:
Znači nećeš?

ALEKSANDAR:
Pa kako bih? Ja sam Aleks---

DIOGEN:
To nećeš učiniti zato što ne želiš?

ALEKSANDAR:
Pa naravno. Ne prekidaj me usred----

DIOGEN:
A kada bi želio, da li bi to učinio?

ALEKSANDAR:
( trenutak razmišlja)
Ne!

DIOGEN:
Zašto?

ALEKSANDAR:
Zato što sam ja Aleksandar!

DIOGEN:
Upravo si priznao da ne možeš učiniti sve što želiš.

ALEKSANDAR:
( ne shvaća )
Kako?

DIOGEN:
Tvoja ličnost nameće ti društvenu odgovornost koja ti na papiru daje potpunu slobodu ali u životnoj praksi nisi je sposoban ostvariti upravo zbog uloge koju igraš. Nisi u mogućnosti činiti što želiš, već si primoran djelovati u skladu sa svojim položajem.

ALEKSANDAR:
( zbunjeno čeka, onda iziritriano nastavlja)
Nemoj ti meni te svoje cimbale-bimbale! Ja ću tebi dovesti svojeg učitelja, striku Aristotela. On će tebi soliti pamet!

DIOGEN:
Aristotel. Da. Znam za njega. Pametan čovjek.

ALEKSANDAR:
Pametan! On je najpametniji!

DIOGEN:
Pametniji , znači, i od tebe?

ALEKSANDAR:
To je drugo. Ja sam Aleksandar!

DIOGEN:
Aha. Opet to.

ALEKSANDAR:
Koje?

DIOGEN:
Tvoje ropstvo.

ALEKSANDAR:
Moje što?

DIOGEN:
Ropstvo tebe samog samim sobom.

ALEKSANDAR:
Ja da sam rob?

DIOGEN:
Da.

Aleksandar navali na bačvu s mačem. Diogen se skriva u njoj, pokrivši se poklopcem.

ALEKSANDAR:
Gnjusni seljaku! Psu! Ti ćeš mene nazivati robom! Kako se usuđuješ? Evo ti na i na i na!

Mrak.

Kad sam išao na obuku za lovce na zmajeve, nisam očekivao mailbox prepun Afričkih princeza koje žele podijeliti svoje blago ako im dam broj svoje kreditne kartice.

Ovaj tjedan nisam suviše postao jer radim kao asistent jednom američkom profesoru. Čovjek je došao na Martinje, ali ne samo da se zabavi već da prouči takozvani "ritual krštenja vina". Vjerovali ili ne, ovaj običaj imaju samo Hrvati ( ili su barem jedini poznati po njemu ).



Skočili smo do Dugog Sela ( "The Long Village" ) i moram priznati da su nas sjajno primili. Obično pljujemo sami po sebi, ali moram priznati da su Hrvati ovaj put bili pravi domaćini. Čak smo i razgovarali s gradonačelnikom uz kavicu.

Slavlje Svetog Martina u narodu je uvijek bilo zabilježeno, ali praksa krštenja vina pojavila se tek prije par stoljeća na selu. Seoski lakrdijaši bi u povorci išli "od kleti do kleti" i izveli ritual blagoslova bačvi punih mladog vina ( koje je od tog dana bilo službeno proglašeno "zrelim" ).

Obično je ovaj blagoslov činio najveseliji član povorke, tzv. "biskup". Noseći na sebi kostim Katoličkog svećenika, uglavnom bi prosuo malo vina po bačvi sugerirajući krštenje. Ostali pratioci glumili su ministrante. Često su glumili i sam mošt, gdje bi jedan od njih govorio u ime mladog vina.

Budući da se ova praksa počela primjenjivati i u većim selima, gdje biskup nije stigao posjetiti sve kleti- počela su organizirana slavlja na glavnim trgovima gdje je "biskup" blagoslovio samo jednu bačvu u ime svih bačvi u selu. Ovu je ulogu često imao Drago Bahun, genijalni umjetnik čija krv teče i u rukama koje pišu ovaj tekst.

Prilično čudno, obred krštenja vina bio je predmet mnogih kontroverzi. Katolička Crkva uvijek je s rezervom uzimala prilično otvoreno ismijavanje Sakramenta i klera, ali prema mojim saznanjima, nikad nije bilo nekog težeg otpora. S druge strane, Crkva nikad nije dozvolila provedbu ovog rituala unutar svojih hramova, niti je sudjelovala u njegovom organiziranju.

U doba Jugo-komunizma, ritual nije bio doveden u pitanje iako se mogao interpretirati kao ohrabrivanje slavlja Svetog Martina. Čini se da niti jedan sustav nije želio suviše smetati narodnom veselju i ukidanje takvih tradicija bilo bi vrlo problematično.

Mnogo je pjesama napisano samo za taj ritual, uglavnom se radi o (prilično uvredljivim) verzijama klasičnih Kršćanskih molitvi, ali česte su reference na aktualne političke i povijesne činjenice. Vjerojatno bi danas mnogi takve stihove smatrali politički nekorektnima, ali obzirom na njihovu popularnost u narodnim običajima čini se da nisu imali jaku reakciju Crke i države.

Uz vino obično ide i pečena guska. Razlog tome je što Sveti Martin nije želio vršiti biskupsku titulu radi čega je bježao pred narodom i sakrio se u jednoj kućici u kojoj su seljaci držali guske. Životinje su se uznemirile, i Svetac je bio uhvaćen- a za kaznu guske su postale specijalitet na dan kada se prisjećamo Svetog Martina.

Načelno ne volim postati smiješne mailove, ali ovo nisam mogao ne podijeliti s vama.....



Hajde, barem ga nije ostavio na stanici.

Logo moje škole je službeno najbolji u Hrvatskoj. Tako je, naime, procjenila međunarodna komisija festivala EULDA.

Moram priznati i da se meni dopada....




Vjerojatno tko ne zna da bi ovo trebala biti slova A, D i U neće shvatit logo, ali budući da u našoj zemlji svatko zna za službenu školu dežurnih skandalrija nema straha za nas.

Inače, ima sjajnih logoa drugih zemalja. Posebno mi se dopao srpski, ali evo link pa sami izaberite svojeg omiljenog. Komentirajte na mome blogu, ne na njihovoj stranici, jer želim imati puno komentara i osjećati se kao frajer.

Ovdje kliknite za stranicu koju ćete komentirati na mome blogu, da bih imao puno komentara i da skočim na cool listu a preko nje na sjednicu Ujedinjenih Naroda gdje će se raspravljati o odšteti za moje mentalne boli što još uvijek nisam objavio knjigu svojih drama.