Idemo malo čuti mijenje.... Koji bi intelektualac trebao otvoriti blog?

Dakle, kazališna turneja po Rumunjskoj.....

Službena Michellinova stranica veli na svome webu da do Rumunjske treba 15 sati od Zagreba. Malo morgen- putovalo se 28 sati. Ovaj put ne bih baš preporučio ljudima koji ne vole sjedenje u automobilu, ali što je tu je- morao sam ići.

Put je financiralo ministarstvo, razmjerno smo brzo dobili lovu. Išlo je preko dramskog studija Tirena , mada nam se pridružilo par kolega koji nisu službeni članovi.

Inače, ovo je jedan od prvih projekata na kojem su zajedničkim snagama sudjelovale Dramske Akademije u Zagrebu i Osijeku. Ja sam bio jedini dramaturg, ali su uz mene išle i dvije kolegice- Unna od Filmske režije i Dlanka od Filmske kamere. Dobile su zadatak da naprave dokumentarni film o putovanju.

Što i nije teško kada imate ovakve slike Rumunjskih ulica:



Nakon što smo u Osijeku pokupili kolege, krenuli smo put Rumunjske. Prešli smo Srbiju relativno kratko, iako smo na granici imali problema jer "spisak opreme nije bio na srpskom". Niti sada baš nisam siguran što to znači, ali valjda su nam samo htjeli ići na živce.

Inače, s nama je išla i ženka haskija Pija. To zapamtite, to je važno kasnije za priču.

Nakon Srbije, došli smo na Rumunjsko tlo. Što moram reći jest da ima velike istine o tome da su Rumunjske šume jezive. Ima nešto u njima što vas tjera da se bojite. Abraham ( Bram ) Stoker je navodno proučavao putopise avanturista kroz Rumunjsku i pročitavši opis tih šuma bez imalo oklijevanja smjestio dio radnje svojeg "Grofa Drakule" u navedenu zemlju.
Uvijek nešto u tim krošnjama svjetluca, izgleda kao ljudska prilika, a zatim opet nestane poput igre vjetra. U jednom se trenu kolega Jean- Christian, koji je vozio trupu, odlučio odmoriti pa smo stali u mraku pored ceste. Stalno sam imao osjećaj da te krošnje gledaju na mene. Mrak u Rumunjskoj šumi- čak i lovac na zmajeve ima čudan dojam.

Putem su se desile jednako tako čudne anegdote. Sve je puno pasa lutalica koji jure šumama i brijegovima. Na jednom napuštenom turističkom odmaralištu nas je doslovce napao čopor tih divljih pasa. Zaletili su se na vrata od kombija. Pija je bila jako uplašena, ali svi smo uspijeli pobjeći. Druga anegdota bila je da smo stali za put i pitali Rumunjsku policiju. Nisu nam baš znali objasniti kako da dođemo do Rasnova ( Rišnova )- naše prve stanice- pa su nam mahnuli i rekli da idemo iza njih. Bili su jako brzi u svojem automobilu, bojao sam se da ih kolege ne zaustave i napišu im kaznu.

I tako je bilo sve do velebnog trenutka kada smo mogli na planini primjetiti golemi naslov grada....



Vjerovali ili ne, gradonačelnik Rasnova odlučio je od svojeg gradića napraviti Hollywood. Sada golema svota novca poreznih obveznika ide u plaćanje struje za ova velika slova koja nad gradom turistima govore gdje su i što su.

A što se u Rasnovu desilo, u idućem postu....

Našao sam, kopajući po knjigama, jednu knjižicu punu slika. Radi se o mojem prvom slikovnom riječniku, dječjoj slikovnici u koju je moja mama upisivala sve riječi koje sam blebetao.




Evo dakle, Sinkeovog prvog slikovnog riječnika....

duda- didika, dida
keks- keka
kamion- avon
lopta-ota
kolica- ica
krevetić- kevet
lopatica- patica
cipela- cipa
šlape- sape
maska- masak
tricikl-ciku
naočale- utaje
televizija- izija
radio- adio
lula- juja
pisaći stroj- usina
telefon- fon
ručni sat-kikan
budilica- kikan
kuća- kuta
vrata- ata
prozor- pozol
opeka- ciga
radijator- dijator
pegla- pega
veš mašina- ušina
mlinac za kavu- uu
lonac ( rajngla ) - ajnga
usisavač- uuuu
metla- metka
zidni sat- kikan
akvarij- ibica
stolica- toica
stol- tol
ručnik- unik
sapun-pun
sušilo za kosu- fem, uuu
svjetiljka (lampa )- ampa
zrcal ( špigl ) - upigl
žlica ( žlićica ) -icica
lizalica ( "mikić" )- mikic
čokolada-ade
mandarinka- manganina
jagoda- jaguda
riba-iba
grožđe-goda
mrkva-muka
luk-uk
peršin- uzice
pero- peo
muha- mufa
mrav-mav
zmija- mija
leptir-til
jež-ez
lane- ane
jelen-jejen
lav-av
slon-con
udav-mija
žirafa-afa
tuljan ( riba )- iba
pingvin- gigin
majmun-mamunvuk-uk
lisica- isica
gazela ( lane ) -ane
klokan- kokan
rak- ak
mačka- mica
konj- ije ije
krava- mu
kunić-zeko
pas-vau vau
kućica za psa- kucica vau vaua
pijetao- iku
pile- pivic, pilic
vatra- vata
mjesec- mesec
patka- patak
kišobran- kisoban
traktor- tatok
rovokopač-bager
automobil-gigi
motocikl ( motor ) -utol
avion-avon
helikopter-kotel
kamp-prikolica- pikoica
moped ( motor )- utol
bicikl- ciku
vagon-gon
autobus-apatus
kamion-cisterna ( avion ?) - avon
šator- šato
jedrilica ( brod )- bod
gumeni čamac- tamac
foto-aparat- cik (ciu )
kompas- kikan
dizalica- diaica
lokomotiva- ak
vlak- ak

Eto....odtad je puno prošlo. Mnogo sam novih riječi naučio, ali sam i doživio mnogo toga. Prošlo je dvadeset i pet godina od tada i danas samo što valjda nemam svoju djecu koja će isto tako brbljati svoje riječi.

Hvala ti, mama, što si se već tada tako brinula za mene.

Inače.... moja mama mi je veliki uzor borca u životu. Da nemam nju, ne znam što bi bilo samnom.

Hvala Ti, Bože, za Irenne.

Pusa, mama.

Čovjek bi se ipak morao zapitati da li je važnije napraviti novu nuklearnu bombu ili potrošiti sav taj novac kako bi se izbrisao Internet u svrhu slobodnog prostora na webu za moje slike.

Dugo već nisam objavio neku svoju priču. Pa eto, jedna da malo razbije monotoniju. Naravno, i dalje možete pisati Tall poem. Ali ne zaboravite i zen dostavljača pizza.




ZEN DOSTAVLJAČA PIZZA

Moje ime nije važno, jer nazvati nekog imenom je kao pokazati prstom na Mjesec. Ime je prst, ali nije Mjesec- i stoga ćemo preskočiti taj nepotrebni običaj. Dovoljno je reći čime se bavim- ja sam dostavljač pizza u svome gradu. Dosad sam radio za četiri pizzerije, svaka na svome dijelu grada. Ovim poslom se bavim od svoje srednje škole kada sam s nešto novca što sam uspio uštedjeti kupio rabljeni motor. On i ja smo nerazdvojni prijatelji duže vrijeme, ali ne ovisim o njemu kao niti on o meni. Ljudi misle da je dostavljanje pizza posao za studente i radničku mladež kojim si malo poboljšavaju svoj standard. Ali nema li ljepote u tome da tako veliki mislioci budućnosti kao što su studenti, ljudi koji će danas-sutra dovesti nove ideje i poboljšati čovječanstvo, danas uživaju kao i ja u ulicama ovog grada donoseći Vam naručeni objed? U svom sam životu kao dostavljač pizza sreo mnoge kolege koji će sigurno postati velikani i velika je čast dijeliti s njima ovu profesiju. S druge strane, jednako sam tako mnogo pizza isporučio već dokazanim velikim misliocima. Iznenadili bi ste se koliko starijih ljudi danas uživa u mekom, hrskavom tijestu s gljivama i šunkom. Moj motor i ja mnogo smo puta posjetili muzeje, akademije, koncertne dvorane i izložbe na kojima su naše delicije krasile ugođaj i doprinjele užitku tih ljudi. Bez nas bi se moglo, ali ne bi bilo isto- i mnogi od tih velikih umova koji su naručili naše pizze više su se radovali zvuku mojeg vjernog motora nego govorima svojih mudrih kolega. Da ne bi ispalo kao da se uzdižem zbog službe tako plemenitim ljudima, priznati ću u svoj svojoj skromnosti da su mi mnogo draže ljubavne avanture u kojima sam sudjelovao. Oh, ne- nikada direktno. Ali zar ne shvaćate ljepotu običnosti kada sjedite pored svoje prekrasne žene i poštedite je kuhanja večere naručivši njenu omiljenu pizzu? Tako ja vama uljepšavam vašu ljubav- skromno priznajem, i neusporedivo s odlaskom u fini restoran- ali barem tu jednu večer doprinijet ću iskazivanju vaše ljubavi tako nenametljivo pozvonivši na vaša vrata, donoseći ne samo pizzu već i priliku za razgovor koju ćete imati sa izabranicom srca. Ali posebna radost nalazi se u rođendanima najmlađih, kada desetina malih, pristojno počešljanih glava dočeka mene- nepočešljanog dostavljača u ružnoj vjetrovci- na vratima uz viku i sreću. Tada, kada mi mali slavljenik preda novac a ja mu pažljivo u ruke predam kutije pune mirisa svježe hrane, osjećam toplinu oko srca koju njegov roditelj ne može shvatiti dok se stubištem vraćam do svojeg vjernog motora. Ali nisu sve pizze tako sretne. Ponekad donosim dostojanstvo u neku kuću, kada se desi nekakva tragedija pa ljudi naruče pizzu kako ne bi remetili tišinu kuhanjem. Tada se uredno naklonim na vratima, predam pizze koje sam doveo i odem u miru. Ne zanosim se da sam uveo neku radost u taj dom svojim dolaskom, ali mi je drago što je domaćin te tužne kuće odlučio kroz moju službu pokazati poštovanje za tragediju koja mu se desila. Tako razmišljajući, i ja iskazujem počast tragediji, vršenjem svojeg posla. Osobno, ipak me najviše veseli kada svojim poslom doprinesem rješenju nekog problema. Nebrojeno je mnogo puta nesporazum riješen jer je mlada dama ostala na večeri koju sam donio, mnogo puta sam donio mir u kuću jer se ljudi koji nisu željeli razgovarati željeli ostati na večeri. Bez mene, možda bi se neke ljubavi raspale ili bi se njihova istrajnost izgubila. Stoga sam sretan što sam dostavljač pizza. Ponavljam, ne uzvisujem se svojom službom- kao ni vi, vjerujem, vašom. Ako ćete me drugi put sresti na vratima s kutijom punom ukusnog obroka, i ako mi date koju kunu više za kavu ili čaj u prolazu-biti ću vam zahvalan. Ali sve to činim, kao i svi mi, da nam bude bolje. Nemojte mi zamjeriti na ovoj iskrenosti. Jer ipak sam ja samo jedan običan, vjerni dostavljač pizza ovog grada....

Ja ne plačem. Ja pišem.

( Ništa aktualno. Ako me pak hoćete razvedriti nastavite igrati Tall poem. )

Idemo se dramaturški igrati....



Za ljude koji ne znaju, tall poem je igra za blog koja će u vama probuditi vaše spisateljske i poetske talente. Igra je vrlo jednostavna.

Ja ću napisati neki stih. Vi ćete ga morati nastaviti poštujući rimu, napisati još jedan koji se rimuje s prva dva, i idućem komentatoru zadati novu riječ za rimu.

Primjerice, ako ja napišem

Divan je miris tvoje kose,
I šapat nježni noge ti bose,
Volim te, ljubavi nježna....

Komentator iza mene mora dati dvije rime na "nježna" i zadati novu rimu idućem komentatoru, naprimjer....

Ljubim ti noge sve do gležnja
Dok razara me potiho čežnja
Što odlaziš jutarnjim vlakom....

Sada idući komentator mora napisati dva stiha na "vlakom" i naravno, izmisliti novu rimu.

Pazite da metrika bude barem malo funkcionalna. Ako mijenjate temu, prijelaz mora biti pjesnički zreo, ne da odjednom spomenete nešto pedeseto tipa karijes ili ajvar. Igra će biti zabavna ako svojim "nasljednicima" ostavite posebne riječi za koje se teže nalazi rima.

Uspješni pjesnici blogeri dobiti će linkove na mome blogu za svoje pa će im se povećati promet. Humoristični stihovi su dobro došli ako su pametno izvedeni, a sve neozbiljne ću izbrisati.

Dakle, stih....

-----------

Komete šaraju noćnim nebom,
Djeca crtaju obojanom kredom,
Usamljen sam kao napukli orah....

--------

Bolje čitat knjigu, nego biti pijan i star.

Danas je Velika Gospa, pa ćete mi dopustiti jednu religijsku temu. Vjerujem da mnogi Protestantski blogovi imaju svoje postove o Mariji i današnjem Katoličkom blagdanu, smatrajući ga neprihvatljivim i protu-Kršćanskim. U čemu je problem? I što apologetika Katoličke Crkve odgovara u vezi tog problema?



Današnji blagdan posvećen je Mariji, Isusovoj majci, koja je prema predaji bila uznešena na Nebo. Katolici i Pravoslavci vjeruju u tu priču, dok Protestanti odbijaju vjerovati u uznesenje.

Razlog tome je Protestantska usmena predaja „Sola Scriptura“ , učenje da je Biblija jedini izvor vjere i da bilo kakvo dodavanje znači grijeh dodavanja Božjoj Riječi. Marijino uznesenje nije zapisano u Bibliji, stoga Protestanti ne vjeruju u tu tradiciju.

Barem sam dosad dva puta bio upozoren u apologetskim diskusijama da vjerovanje u Marijino uznesenje nije u skladu s Biblijom, dapače, da je takav potez dodavanje Bibliji koje knjiga Otkrivenja strogo zabranjuje:

Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.
Otkrivenje 22:18

Drugim riječima, da vjerovanjem u nešto nezapisano u Bibliji dodajem Bibliji i činim grijeh na koje Otkrivenje upozorava.

Koji je odgovor na ovu optužbu?

Vrlo je jednostavno obraniti se od takvog napada, ali zahtjeva poznavanje Biblije – u prvome redu njene povijesti. Biblija kao knjiga, na čudo mnogih, uopće nije postojala skoro pa jednu četvrtinu Kršćanstva. Biblijski kanon sastavljen je 395 A.D. na koncilu u Hippu, i dotad su se vodile žestoke rasprave o tome koje su knjige autentične a koje ne. Isus nigdje ne daje zapovijed da se napiše knjiga o NJegovim učenjima niti da se ista zapisuju, stoga je bilo prilično problematično reći da li Evanđelje po Tomi, ili Djela Ivanova, pripadaju istini ili ne. Ta Evanđelja plod su gnostičke hereze, jednog pokreta u ranoj povijesti Kršćanstva koji je pisao svoje knjige i govorio ljudima da sadrže istinu.

U svakom slučaju, zašto to govorim? Zato što iz danih dokaza dolazimo da Biblija nije jedini izvor vjere (jer iz čega bi ljudi crpili doktrinalnu vjeru prvih 395 godina? ) te je Biblija skup knjiga formiran u skladu s Apostolskom Tradicijom. Apostolsku Tradiciju, usmenu predaju koju su ljudi dobili od Apostola a koja sadrži činjenice ne nužno zapisane u Bibliji, spominje i Sveto Pismo samo ( 1 Korićanima 11:2 , 2 Solunjanima 2:15 ) .

Crkva u 395 A.D. već je odavno vjerovala u Marijinu posebnost. Zapisi o Marijinoj bezgrešnosti i djevičanstvu dosežu do 80 A.D. ( "Ode Solomonu" ) , i protežu se do prvo spomenute godine.

Kako tada objasniti Otkrivenje i poruku o nedodavanju Bibliji?

Jednostavno. Knjiga koju Otkrivenje navodi uopće nije Biblija. Naime, iako su kontekstualno povezane, knjige Biblije pisane su svaka za sebe. Pavao piše dvije poslanice Korićanima, dakle prvo je napisao jednu a zatim drugu- i te dvije poslanice su posve razdvojene krenule svijetom. Što znači da kada bi Pavao u jednoj rekao „Ovaj tekst“, ne bi mislio na Bibliju, već samo na knjigu ( poslanicu ) koju piše. „Ovaj tekst“ se nikako ne bi mogao prenjeti niti na drugu poslanicu Korićanima.

Drugim riječima, kada Otkrivenje upozorava da se nikako ne smije dodati niti oduzeti „Knjizi“ jer svaki takav čin znači propast- ne misli na Bibliju već samo na Knjigu Otkrivenja. Upravo ljudi koji Knjizi Otkrivenja dodaju ostatak Biblije držeći da se pod „knjiga“ smatra i ostatak Svetog Pisma dodaju knjizi Otkrivenja novi kontekst.

U svakom slučaju, budite svi blagoslovljeni! Želim Vam Marijinu vjeru i blagoslove u životu.

Prije mojeg putopisa u Rumunjskoj, tužna mi je dužnost obavijestiti blogosferu o smrti naše velike komičarke Nele Eržišnik.




Nela, pravim imenom Nevenka Maras, donedavno je bila hodajući spomenik domaćeg teatra. Jedna od polaznica "proto-Akademije", tj. Zemaljske glumačke škole u Zagrebu, bila je prisutna u turbulentnom razdoblju druge polovice dvadesetog stoljeća našeg teatra.

Renesansna umjetnica bila je stand-up komičar prije nego se taj anglizam uopće usadio kod nas. Svojim je likovima satirično i zajedljivo ismijavala stvari o kojima se mnogi nisu usudili niti ozbiljno pisati.

Njenu knjigu "Moja tri života- uspomene" možete nabaviti u web-shopu Superknjižare, tj. ovdje. Nedostajat će našem kazalištu i smijehu.

Pozdrav, Nela!

Vratih se iz Rumunjske.
Žao mi je, blog nisam mogao nigdje osvježiti jer sam imao puno posla a net nije bio baš predostupan.
Pa eto, samo da znate da sam back.

EU nije popravila Rumunjske ceste. Zapravo, mnogo nije popravila. Ali ima još vremena. Tek su osam mjeseci tamo. I petnaest nakon Čaušeskua.

Žao mi je ako ste razvili ovisnost o ovome blogu pa niste dobili dugo postanje.

Ne volim slatke stvari. Tada ljudi promatraju njih umjesto mene.