Ako se djeci pričaju priče samo ako su dobra, zla djeca neće ništa naučiti. Zato sam odlučio iskoristiti svoje pedagoške sposobnosti i napisati ovu bajku koju možete svojoj djeci pričati kada su zločesta.
Bio jednom jedan mladi drvosječa u šumi. Svaki dan je naporno radio, sav pun znoja. Nije imao puno novca i živio je skromno- ali uvijek je imao nešto za jesti. Šuma je bila prepuna laneta i košuta koje se moglo nabiti na ražanj i speći pred kućom, ili malih raznobojnih ptičica od kojih se moglo napraviti sjajno varivo. Drvosječa je jednako tako volio jesti gljive, ali ih je zimi teško nalazio, pa je za juhu uzimao kućice od Štrumpfova. Govorio je da nisu dobili građevinsku dozvolu od kralja, i da te kućice nemaju što raditi u šumi. Jednog dana, rušeći jedno stablo s gnijezdom, sretne izgladnjelog kraljevića kako visi u krošnji pored puta. Kraljević je rekao «Oh, drvosječo, ja sam kraljević! Dok sam jahao svojeg konja, glavom sam prošao kroz krošnju ovog drveta i jedna grančica mi je probila ušnu resicu pa sam ostao visjeti, a konj je- misleći da sam još uvijek na njemu, nastavio trčati putem! Ako me skineš i odvedeš na dvor, dobiti ćeš nagradu! Pomozi mi!»
Mladi drvosječa je neko vrijeme razmišljao. Za par trenutaka počeo je po kraljeviću bacati kamenje, pokušavajući mu skinuti krunu s glave. Kada mu je konačno uspjelo, zadavši prije toga par masnica kraljeviću, stavio si je krunu na glavu.
«Sada ću otići u tvoj dvorac i reći ću da sam ja ti- da me je zločesta vještica pretvorila u drvosječu. Nitko neće posumnjati. Takve se pojave stalno dešavaju u ovakvim bajkovitim šumama. Svi će povjerovati!»
Tako je drvosječa otišao, dok je kraljević ostao visjeti pored puta bez krune. Kako je drvosječa rekao- tako je i bilo. Svi su na dvoru mislili da je zločesta vještica pretvorila kraljevića u drvosječu. Kralj je raspisao nagradu za čarobnjaka koji će skinuti tu gnjusnu čaroliju- ali kako čarolije nije niti bilo, nitko nije mogao ništa učiniti. Za to vrijeme drvosječa je živio kao kraljević, spavajući u mekanim jastucima i derući se na poslugu. Došlo je tako vrijeme i da se navodni kraljević oženi. Izabrali su mu predivnu princezu iz susjednog kraljevstva. Ali baš kada su se trebali vjenčati, u prostoriju skoči žaba i kaže «Stanite! Ja sam pravi kraljević! Ovaj laže da je pravi! Ja sam pravi! Evo vam dokaza- imam madež na kraku kojeg imaju svi u mojoj obitelji!»
Kada su provjerili da žaba uistinu na svojem kraku ima madež kojeg su svi u kraljevskoj obitelji imali, drvosječu su bacili u tamnicu. Tamo je čuo kako je neka vještica, našavši kraljevića kako visi na drvetu, napravila čaroliju nad njime i pretvorila ga u svojoj zloći u žabu ( po tradiciji da vještice ne pretvaraju kraljeviće u drvosječe već u žabe ). Ali kako žabe nemaju ušne resice, kraljević se u obliku žabe srušio s drveta. Bježeći pred zmijama i gušterima, došao je u dvor i rekao što je imao za reći. Drvosječu su u tamnici pojeli štakori koji inače jedu malenu djecu u krevetu koja __________ ( ovdje upisati radi čega je maleno dijete bilo zločesto toga dana, radi čega mu i pričate ovu priču u krevetu prije spavanja ). A čarobnjaci na dvoru su vratili kraljevića u njegovo pravo obličje te se oženio za svoju princezu. I živjeli su sretno do kraja života. Što nije bilo dugo, jer je idućeg dana došao kmetski ustanak pa su kralja, kraljevića, princezu i čarobnjake giljotinirali na glavnom trgu.
|