PMS... 2. dan

Dakle, shvatila sam puno stvari u posljednjih nekoliko dana, no istaći ću samo tri - eventualno zanimljivih:

1. nastavim li koristiti ovaj virtualni prostor (a kaj... ionako ga ima kol'ko hoćeš...) samo za svoje emotivno-depresivno-adolescentsko-odrasle izljeve okamenjenih anomalija u mome (karakternome, temperamentnome, intelektualnome, naviknutome) biću - tjelesnome i duhovnome, nikada neću biti čitana, kao primjerice ova žeMska, ali, ako ću biti posve iskrena, ta me slava ni inicijalno nije privukla pisanju... sudeći po počecima...;

2. Zagreb i ja ponovno se ne volimo... javno i intimno...

3. PMS je definitivno čudna, čudna stvar...

Zadržat ću se na trećemu, najvećemu...

Tako su se prije dva dana diplomiranoj benkovačkoj snaši oči napunile suzama, a srce tugom pri pogledu na moje izljeve apsolutne i potpune predaje pred izazovima života, a danas sam - a pomalo i jučer - skočila preko kozlića svoje vlastite apatije i strahova... Ne da mi se više! Tko hoće - hoće; tko neće - neće... bolno je i teško, ali život je... valja i ipak... barem povremeno... lijep. Dosta mi je preispitivanja, uspoređivanja, muke i nauke... Tko hoće - hoće; tko neće - neće. Tko nije siguran, j*** ga... Možda mi je takva karma, a možda i nije.

Što ako ću imati život kakav nikada nisam mislila da ću imati? Što ako će sporo prolaziti? Što ako će mi biti tlaka? Što ako ću jedva čekati da završi? Pa što onda????? - padne meni danas napamet u drugome danu moga PMS-a!

Ništa strašno.

Ionako sam već odavno shvatila - a i kontinuirano mi se potvrđuje (nedavno sam nekome govorila kako bih BAŠ htjela saznati ovu adresu, vratila se moja draga među žive, neki me ljudi FAKAT vole, imam svoju oazu mira, a snaša me - kao šećer na kraju - pozvala da joj budem cimerica...) - da se meni želje, zapravo, ostvaruju. Ne uvijek, i nekad mi se dogodi da "be careful what you wish, 'cause you might actually get it", ali... ipak i unatoč... neke su mi stvari pale s neba, neke sam zvjezdice skinula sama... pa zašto bi se prekinula tradicija...?

Ovaj je zapis zapravo demonstracija mojih novih znanja: linkovlje sada lijepo stojički stoji i u mojim zapisima... Mali korak za... a veliki za...

Pozdrav i pusa.

27.02.2007. u 19:39 | 5 Komentara | Print | # | ^

:-( ili :-)

Naporno mi je čitati novine, gledati što se događa oko mene, i baš me je briga što je Britney Spears obrijala glavu, i što Paris Hilton pjeva, i što će Tom Waits glumiti u srpskom filmu, i što narkomafija u Splitu zarađuje 75 milijuna kuna, i što se Račan vraća u Zagreb...

Drago mi je da se zbog tople klime uštedjelo 80 milijuna kuna. I što dolazi proljeće, osjeća se u zraku...

Grozno je kad moje slabosti čine patnju ljudima oko mene
.

Baš me zanima što će mi donijeti današnji dan... Ma, neće on sam ništa donijeti, osim onoga što sama od njega uzmem... Znate li tko ima spokojan um? Onaj koji nema nikakvih strasti! Postoji li takvo biće, svaka mu čast na spokojstvu, ali mislim da ga ne bih htjela upoznati...namcor

Malo patetike za kraj... (Kad ćeš više, LUDA, LUDA GLAVO, prestati biti patetična?) Trebala si se roditi krajem 18. stoljeća... I bila bi Jadna Liza... Hm, hm... Nisu ovi stihovi upućeni onome tko misli da su mu upućeni. Ne znam kome su upućeni. Nikome nisu upućeni.


Wonderful

------Annie Lennox

I wanna have you
'Cause you're all I've got
Don't wanna lose you
'Cause it means a lot
All the joy this world can bring
Doesn't give me anything
When you're not here ...

Idiot me
Stupid fool
How could you be
So uncool?
To fall in love with someone who
Doesn't really care for you
It's so obscure...

But I feel...
Wonderful
Yes I feel...
Don't you know I feel...
Wonderful

God it makes me feel so blue
Everytime I think about you
All of the heat of my desire
Smokin' like some crazy fire
Come on here
Look at me
Where I stand
Can't you see my heart burnin'
In my hands?
Do you want me?
Do you not?
Does it feel cold baby?
Does it feel hot?

I wanna hold you
And be so held back
Don't wanna need you
But it's where I'm at
Thinkin' 'bout you every day
How come I was made that way?
It's so surreal...

But I feel... wonderful
Yes I feel ...
Don't you know I feel...wonderful



24.02.2007. u 12:48 | 1 Komentara | Print | # | ^

Kulturna kreativa

Par naputaka za budućnost - bližu i dalju...:

1. krenete li na karneval, družite se s ljudima koji vole nositi maske, čak ni kada nitko to od njih eksplicite ne traži;

2. krenete li gledati Koji k**** uopće znamo?, družite se s ljudima pred kojima ne želite imati maske, čak i ako se to od vas eksplicite traži.

Uspijete li usuglasiti dvije oprečne uloge koje dobrovoljno zaigrate, u razmaku od samo nekoliko dana, javite mi kako ide pronalaženje sebe...


Kako je krasno što smo naišli na paradoks. Sada se možemo nadati napretku,
govori Niels Bohr i ja se duboko nadam da je u pravu.

I još nekolicina ljekovitih plagiranih stvari:

1. Svako ljudsko biće je otpadnik u onim trenucima svoga života kada se nakratko odvoji od stada i počne misliti svojom glavom.
2. Značajni problemi s kojima se suočavamo ne mogu biti riješeni s istim načinom razmišljanja kojega smo imali kada smo ih stvorili. ... ali...
3. Tajna života nije problem kojega treba rješavati već stvarnost koju treba iskusiti.
4. Ne možeš vidjeti ništa što prvo nisi zamislio kao stvarnost.
5. To što tražimo je ono što traži.

Rolling Stonesi su rekli You always get what you need, Koji k**** uopće znamo daje odgovor na pitanje zašto trebamo ono što dobivamo.

Danas me je napala grupica romske dječice čiji me je loš odgoj prvo šokirao, rastužio i uznemirio... a onda sam se počela diviti njihovoj neobuzdanoj slobodi. Ne nedostaje mi utočište u kojem moje misli neće biti samo moje - nedostaje mi osjećaj pripadnosti zbog kojeg ću se okuražiti na odgovornost slobode.

Znam da većina razumije o čemu pišem.

Pusa,
pipi_piaf

20.02.2007. u 23:04 | 3 Komentara | Print | # | ^

I jedan (biser i) od mene...


Pukla k'o kokica
bacakam se k'o loptica
i fali mi nonica
i kvragu ta Sopekica!

Da ne bih samo citirala
i u srce vas suviše dirala
uoči karnevala riječkog
i dana bijelog

I dalje čitam Dediće
osvanut i meni će
"...probao sam mućkati..."
ma, kvragu!, barem ću u miru... pućkati.

Smiješim se studeni
i svekolikoj lumeni
...

kroz okno
noćnog vlaka
sitne postaje
po njima
prolivena svjetlost
kao žumanjak
po siromaškoj tavi


I gubim inspiraciju
baš bih jednu akaciju
kad je već kiro prosviro
ma bolje da me nije ni diro.

PUSA za dobro jutro!

16.02.2007. u 09:35 | 1 Komentara | Print | # | ^

Cijeli sam dan uronjena u hrvatsku šansonu, Goloba, Sabola, Dedića i Fiamenga. Brojne su trash, brojne zaslužuju mjesto na blogu.

Posljednja koja je pročitana slijedi... i ZNAM: imala bi više smisla da je citirana prije koji mjesec, dok sam vam pisala svoje rusofobične jadikovke, ali... eto... iskupljujem se sada... cerek

Dedićeva pjesma ionako ne govori samo o onome što eksplicite kaže... Upotrijebite maštu i preradite pjesmu onako kako vam u trenutku čitanja pašekiss.

RODOLJUBNA PJESMA

Ne mogu napisati pjesmu u Moskvi
u visokoj sniježnoj sobi zorom
između rasporenih kofera
sobarica mi tepa kao majka
i obavljamo sitnu trgovinu
nešto najlona i čokolade
ne mogu napisati pjesmu
suočiti se s ovim papirom
sa svojom olovkom
krevet je zapaljen poda mnom
ovaj osjećaj privremenosti
i gluhoća krajobraza u Francuskoj
moje se misli svojevoljno
izražavaju drukčije
rječnik mi se otima
govor mi se ni na šta ne odnosi
ptice koje udaraju o zidove
vraćaju se obezglavljene
kao vokali konzonantni moj
dalmatinski naglasak
moje mi oči ništa ne objašnjavaju
pred slapovima Rajne
ništa mi ne kazuju
mirno selo luđaka u okolini
plovidba sjevernom rijekom
utvare vrtni patuljci i
Wagnerova glazba
kraljevski podrumi kasni barok
nema pjesme u Parizu
moja se izbjeglička vlada rasula
ostajem u predvečernjem Salzburgu
na terasi kavane Glockenspiel
zagledan u tamnu Mozartovu statuu
juhu od kornjače i pivo
kakav mi je to život
ne mogu napisati pjesmu u kiši
Bruxellesa u Riu
u planinama što više nad Inbruckom
i u zagrljaju žene koje ljubavni
jezik ne poznajem
mijenjanje novca suveniri nemoguća
ishrana razglednice Zlatna Praha
samo su izmijenjeni oblici
moje samoće moje neizlječive čežnje
moje bolesti za tobom nesreće i nade
siromaškog porijekla i pripadnosti
ali tu ipak nema pjesme
potrebna mi je jedna ogoljela
ljetna postaja na pruzi
Perković - Šibenik
uvaljena u jaru zlato i kamen
koji se sklapa nad mojom glavom
kao dva vala
potrebna mi je modra zagrebačka kiša
sredinom rujna
moj auto moje cigarete i rakija
kino "Jadran"
da se uspostavi kakav takav način
glasovir u skromnom potkrovlju
i tvoje tijelo
more pod nogama i hvala Bogu stigli smo
kuhinja moje majke u rumenoj rasvjeti
"Slobodna Dalmacija" i slika u novčaniku
potrebni su mi da nešto kažem
da jedan osjećaj na najasnom putu privedem kraju
da jednu misao smirim
da načinim malo reda
u svojoj duši i napišem pjesmu

Budi strpljiva, pipi, ako voliš - onda voli kako se voliwink: ne čini grešku prolijevajući nevine suze djetinjstva u svijetu odraslih...

pusa

15.02.2007. u 21:45 | 2 Komentara | Print | # | ^

Loš dan



OVAJ ZAPIS NE rofl ČITATI. nononono


Ujutro kiša, pobjegne tramvaj, pa u sljedećemu - hopa! - kontrola, zaštopa se kompjuter zbog neovlaštenoga downloadanja kolege iz ureda, ostane koja suvišna Kikina dlaka na mojoj odjeći, krivi poziv u krivo vrijeme, premda od prave osobe (sorry, diplomirana benkovačka snašokiss), loš (ne)ručak, malo panike oko deadlinea koji me sustižu brže no što ja mogu od njih trčati; pokvaren CD player na pilatesu; grubo tjeranje iz sobe... I sve dobro što se - ipak i unatoč - dogodilo danas, propadne u živome blatu negativnosti. Hop!

U trenutku kada se moderni subjekt okrenuo kapitalističkoj maksimi po kojoj money makes the world go round, zanemario je duhovnost... Ne vjeruje ni u što što nema oblik konkretne materije: kamena, komada drveta ili predmeta za koji mora iskeširati koju novčanicu. No mi svi nismo ni kamen, ni komad drveta ni predmet za koji se mora iskeširati koja novčanica: mi smo ipak samo energija koja nikada ne nestaje... Vjerojatno se i nakon smrti ponovno p(r)ojavimo, samo u nekom drukčijemu obliku...

U svakom slučaju, danas je i moja i energija onih koji su me - na sreću ili nesreću - okruživali bila većinom negativna. (Uz nekoliko izuzetaka). Takva negativa koja se - da bi se iskanalizirala agresiva - može samo isplakati. Zaključim ja... pametno ženski... Da sam muško, našla bih kakvu tekmu, obojala lice u ratničke boje i udri po psovkama i pjesmuljcima mržnje.

Anyhow... Danas sam zaplak(iv)ala u najrazličitijim situacijama: od najbanalnijih i najneprimjerenijih mojim godinama i društvenome statusu (?!), do opet banalnih, ali primjerenijima mojim godinama i društvenome statusu (?!). Pa sam se na koncu isplakala u samoći svoje sobe i uopće ne moga stana. Nekada imam osjećaj da me proždire sve to izvana i iznutra, da se zalihe energije troše i da je ono ključno što mi nedostaje: odrediti si cilj. Shvatiti što želim od sebe same, i od Drugih, i onda polako usmjeravati svoj život tamo gdje "je sve po mom"?! Ne, ne bih htjela da dođe baš tamo gdje bi Yaya htjela. Yaya je Yaya, a ja sam ja. Samo sada još ne znam gdje je to točno. I otud valjda suze: od nemoći...? Ili pak svjesnosti o svojoj moći? Jer kad je čovjek svjestan da je ima, onda s njome mora nešto i učiniti... E, to je, dakle, jedno lice odgovornosti.

U svakom slučaju (2. put), da završim više s naricaljkama, sve je jasno. Valjda trebaju postojati i takvi dani... Jučer je bio dobar dan, danas je bio loš, sutra će biti...

U petak idem do Rijeke. Ne zbog karnevala, pokušat ću ga izbjeći u širokome luku; ne zbog ludih tulumarenja, pokušat ću ih izbjeći koliko će se moći; nego zbog:
1. svježeg primorskoga zraka;
2. kuhane (primorske) hrane;
3. dobroga društva.

Zaboravili smo naći vremena za slušanje... i opuštanje... jest, jest, time is money, i ispit se mora položiti... ali bit će prije da smo loše organizirani i egoistično nestrpljivi. I ja sam među vama, samo što mene vodi nešto drugo... ne "time is money". Što samo, da mi je znati...

Jučer sam upoznala jedno prilično zanimljivo biće koje bih htjela imati priliku pitati za koju životnu mudrost. Mislim da mi se kvari kotlić, sigurna sam da mi HEP nije preračunao struju i znam da se moram naučiti toleranciji... prema sebi... i Drugima.

Pusa.

13.02.2007. u 21:24 | 2 Komentara | Print | # | ^

Nedjeljna kolotečina 2

Eto, i tako nedjelja nije odmor za one koji:

1. žive s ljudima s kojima nemaju dobre odnose;
2. imaju prijatelje koji nedjeljne ručkove provode s ljudima s kojima nemaju dobre odnose;
3. sami su malo aljkavi, pa ne čine puno da si učine nedjeljom danom odmora...

Uglavnom, ne mogu odoljeti da ne izvučem nešto dobroga iz te blesave, blesave nedjelje koju sam provela uz knjigu:

Svaki je život borba, napor. Teškoće o koje se spotičem kako bih ostvario svoj život bude i pokreću moje aktivnosti, moje sposobnosti. Kad mi tijelo ne bi bilo teško, ne bih mogao hodati. Kad me atmosfera ne bi tištala, osjećao bih tijelo kao nešto prazno, mekano i prividno. (...) Mašta je oslobađujuća moć čovjeka. (...) Ono što je zbrkano, zapleteno, konkretna je životna činjenica koja je uvijek jedina. Jer život odmah postaje kaos u kojem se izgubio. Čovjek sumnja; ali ga zaprepašćuje kad se susretne licem u lice s tom strašnom stvarnošću, pa je pokušava sakriti fantazmagoričnim zastorom gdje je sve jasno. Donosi ga ne brinući se zbog toga što mu 'ideje' nisu isitinte; rabi ih kao rovove u kojima brani život, kao pretjerano divljenje kojim bježi od stvarnosti. Čovjek bistre glave je onaj koji se oslobađa tih fantazmagoričnih 'ideja', gleda život ravno u oči i preuzima na sebe da je sve u njima problematično i osjeća se izgubljenim. Kako je to prava istina - živjeti znači osjećati se izgubljenim - onaj tko to prihvati već se počeo pronalaziti, već je počeo otkrivati svoju autentičnu stvarnost, kad je već na čvrstom tlu. Instinktino, isto kao i brodolomac, potražit će nešto za što se može uhvatiti, a taj tragičan pogled, presudan, apsolutno istinoljubiv, jer se pokušava spasiti, prisilit će ga da riješi kaos u svome vlastitome životu. To su jedine prave ideje: ideje brodolomaca. Sve ostalo je retorika, stajalište, intimna farsa. Tko se ne osjeća doista izgubljenim, nemilosrdno se gubi. Odnosno, nikad se ne pronađe, ne nailazi nikad na pravu stvarnost.


E, sad, dugi predugi citat, možda i malo too much za nedjelju navečer, ali ga želim sačuvati... Dio teorije vitalnoga uma Španjolca Jose Ortege y Gasseta... Pametna knjiga, s puno pametnih misli, nije da se posve slažem sa svime, ali ima nešto u onome što čovjek piše.

Sretne slon gologa muškarca i kaže mu: "Sve OK, nije loše, ali kako možeš disati kroz to?"
smijehsmijehsmijehsmijeh

Dobar dan, unatoč svim besmislenim raspravama, napadima i uvredama. Čekam nestrpljivo, i sve nestrpljivije, svoj stan. Ne samo kao prostor koji će biti ispunjen mojim stvarima, željama i snovima; nego kao simbol moga novoga početka, nove faze moga života, novih nadanja. Novih borbi možda.

Treba se katkad znati povući, staviti svoje potrebe u drugi plan, kako bi potrebe Drugog bile ispunjene.
Ipak ljudsko biće ima nezaobilazno futurističku konstituciju.


Neki slave 30. godišnjicu braka. Svaka im čast...

... i iskrena pusa,
pipi_piaf

11.02.2007. u 22:32 | 4 Komentara | Print | # | ^

"Pogledaj one oblake, Vera..."

Moj san od prije nekoliko dana noćas nisu prekinuli Drugi. Već svi znamo, svi smo čitali Maloga princa, da "čovjek ispravno vidi srcem; ono što je bitno oku je nevidljivo"... Ja ponekad zaboravim da je De Saint-Exuperyjev bestseler jedna obična, iako lijepa, bajka. A bajke se, kao što znamo, u zbilji ne ostvaruju... Ili barem ne u obliku koji je propisala bajka...

U svakom slučaju, ne znam je li moj emocionalni IQ bolesno mali ili je ipak normalan, pa je moj pokušaj usklađivanja strasti i ljubavi s razumom možda samo jedan od uobičajenih htijenja da se izvuče najbolje iz danih okolnosti, danoga trenutka... Možda je greška, možda i nije. Ionako će budućnost tek moći reći - a dok u nju ne dođemo, ona i ne postoji.

Tvrdoglavo nisam htjela na vagu, pa sam naljutila sve koji su bili u tome trenutku u sobi; tvrdoglavo želim probati, kako ne bih naljutila sebe.

"Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji..."

Postoje ljudi koji prvi raskopčaju omladinku, prvi kažu da će nam ruke biti dulje ako nosimo vrećice iz Konzuma te da celulit uzrokuje smrt... U mome malome mikrokozmosu ja bih mogla biti prva koja radi ali baš posve suprotno od onoga što joj savjetuju Drugi. Emocije se ne mogu nadzirati, ili možda mogu, ali nema mjesta politici u mojoj butigi... Ako je već Kiro prosviro...

"Vidni signal iz mrežnice najprije putuje u talamus, gdje se prevodi na jezik mozga. Veći dio te poruke potom odlazi u vidni korteks, gdje se analizira i procjenjuje radi dobivanja značenja i stvaranja prikladne reakcije; ako je reakcija emocionalne naravi, signal odlazi u amigdalu za aktivaciju emocionalnih centara. Međutim, manji dio početnog signala iz talamusa bržom vezom odlazi izravno u amigdalu, omogućujući bržu (premda neprecizniju) reakciju. Na taj način amigdala može potaknuti emocionalnu reakciju prije nego što su kortikalna središta posve shvatila što se događa."

Kika leži na krevetu i milo me gleda, šapicama čisti nos, nešto je čudno pronašla na mome poplunu i sumanuto maše repom. Mala J. Lo. psećega svijeta. Psi su čudesna bića: tako malo im treba da osjete tako puno sreće.

10.02.2007. u 14:36 | 1 Komentara | Print | # | ^

Zamislite svijet u kojem ste okruženi samo povrćem...

Tako nekako počinje reklama za Knorr juhe... Iščekujem Will and Grace, nakon polupogledanoga Marša pingvina (prekid susjede koja ne može ući u stan jer joj je snom pravednika zaspao višedesetljetni muž). Pingvini su bili potpuno dirljivo iskustvo... Čovjek je - u stanju globalnoga pijanstva suvremenosti - skroz na skroz izgubio koordinate. Fala bogu na pingvinima.

Kad sam već započela reklamom, i nastavit ću u istome tonu:


Sinu se bliži šesti rođendan i otac ga upita:
- Šta želiš da ti tata kupi?
- OB tampone!, vikne sin sav sretan.
- Pa šta će tebi OB tamponi, sine?
- S njima mogu sve - plivati, voziti bicikl, igrati tenis - a ništa od toga sada ne znam.

smijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Zanimljive su "ženske reklame"... Uvijek je u pitanju teta:

1. ponosna majka nekoliko djece (koja, dakako, zbog korištenja navedenog proizvoda izgleda mlađe od svoje biološke starosti) - Ariel, Persil i sl.
2. mlada djevojka koju - slutim - iza ugla čeka savršeni princ na bijelome konju (ona obično izgleda malo starije od svoje biološke starosti) - OB tamponi, AB kultura, i sl. ... s raznim kombinacijama dva slova + jedne riječi...
3. starija žena, supruga, majka i bajka (obično izgleda bitno mlađe od svoje biološke starosti) - Corega tabs...

Boje su svijetle, kiše nema, snijega i vjetra nikako. Teta ima blaženi smješak na licu te postoji samo i isključivo u relaciji s nekim... That's the point...

Ne znam ja to, ljudi... Igrati igrice, mislim... Slušati Žuži koja kaže: taktika, taktika i samo taktika... Ma what the fuck s taktikom?! Gdje se stiže taktikom? Želim li zbiljski biti vlasnica nekoliko kuća čija je fasada ali baš identična boji Žužina ruža...? Nakaradna, kičasta, napadno crvena, lažna...

Ova teta koja stoji iza ovih riječi otpor prema žuži(ma), knorr juhama, persilu, arielu, OB tamponima i AB kulturama, Corega tabsima kanalizira na - zasad joj se čini - jedini ispravni? (i/ili) zdravi? način: napucavanjem boksačke vreće, u boksačkim rukavicama... ... Kako bi se - nakon ispucavanja - mogla uklopiti u društvo kroz pristajanje na hipokriziju... Što se može, stvar je u pukom preživljavanju... bang

U svakom slučaju, pred jutro mi se usnio divan san - čiju su divotu prekinuli Drugi, oni meni najmiliji... I oni koji vole mogu svojom ljubavlju izazvati pokoju muku, a tada dobro dođe i malo Palinke.

Danas sam na gradilištu, u iskopanoj blatnoj zemljanoj rupi (kaže diplomirana benkovačka snaša: "ne može se očekivati da će se iz valjanja u blatu izaći čist"thumbup)... uglavnom... dok je kiša lila k'o iz kabla... ja sam ugledala jednu igraću kartu: herčev As.

Posljedično, od danas službeno nisam članica nikakve udruge osim:
1. sindikata na poslu (uvijek sam - ipak i unatoč - mislila da se mora leve iti) i
2. UKSZ-a (odgonetavajte sami, progooglajte ili mućnite glavicamakiss).

(Svijet blogera se ne računanaughty).

Pusa, pozdrav, recite mi da sam luda, i ja ću vas poslušati; i možda ću ipak napraviti po svome...

pipi_piaf

07.02.2007. u 23:19 | 3 Komentara | Print | # | ^

Smušena k'o S/slavo/uj...


... hej!! Pa zašto sam posve izbacila dijakritičke znakove, dovraga i bestraga?!

Vraćamo č, ć, š, ž i đ... Pa ipak je prošla koja godinica od iliraca smijeh

Od Slavoja sam Žižeka (Stanković, Nedjeljom u dva) naučila sljedeće:

1. da postoje, dakako, dobri i loši odgovori; ali je mudrost znati postaviti dobro pitanje;
2. da je vrlo upitni kognitivni horizont današnjega svijeta te
3. da su snovi možda jedina prava realnost koja, actually, postoji...

Slavoj je jedan od onih ljudi s pop-corn mozgom, od kojeg se zavrti u glavi čak i onome koji ga gleda samo kao prikazu u TV ekranu... Nervozan je, neodgovoran i pragmatičan filozof. Svoj uspjeh - čini (mi) se - može zahvaliti upravo "upitnome kognitivnome horizontu današnjega svijeta", o kojem tako lijepo cinično zbori - pritom izuzimljući sebe, dakako, iz masedead. Čovjek je napisao kritiku filma, a da sam film nije ni pogledao. Čovjek citira Heideggera, a da ga je sam vjerojatno otvorio... i još brže zatvorio... Uglavnom, what the fuck...!

Slavoj se ugledao na Sigmunda.

A Sigmund ima pravo kada se vraća Aristotelu i kaže da san nije poslan od bogova, da nije božanske, nego prije demonske naravi... jer je i priroda čovjeka demonska...

Anyhow... nema to veze ni sa čime pretjerano, osim s mojim košmarnim snovima prethodne noći...

Shvatila sam da se loše i malo, slabo i neprimjereno opuštam, da sam - bivajući prepuna pitanja - u kontinuiranome grču. Shvatila sam da počinjem vjerovati. Ne slijepo, nego duboko. I da je to maaaali korak za čovječanstvo, ali veeeeeliki za mene.

Pila sam dva čaja od kamilice, igram neke igrice i volim.


Čak bih se i složila da je

najvažnija stvar za cijeli život izbor zanimanja
, a još više da je ono
najčešće plod slučajnosti
(Blaise Pascal).

U Beti prodaju pidžame s naslikanim matrjoškama, po cijeni od ravno 270 kuna; a isto tako nekada dobiješ što želiš, nekada dobiješ što trebaš, nekada dobiješ što dobiješ.

A jebeš ga sad...

I tako reče Arsen:

Ono sve sto znaš o meni
to je stvarno tako malo
u dvje riječi sve bi stalo
kada pričala bi ti
Ono sve što znaš o meni
to i drugi ljudi znaju
što mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan će doci
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo pričat
jedno drugom sav život svoj
Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo dugo pričati
jedno drugom sav
sav život svoj...
Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.

A jebeš ga sad...

06.02.2007. u 00:45 | 0 Komentara | Print | # | ^

Nemoj se bojati budućnosti...

... jer kada dođe vodit će te isti onaj
zdravi razum kao i do sada. (Irving Stone)

hm... hm...


Look What You've Done

Take my photo off the wall
If it just won't sing for you
'Cause all that's left has gone away
And there's nothing there for you to prove

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems like such fun
Until you lose what you had won

Give me back my point of view
'Cause I just can't think for you
I can hardly hear you say
What should I do, well you choose

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems like such fun
Until you lose what you had won

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
A fool of everyone
A fool of everyone

Take my photo off the wall
If it just won't sing for you
'Cause all that's left has gone away
And there's nothing there for you to do

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems like such fun
Until you lose what you had won

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
A fool of everyone
A fool of everyone


Nemaju navedene rijeci gotovo nista ni sa cime (iako, spot nije los, check it out http://www.youtube.com/watch?v=2Zf3v3Z1ck8), osim sto cu uz njihovu pomoc zapamtiti ovaj zadnji petak navecer. Spanjolku putesestvennicu nisam vidjela cetiri mjeseca u kojima se svima koji smo pili izvrsni porto, sjedili za zutim stolom na zutim stolicama dogodilo tako puno u tako malo vremena. Pa nek' onda netko kaze da su nam zivoti dosadni... Uglavnom su se dogadjale stvari koje inicijalno nisu pozitivne, barem prema nekim konvencionalnim pravilima, ali otvaraju svima mogucnost za nove pocetkesmijeh. Jedna stvar kojoj cu se vratiti: zajednicki smo zakljucili da je gay-stilist 'hodajuci apaurin' cool ... andjeo spasitelj... Neki se ljudi naprosto pojavljuju na pravim mjestima u pravo vrijeme... Sumnjam da je tako samo zbog toga sto puno hodaju gradom... cerek

U proteklih je nekoliko dana Racan Bandicevim ljudima rekao da su "svi obicni poslusnici", slovenski turisti su zakljucili da im nije ugodno u Hrvatskoj, Denis Latin se boji neizbjezne mu operacije, penzioner je dobio tuzbu protiv Peugeota, a SOA se kune da nisu pratili tri zasupnice. DM je trajno snizio cijene 1000 najprodavanijih proizvoda... Jedan je Kinez oprao kosu prvi put u 26 godina. Otprilike onoliko koliko ja zivim stari 'zuti' nije prao kosu. Jedna takva akcija izazvala je reakciju koja je zahtijevala 12 pomocnika i tri vrece praska za rubljesmijeh.

Akcija - reakcija, stara... Sve je u akciji - reakciji...

Pusa, ugodan vikend citacima,
pipi_piaf

03.02.2007. u 12:09 | 4 Komentara | Print | # | ^

Ničeg novoga...

Ničeg novoga pod Suncem nema...

Sve je to isto (sranje), samo drugo (pakovanje).

Naše ja nije nepromjenjivo. Svaki dan treba ga stvarati, i braniti,
izvjesne osobine odbacivati, druge stvarati. (M. Barres)


I to je sve sto pametnoga mogu reci.

02.02.2007. u 19:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Leksici rade svoje

Jao, jao, plase nju price kojima ju drugi nesebicno opskrbljuju... Stvarno joj dodje da digne ruke od svega, zauzda mastu, odrekne se snova, izvrsi jednu laganini lobotomiju - i posveti se necemu sto bi, actually, moglo imati sansu SAMO za progresivno napredovanje. Poslu, recimo... Ili depresivnosti... Ili sumanutome bavljenju sportom...

I tako je danas stajala s dvjema vrecicama iz ducana pred zatvorenim vratima vlastita stana, vise manje bespomocna. I tako je jucer gledala kako jedna mala usta prozdiru velike cevape u jos vecoj masnoj lepinji s najmasnijim na svijetu kajmakom ... i nije bilo one senzacije gadjenja u nekad davno pogledanoj seriji Ally McBeal. I tako je jucer popila turbo malu kavu sa slagom i kras express mrvicama. I tako ju je jucer smirila joga, i smirio ju ljubic na DVD-u, i pozeljela je u miru popricati sa zelenookim proljecem, srediti misli, srediti glavu i zaspati u miru. I tako je potom - unatoc svemu - hodala tikovinom Bundeka, spustila se niz jedan tobogan, isprobala nekoliko igara za djecu i zavrtila se na vrtuljku da joj je postalo zlo od kojeg joj ni jutros nije puno bolje. Voda je bila hladna, a ona je pozeljela isprobati svoje fit box znanje... na zrak, na prazninu, na zivot i na stupicu.

Unesi nesto pozitivno - zaradi srecu - ona se besplatno ne dijeli. Sve ima svoju cijenu. Probudi se, luda zenska glavo! Bilo bi joj puno lakse da se vise odluci reci Drugome smije li se nju ili ne - sanjati.

01.02.2007. u 11:49 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...

Školjka

Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.

Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.

(Z. Golob
)



SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga

... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!

- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.

- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

- Uživajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah
.

...


KOME NAMIJENJENO?!

... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?

Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...smijeh

DA NE BI BILO ZABUNE...

Čitaoče, teksta nema,rofl
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.

(I. Slamnig)


Telling Stories

There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing

Arsen Dedic
Cistim svoj zivot



Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio

Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece

Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi

Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme

Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta

Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina



Elegantly Wasted

Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right




New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes

Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time


New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se