Shit happens
Pametna sam, ali jos uvijek ne znam neke vazne stvari... Ne znam, primjerice, mozemo li zivot prilagoditi sebi ili sebe moramo prilagoditi zivotu. Jedno mozemo, drugo moramo... Mozda zbog toga sto tako ne volim tu riječ 'morati', slijedim, tvrdoglavo i od dana svoga rodjenja, prvo. Trudim se zivot prilagoditi sebi. Tako cu: 1. ostvariti svoje snove - mislila sam dok sam bila mladja. Sada slutim da bi me tvrdoglavost mogla dovesti do toga da - 2. zavrsim u ludnici s hulahopkom preko glave. Slijedim li drugo... sto ce biti slijedim li drugo...?
Pitam ja benkovačku snasu: "Dobro, koji k**** mi moramo nauciti? Zasto se sve to dogadja kako se dogadja?"
Kaze moja od ponedjeljka diplomirana snasa: "Moramo valjda nauciti... drzati do sebe."
Zuzi je od danas i sluzbeno, javno i trajno moj uzor.
Stvari bi mogle biti puno jednostavnije nego sto jesu. Shit happens.
secem danas svoje blesavo pseto i nesto cudno pozitivno procirkulira kroz mene. razbije (lose) blokade u protoku (lose) energije mozda. neocekivani i cudni (pozitivni) klik. nakon kojeg vidim kako je nebo lijepo i kako je toplo bice stari vlasnik starog vilija.
fali mi baka, i to jako, jako. draga moja baka. sto bih dala da mi napravi svoju losu tursku kavu i izvuce mi milijun i jedan posve nepotreban casopis iz kojeg cu saznati milijun i jednu posve nepotrebnu informaciju poput one da je jacquesu houdeku djetinja ljubav bila zblajhana teta lepa brena.
a nisam to cijenila dok sam to imala. zeznuti smo mi ljudi, mozda i jesmo bogovi, kako sugeriraju nietzsche i isfurana "new age" filozofija... no zaboravljamo da je vrijeme jed(i)na stvar koju NITKO, NISTA i NI POD KOJU CIJENU ne moze vratiti.
ali, no i unatoc: trenuci globalnih kriza i nisu tako losi jer tek u njima covjek osjeti koliko je cista ljubav njih nekolicine.
danas mi je improvise, overcome, adept pokazao da energije ima. na gotovo pola metra od njegova dlana osjetila sam njegovu toplinu na svome dlanu. i uspjela sam, uz njegovu pomoc, iscistiti glavu od svega nebitnog i u njoj ostaviti samo jednu, cistu misao vodilju.
kakve to veze ima sa south-park-C3-sitnim zubom? trebao bi prestati zajebavati s ostajanjima u krevetu, primiti se posla i otici u teretanu. mozda ce tada stvari sjesti na svoje mjesto... a mozda i nece... . ... ali ce bar imati jace noge:-). a jako je vazno - jer se zivjeti ne moze bez hodanja - imati jake noge." (neposlan mail by p.p.)
Ali, no i unatoc, jedan od Shakespearovih soneta ide ovako:
Sit svega toga vapim smrt smirenja:
Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,
I Ništavnost u duhu uzvišenja,
I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,
I Čast predivnu sramotno izdanu,
I Savršenost grubo osramoćenu,
I djevičansku Krepost prokurvanu,
I u krzmanju Snagu razdrobljenu,
I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Gluposcu nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,
Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.
I tako ja vapim - iz shakesperijanskih razloga - da napustim sve: ljude, navike, sebe i tudje; odem bez traga i poruke, i bez ičega što me podsjeća na mene samu, na ova nepotrebna sranja ovdje, da odem negdje gdje me nitko ne pozna, i gdje necu poznavati ni ja sebe, da počnem uzgajati cvijeće, slagati bukete i prodavati ih ljudima.
Kad bi postojao magični odvijač, odvila bih svoju vlastitu glavu i zamijenila je novom, drugom, drukcijom; onom koja ce po kljucu samoopstanka i ljubavi prema sebi pustati ljude u svoj zivot. Kucaj, pa ce ti se otvoriti. Najveca p***arija koju je itko ikad smislio.
30.01.2007. u 13:40 | 1 Komentara | Print | # | ^
Kolotecina nedjeljna 1
Jedan je ruski pisac rekao prije koje desetljece kako bi bilo zanimljivo pisati samo jednu knjigu cijeli zivot. Ja uglavnom smatram da - barem oni bolji pisci - tako i pisu. Jednu knjigu tijekom cijeloga zivota. Nekad je razlome na vise visetomnih romana, nekad u stotine pjesmuljaka - ali kada bi postojalo bice koje bi imalo kapaciteta cijeli opus procirkulirati u glavi - vidio bi vjerojatno da postoji jedna jasna i jednostavna nit - dvojba, sumnja ili strah - koja povezuje sva djela u jedno jedinstveno djelo. U jedan dan - kao u Joyceovu Uliksu - koji je svojom strukturom rodio danu nit.
Mozda bi bilo zanimljivo napisati knjigu koju covjek pise samo nedjeljom, i to promatrajuci sto ljudi rade bas na taj cudni dan. Najljepsi u tjednu, onaj koji se tijekom cijeloga tjedna ceka.
Ako je jedan tjedan jedan cijeli zivot u malome, cijeli se taj mali zivot ceka taj kraj - tjedna, zivota... Na kraju, valjda mislimo, svi su odgovori na postavljena pitanja dani, sve se zna, price su raspletene. TEK TADA mozemo raditi ono sto nam se ZBILJSKI hoce.
Cekamo kraj tjedna, nestrpljivo, zeljno i zudno - i sto onda radimo? NISTA POSEBNO. Cekamo da nedjelja prodje i da dodje ponedjeljak...
Opterecuje me vrijeme (iako znam da je rijec SAMO o brojkama), zuri mi se (iako znam da se nista ubrzati ne moze), nestrpljiva sam (iako znam da zivot ima svoj ritam koji ne ovisi o mojim zeljama), mlada (iako mi je vec 20 i kusur), a tako stara (iako mi je vec 20 i kusur).
Tkogod je smislio izraze kriza identiteta, globalno zatopljenje, apokalipsa i depresija - da je znao koliko ce mi to zakomplicirati zivot, dvaput bi promislio...
Za sve nas koji razumijemo svijet tek nakon sto smo pronasli jezik kojim cemo ga artikulirati...
Pusa, ugodna nedjelja, iliti chear up, dear,
pipi_piaf
I tako to ide s tridesetgodisnjacima...
Ne mogu odoljeti, pa cu u sjecanje na posljednjih nekoliko dana navesti riječi jedne lijepe, tuzne pjesmice:
And so it is
Just like you said it would be
Life goes easy on me
Most of the time
And so it is
The shorter story
No love, no glory
No hero in her sky
And so it is
Just like you said it should be
We'll both forget the breeze
Most of the time
And so it is
The colder water
The blower's daughter
The pupil in denial
Did I say that I loathe you?
Did I say that I want to
Leave it all behind?
My mind...my mind...
'Til I find somebody new
Riječ je o pjesmici koja tako lijepo, njezno pjeva o stanovitoj gopojici, kceri puhaca... Meni tata - barem koliko mi je poznato - nije puhac, mislim da u usta nikada ni nije stavio nekakav duhacki instrument, ali stihovi vrlo odgovaraju onome sto mi se trenutno dogadja. Mozda je veza izmedju mene i te pjesme u mojoj ljubavi prema saksofonu... Ili mi je tata u nekom prethodnom zivotu bio vodja duhackog orkestra
Sve ce biti zaboravljeno, kao danasnji povjetarac. Mrzim ga i zelim... I tako to ide...
U svakom slucaju, jesam li ljuta? Nisam... Dobro, mozda malo...
Jesam li ojadjena? Nisam... Dobro, mozda malo...
Jesam li nervozna? Nisam... Dobro, mozda malo...
I tako unedogled bi moglo ici...
Ono sto sam puno... Puno sam tuzna... Zato sto je za neke stvari osim dobre volje, osjecaja i zelje puno vazniji onaj tako banalni, blesavi, zalihnosni... TIMING
Mislim da cemo si reci On i ja. I ostat ce mi, kao i prije: , i .
Probat cu bar ovo posljednje ciniti sto manje...
Volim zivot i volim ljude, volim buducnost i ukotvljena sam u proslosti vise od sadasnjega trenutka... Mozda je to taj grijeh za koji moram platiti?
pusa,
pipi_piaf
Nova godina traži novi zapis
Započela je Nova godina, 2007, a ja jos nisam:
1. saznala sto je najgore sto se moze dogoditi jednom kroasanu;
2. saznala kuda idu ljudi nakon smrti;
3. kako biti siguran u sebe, neovisno o tome kako na tu mene reagiraju Drugi;
4. kako se izolirati od svijeta;
5. kako se osjecati ulancanim u isti;
6. kako rijesiti rupe koje sam napravila nemilosrdno radeci na obogacivanju identiteta svoje sobe;
7. kako se NAPOKON nauciti brinuti za sebe i zavoljeti se;
8. prestati pusiti;
9. obuci uske hlace koje mi otkrivaju guzicu bez suknje koja ce pokreti sve moje stvarne ili imaginarne naslage masnoce na bokovima;
napravila sve one stvari kojih se sramim;
10. priznala drugima one najmracnije tajne moga bica;
11. naucila kako se opustiti "na klil";
12. naucila Kiku da legne;
13. naucila biti hladnokrvna na podbadanja Kovrcave Sue;
14. naucila da ljudi ne daju proporcionalno onome sto im ja dajem;
15. odbacila lose navike.
Stat cemo na petnaest, maknut cemo prste s tastature, razmisliti o tome sto treba pisati u sljedecemu blogu i... uzivati u ovome vise-manje divnome danu do kraja...
Jesam li jos pipi_piaf?
Jesam, jesam, jos naveliko...
Pusa velika,
pipi_piaf