Shit happens

Pametna sam, ali jos uvijek ne znam neke vazne stvari... Ne znam, primjerice, mozemo li zivot prilagoditi sebi ili sebe moramo prilagoditi zivotu. Jedno mozemo, drugo moramo... Mozda zbog toga sto tako ne volim tu riječ 'morati', slijedim, tvrdoglavo i od dana svoga rodjenja, prvo. Trudim se zivot prilagoditi sebi. Tako cu: 1. ostvariti svoje snove - mislila sam dok sam bila mladja. Sada slutim da bi me tvrdoglavost mogla dovesti do toga da - 2. zavrsim u ludnici s hulahopkom preko glave. Slijedim li drugo... sto ce biti slijedim li drugo...?

Pitam ja benkovačku snasu: "Dobro, koji k**** mi moramo nauciti? Zasto se sve to dogadja kako se dogadja?"
Kaze moja od ponedjeljka diplomirana snasa: "Moramo valjda nauciti... drzati do sebe."

Zuzi je od danas i sluzbeno, javno i trajno moj uzor.

Stvari bi mogle biti puno jednostavnije nego sto jesu. Shit happens. party

"divan je dan i divni su ljudi oko mene.

secem danas svoje blesavo pseto i nesto cudno pozitivno procirkulira kroz mene. razbije (lose) blokade u protoku (lose) energije mozda. neocekivani i cudni (pozitivni) klik. nakon kojeg vidim kako je nebo lijepo i kako je toplo bice stari vlasnik starog vilija.

fali mi baka, i to jako, jako. draga moja baka. sto bih dala da mi napravi svoju losu tursku kavu i izvuce mi milijun i jedan posve nepotreban casopis iz kojeg cu saznati milijun i jednu posve nepotrebnu informaciju poput one da je jacquesu houdeku djetinja ljubav bila zblajhana teta lepa brena.

a nisam to cijenila dok sam to imala. zeznuti smo mi ljudi, mozda i jesmo bogovi, kako sugeriraju nietzsche i isfurana "new age" filozofija... no zaboravljamo da je vrijeme jed(i)na stvar koju NITKO, NISTA i NI POD KOJU CIJENU ne moze vratiti.

ali, no i unatoc: trenuci globalnih kriza i nisu tako losi jer tek u njima covjek osjeti koliko je cista ljubav njih nekolicine.

danas mi je improvise, overcome, adept pokazao da energije ima. na gotovo pola metra od njegova dlana osjetila sam njegovu toplinu na svome dlanu. i uspjela sam, uz njegovu pomoc, iscistiti glavu od svega nebitnog i u njoj ostaviti samo jednu, cistu misao vodilju.

kakve to veze ima sa south-park-C3-sitnim zubom? trebao bi prestati zajebavati s ostajanjima u krevetu, primiti se posla i otici u teretanu. mozda ce tada stvari sjesti na svoje mjesto... a mozda i nece... . ... ali ce bar imati jace noge:-). a jako je vazno - jer se zivjeti ne moze bez hodanja - imati jake noge." (neposlan mail by p.p.)



Ali, no i unatoc, jedan od Shakespearovih soneta ide ovako:

Sit svega toga vapim smrt smirenja:
Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,
I Ništavnost u duhu uzvišenja,
I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,

I Čast predivnu sramotno izdanu,
I Savršenost grubo osramoćenu,
I djevičansku Krepost prokurvanu,
I u krzmanju Snagu razdrobljenu,

I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Gluposcu nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,

Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.

I tako ja vapim - iz shakesperijanskih razloga - da napustim sve: ljude, navike, sebe i tudje; odem bez traga i poruke, i bez ičega što me podsjeća na mene samu, na ova nepotrebna sranja ovdje, da odem negdje gdje me nitko ne pozna, i gdje necu poznavati ni ja sebe, da počnem uzgajati cvijeće, slagati bukete i prodavati ih ljudima.

Kad bi postojao magični odvijač, odvila bih svoju vlastitu glavu i zamijenila je novom, drugom, drukcijom; onom koja ce po kljucu samoopstanka i ljubavi prema sebi pustati ljude u svoj zivot. Kucaj, pa ce ti se otvoriti. Najveca p***arija koju je itko ikad smislio.

30.01.2007. u 13:40 | 1 Komentara | Print | # | ^

Kolotecina nedjeljna 1

Jedan je ruski pisac rekao prije koje desetljece kako bi bilo zanimljivo pisati samo jednu knjigu cijeli zivot. Ja uglavnom smatram da - barem oni bolji pisci - tako i pisu. Jednu knjigu tijekom cijeloga zivota. Nekad je razlome na vise visetomnih romana, nekad u stotine pjesmuljaka - ali kada bi postojalo bice koje bi imalo kapaciteta cijeli opus procirkulirati u glavi - vidio bi vjerojatno da postoji jedna jasna i jednostavna nit - dvojba, sumnja ili strah - koja povezuje sva djela u jedno jedinstveno djelo. U jedan dan - kao u Joyceovu Uliksu - koji je svojom strukturom rodio danu nit.

Mozda bi bilo zanimljivo napisati knjigu koju covjek pise samo nedjeljom, i to promatrajuci sto ljudi rade bas na taj cudni dan. Najljepsi u tjednu, onaj koji se tijekom cijeloga tjedna ceka.

Ako je jedan tjedan jedan cijeli zivot u malome, cijeli se taj mali zivot ceka taj kraj - tjedna, zivota... Na kraju, valjda mislimo, svi su odgovori na postavljena pitanja dani, sve se zna, price su raspletene. TEK TADA mozemo raditi ono sto nam se ZBILJSKI hoce.

Cekamo kraj tjedna, nestrpljivo, zeljno i zudno - i sto onda radimo? NISTA POSEBNO. Cekamo da nedjelja prodje i da dodje ponedjeljak... headbang

Opterecuje me vrijeme (iako znam da je rijec SAMO o brojkama), zuri mi se (iako znam da se nista ubrzati ne moze), nestrpljiva sam (iako znam da zivot ima svoj ritam koji ne ovisi o mojim zeljama), mlada (iako mi je vec 20 i kusur), a tako stara (iako mi je vec 20 i kusur).

Tkogod je smislio izraze kriza identiteta, globalno zatopljenje, apokalipsa i depresija - da je znao koliko ce mi to zakomplicirati zivot, dvaput bi promislio...

Za sve nas koji razumijemo svijet tek nakon sto smo pronasli jezik kojim cemo ga artikulirati...

Pusa, ugodna nedjelja, iliti chear up, dearcerek,

pipi_piaf

21.01.2007. u 09:43 | 0 Komentara | Print | # | ^

I tako to ide s tridesetgodisnjacima...

Ne mogu odoljeti, pa cu u sjecanje na posljednjih nekoliko dana navesti riječi jedne lijepe, tuzne pjesmice:


And so it is
Just like you said it would be
Life goes easy on me
Most of the time
And so it is
The shorter story
No love, no glory
No hero in her sky

And so it is
Just like you said it should be
We'll both forget the breeze
Most of the time
And so it is
The colder water
The blower's daughter
The pupil in denial

Did I say that I loathe you?
Did I say that I want to
Leave it all behind?

My mind...my mind...
'Til I find somebody new

Riječ je o pjesmici koja tako lijepo, njezno pjeva o stanovitoj gopojici, kceri puhaca... Meni tata - barem koliko mi je poznato - nije puhac, mislim da u usta nikada ni nije stavio nekakav duhacki instrument, ali stihovi vrlo odgovaraju onome sto mi se trenutno dogadja. Mozda je veza izmedju mene i te pjesme u mojoj ljubavi prema saksofonu... Ili mi je tata u nekom prethodnom zivotu bio vodja duhackog orkestramad

Sve ce biti zaboravljeno, kao danasnji povjetarac. Mrzim ga i zelim... I tako to ide...

U svakom slucaju, jesam li ljuta? Nisam... Dobro, mozda malo...
Jesam li ojadjena? Nisam... Dobro, mozda malo...
Jesam li nervozna? Nisam... Dobro, mozda malo...

I tako unedogled bi moglo ici...

Ono sto sam puno... Puno sam tuznano... Zato sto je za neke stvari osim dobre volje, osjecaja i zelje puno vazniji onaj tako banalni, blesavi, zalihnosni... TIMING thumbup

Mislim da cemo si reci wave On i ja. I ostat ce mi, kao i prije: party, smokin i headbang.

Probat cu bar ovo posljednje ciniti sto manje...

Volim zivot i volim ljude, volim buducnost i ukotvljena sam u proslosti vise od sadasnjega trenutka... Mozda je to taj grijeh za koji moram platiti?

pusa,
pipi_piaf

20.01.2007. u 21:10 | 0 Komentara | Print | # | ^

Nova godina traži novi zapis

Započela je Nova godina, 2007party, a ja jos nisam:

1. saznala sto je najgore sto se moze dogoditi jednom kroasanueek;
2. saznala kuda idu ljudi nakon smrti;
3. kako biti siguran u sebe, neovisno o tome kako na tu mene reagiraju Drugi;
4. kako se izolirati od svijeta;
5. kako se osjecati ulancanim u isti;
6. kako rijesiti rupe koje sam napravila nemilosrdno radeci na obogacivanju identiteta svoje sobesmokin;
7. kako se NAPOKON nauciti brinuti za sebe i zavoljeti sekiss;
8. prestati pusitipuknucu;
9. obuci uske hlace koje mi otkrivaju guzicu bez suknje koja ce pokreti sve moje stvarne ili imaginarne naslage masnoce na bokovimalud;
napravila sve one stvari kojih se sramim;
10. priznala drugima one najmracnije tajne moga bicazaliven;
11. naucila kako se opustiti "na klil";
12. naucila Kiku da legne;
13. naucila biti hladnokrvna na podbadanja Kovrcave Sue;
14. naucila da ljudi ne daju proporcionalno onome sto im ja dajem;
15. odbacila lose navikeburninmad.

Stat cemo na petnaest, maknut cemo prste s tastature, razmisliti o tome sto treba pisati u sljedecemu blogu i... uzivati u ovome vise-manje divnome danu do kraja...


Jesam li jos pipi_piaf?

Jesam, jesam, jos navelikothumbup...

Pusa velika,

pipi_piaf

01.01.2007. u 16:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...

Školjka

Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.

Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.

(Z. Golob
)



SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga

... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!

- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.

- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

- Uživajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah
.

...


KOME NAMIJENJENO?!

... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?

Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...smijeh

DA NE BI BILO ZABUNE...

Čitaoče, teksta nema,rofl
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.

(I. Slamnig)


Telling Stories

There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing

Arsen Dedic
Cistim svoj zivot



Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio

Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece

Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi

Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme

Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta

Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina



Elegantly Wasted

Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right




New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes

Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time


New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se