Put u raj
Na put u raj odlaze drugi, pjeva Arsen i prisjeća me na nešto važno...
Kako je živjeti u tuđini? Daleko od svega što vam je poznato i na što ste navikli?
Ima toga puno... Opširniju listu ću ostaviti za oralnu primjenu, kad se vratim...
Najvažniju ste stvar, slutim i osjećam, shvatili: moje priče o raspadanju, pa sastavljanju, pa raspadanju i tako unedogled povezane su s nečim vrlo jednostavnim i banalnim, a opet vrlo složenim:
ja sam ja ne zato što sam toliko visoka, toliko teška, imam takve oči i takve uši, volim ovo ili ono, bojim se ovoga ili onoga...
Ja sam (i) ono što predstavljam drugima. Ako ćemo cijelom čizmom/tenisicom/štiklom/japankom (po nahođenju) zagaziti u filozofiju: ja sam ono kako se vidim u pogledu Drugih. I kako me Drugi vide. Reverzibilni proces. Drugi bi, po mogućnosti, morali biti ljudska bića, inače stvar, odnosno ja, pada u vodu.
Čega nema u tuđini?
Nema tih identitetnih pridrživača mene kao osobe... i tada u meni, baš kako je Dostojevski svojim polifoničnim romanima vrlo uvjerljivo pokazivao, mogu zaživjeti svi mogući, potencijalni karakteri iz velike palete znanih i neznanih ljudskih karaktera. Doma se mogu migoljiti, mogu eksperimentirati sama sa sobom, ali u okvirima, omeđenim, određenim... (Kao) pod staklenim zvonom...
Polifona smo bića: simfonijski nas orkestri sviraju. U tuđini svaka sekvenca svakog instrumenta može zazvučati istovremeno i podjednako snažno.
Ovdje sam drugi, ali ne u smislu drugog ravnopravnog bića, nego drugačiji drugi. Na meni su fokusirani pogledi, neke plašim, neke zanimam, neki me posve ignoriraju. U svakom slučaju, udijeljena mi je pažnja - bila ona negativna ili pozitivna - u kontekstu ovoga zapisa nije ni važno. Bitno je da se na mene (podozrivo i s posebnom pažnjom) gleda. No praznim pogledom - jer ne znaju o meni ništa. Njima sam tabula rasa. U nekom smislu i sama sebi sam takva... Mogu biti tko god želim biti... Netko će reći da je TO sloboda, i ja sam isto mislila, ali ću sada reći da "fućkaš takvu slobodu". Ni sloboda nije bila ono što je nekad bila
.
Ideja o slobodnome i slobodi bitno se razlikuje od njezine artikulacije u stvarnosti. Zašto
? Ne zato što je sloboda velika odgovornost: pa ću za svaku krivu sliku koju o sebi pošaljem morati plaćati sama i stalno strepiti da je nečim kontradiktornim ne ugrozim. Ne, za MENE nije to ropstvo slobode. Ja mogu biti tko god želim biti... Istina. No baš to ne želim. Možda i ne mogu, ne znam. Ono što znam je da umijem biti samo ono što jesam. A to što jesam sam sam u okvirima vas, mojih identitetnih pridrživača... Pa ovdje lutam sobom kao što lutam gradom, možda. A možda je sve to dobro...
Omogućuje, takvo lutanje i ispisivanje sebe pred svakim novim nepoznatim bićem kojeg susretnem, definiranje sebe, utvrđivanje gradiva o sebi. Nesvjesno ja, ono na koje sam navikla i koje je ja bez moje kontrole, sada je svjesno ja, ne navika, nego odluka. Iza koje se odgovorno potpisujem.
Eto, to mi je prolazilo kroz glavu... Potaknuto mnogočime.
Danas su blizu zvijezde
stanem na prste i već su tu...
... put u raj ostavljen nama...
Pusa sto, iz Petrograda-knjižnice,
pipi_piaf
06.07.2006. u 18:35 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...
Školjka
Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.
Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.
(Z. Golob)
SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga
... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...
Poslušajte koji savjet......
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.
OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.
...
KOME NAMIJENJENO?!
... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?
Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...
DA NE BI BILO ZABUNE...
Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.
Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.
(I. Slamnig)
Telling Stories
There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing
Arsen Dedic
Cistim svoj zivot
Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio
Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece
Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi
Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme
Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta
Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina
Elegantly Wasted
Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right
New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes
Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time
New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm
