Pipi (Duga Čarapa) o svijetu

Voluntarist je uvijek - u neku ruku, desnu ili lijevu - fatalist

Hm, da, da... Vaga u meni ne može odlučiti: da vas:

lažem
zavodim
varam?

... i iskoristim svoju barem blogovsku moć, pa prošvercam ovaj zapis pod jučerašnji dan... Da ne ostaju neke nepotrebne rupe u kalendarčiću s desne strane ekrana. Kako, međutim, uvijek postoji druga strana (novčića, tijela, lica, mozga, istine), svjetliji, dakle, neispisani broj u lipanjskom kalendaru neka govori sam za sebe, svojom prazninom:

Zato vaga u meni odlučuje slijediti točnu kronologiju.

Crni PR, iliti PR noir, koji radim za Rusiju i širim o Rusima mogao bi također malo na godišnji odmor. Bit će, doduše, teško, ali zato postoji sloboda stilističkoga ludizma: od ironije do cinizma široko je polje u kojem mogu reći puno, a koristeći samo malo izjavnih i izravnih optužbi. You'll get the point.
Središnji osjećaji koji me određuju otkad sam došla ovdje - i koji se kontinuirano smjenjuju i ustupaju jedno drugome mjesto - nisu ni samoća, ni besmislenost, ni tjeskoba, ni malodušnost, nego strah i snaga. Dva potpuno ambivalentna osjećaja, čini se.

Kako ih se, dovraga i bestraga, može strpati u istu rečenicu?

Prvo koja o strahu... Potaknut je onime što se događa oko mene, u ovisnosti o tome jača ili slabi, prožimlje sve ili samo neke trenutke u kojima si dopustim da vrtim monološke filmove bez kraja i konca u glavi. Taj vražji, vražji osjećaj nezaštićenosti!

Bojimo se onoga što nema lica, ali što nam je - istodobno - na neki čudni podsvjesni način već odnekud poznato. Neka nova situacija za koju intiuitvno osjetimo da bi mogla posljedično ostaviti slične tragove kakve je ostavila neka situacija - nalik posve drukčija - iz prošlosti. Kao u televizijskome ekranu gledam na ovaj svoj život ovdje: dotiče me koliko me može dotaći i neka efektno snimljena scena nasilja ili najromantičnijeg odnosa među dvoje ljudi, a istodobno znam - i dok gledam u slike na televizijskome ekranu i dok živim svoj život ovdje - da SVE TO nije moje. I nikada ja neću biti dijelom toga. Kao i čovjek koji svoju zbilju crpi ne iz onoga što živi, nego iz onoga što mu se nudi u slikama iz kvadrata marke Philips ili Sony, vrlo sam blizu tome da osjetim kako ne postojim. Kako me tu ima, a istodobno i zastrašujuće nema.

Zatim o snazi... Mjesto življenja imam još neko vrijeme, vode imam još samo neko vrijeme, vizu imam još neko vrijeme, civilizacijska razina sukoba s jednim groznim Rusom koji živi u istom domu i kontinuirano pljuje na stepenice na kojima sjedim već je opasno na tankome i skliskome ledu ... no strpljenja imam za još - barem mi se čini - duuugo vrijeme. Činjenica par: prilikom svakog odlaska kući maršrutkom prolaze mi glavom slike Fride Kahlo i njezine automobilske nesreće - vidim se, eksplicitno ili implicitno - poluinvalidnom, zalijepljenom za krevet; prilikom svakog ulaska u metro, gledam oko sebe - poput koBca - potencijalne mangupe ili mangupice koji bi mi mogli popaliti novce i pasoš; prilikom svakog kontakta s ruskim činovnicima bojim se onoga što bi moglo krenuti krivo ... nije tu riječ, dragi moji, o iracionalnoj paranoji - živi bili pa vidjeli!... ... u te se činjenice - paralelno i razorno - uplela - vrlo suptilno - jedna dopunska: na koju se fakin' foru osjećam, svakim danom sve više, snažnom i sposobnom ali apsolutno sve p(r)oživjeti i... doživjeti stotu?!

Možda se strah i snaga ne nalaze na dvama različitim polovima, možda jedno proizlazi iz drugoga? Strah iz snage? Ili snaga iz straha? Noćas pada kiša. Noćas nije padala kiša. , otprilike tako bi to rekao Beckett i time bi točno pogodio apsurdnost ovog čudnog, čudnog snagostraha.

Što htjedoh svime ovime reći? Ne znam točno ni sama, valjda ćete vi skužiti. Pouzdajem se u vas.

Pozdravi najveći,
nekima do skorog viđenja, nekima do skorog čitanja,
pipi_piaf

09.06.2006. u 15:12 | 4 Komentara | Print | # | ^

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...

Školjka

Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.

Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.

(Z. Golob)



SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga

... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!

- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.

- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

- Uživajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

...

KOME NAMIJENJENO?!

... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?

Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...

DA NE BI BILO ZABUNE...

Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.

(I. Slamnig)


Telling Stories

There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing

Arsen Dedic
Cistim svoj zivot


Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio

Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece

Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi

Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme

Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta

Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina



Elegantly Wasted

Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right



New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes

Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time

New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm