posljednji mohikanac

petak, 05.08.2011.

Ponekad

Ponekad, budna kasno zamislim,
čujem pjesmu koja dopre do nekih mojih
tajnih mjesta,koje i sama rado zaobilazim,
nikoga ne bi pstila tamo,
nered je i zbrka,
ali ponekad,kasno dođem tamo
uzalud,znam....da to mjesto nije za mene
,ali ponekad bi vrisnula,ponekad bih htjela
biti tamo cijelo vrijeme,samo sa mislima svojima,
s tobom.
Ponekad,moji zlodusi prate me u stopu,
sad kad hodam tim poznatim hodnicima
poželim tebe,poželim onaj osjećaj sreće,
onaj osjećaj koji je trajao kratko,
ali dovoljno da ga se sjećam...
Ponekad,ovako kasno moje uspomene ožive,
neka sjećanja,moja savjest me opeče,
poskočim na stolici-kako si mogla,
a mogla sam,
sva sreća da ti hodnici postaju sve uži i uži,
možda,ali samo možda,
zatvorim ih zauvjek.

- 22:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Additional graphics