posljednji mohikanac

srijeda, 08.09.2010.

Ponekad


Kao da umro si,
nema te,
za mene jesi,
nema te kraj mene,
iako nekad iz sna me probudiš
,kao da ti čujem glas,
trgnem se-samo iluzija.
Nema te više,
iako sunce i dalje sja.
i dalje smijem se,
sve čini se isto,
a znam da nije..


Ponekad te čujem
u dječjem smijehu,
kapi kiše,
tvoj odraz ugledam
u nepoznatom čovjeku-
tad se nasmijem,
zaželim ti svako dobro,
spustim pogled i nastavim dalje....

- 17:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Additional graphics