posljednji mohikanac

subota, 15.05.2010.

nema imena


Razmišljanje o sutra boli jer te nema kraj mene,
praznina me razdire zbog toga,
fališ mi ti,
ne smijem misliti o tebi ,o budućnosti,
jer tebe nema ,
nikad više.
Praznina boli,tebe sam žedna,
da vratiš osmjeh,
da mi šapćeš na uho,
da osjetim ljubav.
Svaki pomak od sad stvara bol,
zato sad ,tu,nikad dalje od toga
štiti me od tuge i sjete.
Strah,tuga,to nisam ja,
vladaju mojim svjetom,
to nisam ja nikada...
samo ti vratit osmjeh možeš,
ali znam da sutra s tobom ne postoji
i zatvorim se u svoje sad
kao ljušturom prekrijem svoje osjećaje
i živim.
Samo ja znam -to nisam ja.

- 21:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 08.05.2010.

Sakrivena bol


Neko sa svojom boli ide
Ko s otkritom ranom; svi nek vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće,zadrše u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.


Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno : ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom,da ga nikad ne izbaci plima.

Dobriša Cesarić

- 23:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Additional graphics