utorak, 30.03.2010.
Ponekad utorkom....
Da te sretnem onako slučajno,da budemo samo ti i ja,da li bi ti nešto priznala. Razmišljam o tom susretu,kojeg vjerojatno nikad neće ni biti. Ako ga i bude,vjerojatno bi ponosno prošla kraj tebe,ponosno,nedokučivo i onda bih bila sretna,jer sam ti dokazala da mogu bez tebe,na pola duše živim ja,ali ipak živim. Znam da bi tako bilo,ali što bi ona istinska ja ti rekla,što bi bez okova ponosa rekla tebi-mojoj ljubavi,što bi ti rekla?!
Rekla bi ti da te volim od prvog pogleda,da te volim svake svoje sekunde života,da te ljubim onako istinski. Da ti ne zamjerim ni grubosti,niti tvoje sebičnosti,da te volim zauvijek. Zatvorim oči i osjetim te,kao da si dio mene zauvijek i ma koliko se ja trudila zaboraviti te,ne ide...ebiga ne ide.
Znam da je zaborav zakačio i naše uspomene,ali ja se sjećam svakog trenutka s tobom,ma još uvijek hodam s tobom,i zamišljam što bi ti rekao na to. Ti si me jedini shvatio,sve si znao o meni,čak i ono što sam ja pokušavala izbjeći o sebi. Sve si to volio,ma znam da si ti mene volio još više,
Kako mi nedostaješ danas....htjela bi da pričamo opet satima ti i ja.
Nedostaješ mi i volim te zauvijek i sad misli što hoćeš,da si jači od mene,moćniji,misli što hoćeš ,to ja osjećam-eto to bi ti rekla da te sretnem sad.
nedjelja, 28.03.2010.
Baš mi je lijepo
Bacila sam dio sebe
duboko,
u neke tamne odaje,
neistražene,bezvremenske,
izgubljene ljubavi.
Dio mene još pamti
sanjane kule od karata,
maštom oblikovane stvarnosti.
Dio mene luta hodnicima prošlosti
i doziva tvoje ime,
stalno te tražim i živimo ti i ja
u mojoj izmišljenoj stvarnosti,
ofarbanoj u dugine boje
i baš mi je lijepo.
Ali,živući s tobom tamo
Izgubila sam dio prošlosti
razmišljajući o tebi u budućnosti,
malo sam izgubila nit,
malo pobrkala stvarnosti.
Koja je prava?
Iako znam dobro,
ma dobro ja znam,,
kad se pogledam iskreno-tebe nema,
ljubav je umrla davno,
ostala zatočena u okovima budućnosti.
Ti si davno otišao...
Additional graphics
