posljednji mohikanac

petak, 22.01.2010.

samo želja


Čežnja me tjera mislima tvojim,
dozivam ih glasno u snove svoje
trebam te jako
da otjeraš strahove i ove demone
što me tjeraju
u sklonište-snove moje.

O,kako te trebam danas,
mislim na tebe jako,
zatvorim oči i plovim usnama tvojim,
zamišljam našu ljubav
i želim te jako...
Ma baš te volim oduvijek i zauvjek

- 21:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2010.

To nisam ja!


To nisam ja ,
skrivena iza ovih riječi što
pjesmom volim zvati.
Dok mržnjom punim dušu,
zbog uvreda i boli,
moj ego se diže visoko
obeshrabren,
težim ka boljem svijetu,
a hranim se bolom.
To nisam ja!
Zatvorena u svoje okove,
poletjeti ne mogu,
pad još uvijek boli.
Letjeti ne mogu
izgleda?


Kao dijete kišobran
bih otvorila
i bacala se slobodno ,
vjerovala da mogu poletjeti
iznad krovova,
da dokažem mami da sam posebna.
To sam bila ja!
A,sad kišobran je za kišu,
da ne pokisnem,razbolim se,
da mi ne pokvari frizuru,
sad znam to.
Ne otvaraj ga uzalud
dozvati ćeš kišu.


Da li sad više znam?
Letjeti ne mogu ,
biti svoja,
slobodna,
biti ja-ne mogu.
To znam!

Riječi moje koje
pjesmom volim zvati,
izlizaše se lagano,
jeftinoj patetitici,
mom kukavičluku
sluge ne žele biti.
Jer to nisam ja,
skrivena iza riječi
što pjesmom volim zvati.

- 18:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Additional graphics

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se