srijeda, 25.03.2009.
Možda
Možda, zalud sjetim se
oka tvog plavog,
onako u prolazu zapne mi ime tvoje,
možda zalud
bez želje ni velike čežnje
uvučeš se u snove.
Možda te ne trebam,
niti zovem,
ali sjeti me vjetar,
nestašni koji se igra kosom mojom
onako kao ti nekad,
sjeti me zvijezda padalica
na tebe,
onako bezveze,
bez pravog razloga.
Možda te ne trebam,
nisi više ni bitan,
čežnja davno umrla,
paučinom obojani naši pogledi,
možda ,
ali sjeti me jutro,
sjeti me sunčani dan,
a kišni tek,
sjeti me ulica ,
a znam da neću naići na tebe,
ali maštam i vidim te,
smišljam susrete naše,
ali ne mislim na tebe....
Možda lažem,
možda mora tako,
ali vjetar ludi navuče
tvoje usne mojima,
tvoj pogled prikuje mom,
možda zalud,
ali ko da sudi vjetru...
možda, zalud živiš u meni...
utorak, 10.03.2009.
Ljubav kad umre
Kad ljubav umre
netko fali,
kad ljubav ode
bez povratka
netko žali,
i nema tih suza
koje vrate umrle,
nema tih želja
koje dozovu umrle.
Ljubav je umrla.
Da li je to kraj?
Zauvijek?
Jeste,tko mari za sutra?
Bili smo na istoj cesti,
zarobljeni ljubavlju,
sad samo samoća otkucaje daje,
ona je živa,ona je tu zauvijek.
Uzalud sjećanja,
tebe nema,
fališ,
žalim za tobom.
I,bogme nije lako...
kad prođem ulicom koja miriše na tebe
I,bogme nije lako
kad kiše padaju....
Bila na koncertu Zdravka Čolića,vratio me u prošlost,u djetinjstvo,mom didu na tren. I stvarno fali još
Additional graphics
