posljednji mohikanac

četvrtak, 18.12.2008.

Blato


Upravo sam pročitala knjigu Milane Vlaović "BLato".
Šta reći drugo osim da sam ostala iznenađena,jer sam imala,moram priznati,predrasude o kvaliteti i mogućnostima. Zašto?

Možda zato što za mene ona živi u tom nekom drugom svijetu,nazovimo to hrvatskim jett setom,ako on uopće postoji,ali eto to sam mislila.
Knjiga je dobra,kvalitetno i znalački napisana,pročitala sam je u 2 dana,što je za mene u ovakvim uvjetima (mislim pored dvije curice) stvarno rekord.
Potakla me na razmišljanje što svaka dobra proza i treba, a vo je definitivno jedna od boljih.
Piše o provinciji,malom mjestu,ogovaranjima,običajima,predrasudama,tajkunima...o ljudskim osjećajima,bez onog uobičajenog crno-bijelog svijeta.
O nekim odlukama,osjećajima koje ti promijene život,o prolaznosti,o ljubavima,životnim krugovima koji se otvaraju,ali i neminovno zatvaraju,o novim ljudima koji zauzimaju stara mjesta.

Ptaknuta tom knjigom razmišljam o svojoj životnoj okolini i vidim puno sličnosti sa izmišljenim Milaninim likovima. Neminovnost ogovaranja ukoliko iskačeš u bilo kojem obliku,ako se oblačiš,slušaš različitu glazbu od prihvaćene,okolinom odobrene.
Ukoliko nisi oženjen,pa nemaš djece,pa ih nemaš dovoljno...sigurno neka falinka u životu. Pa onaj običaj nas ljudi da uživamo u tuđim patnjama,onako vidiš ima i gorih situacija,a ukoliko nas dotakne onda svijet pada.
Ja imam običaj,odnosno potrebu da opravdavam tuđe postupke,da pokušavam u ljudima tražiti ono bolje,opravdane razloge,a nda kažu da sam naivna i dobra.
Što je najgore (za mene) još i glupa,da nisam osjetila,da još ne znam kakvi su ljudi-onako u stilu*Još si mlada,naučit ćeš*. Pa onaj običaj ogovaranja drugih,lomljenja jezika oko tuđih života,problema kao da nemamo i sami ih dovoljno. Pri samom pokušaju da spriječiš ogovaranja,da ih nekako zataškaš prelaziš u grupu ljudi koji se ogovaraju.

Iako su možda imali pravo u iks situacija,barem u jednoj koja se zove Zoran-trener odbojke,po zanimanju baba,nečovjek,kojeg sam ja pokušavala opravdati na sve načine,opraštala njegove sage o mojoj osobnosti koja se temeljila na mojem ponašanju na terenu.
Ebiga,svi naletimo na neljude,ali neki ih i prepoznaju na vrijeme.

E,o tome piše Milana Vlaović i to jako dobro.


- 18:00 - Komentari (56) - Isprintaj - #

utorak, 16.12.2008.

Vrijeme življenja

Dotaknuo sam ti usne
jednom davno
vrijeme ljubavi
mrzio sam te dugo
poslije toga
vrijeme mržnje
pamtio sam dugo poslije toga
tvoje otiske u meni
vrijeme sjećanja
a sad si umrla
vrijeme smrti




Nekako nisam tužan
nekako mi je taj osjećaj dalek
možda umirem i ja
možda
ne želim gubiti vrijeme
tražeći nju u otiscima vremena
koje je nepobitno prošlo
želim živjeti
vrijeme života je sad





Sutra tko zna
neću da se plašim
utvara budućnosti
želim samo sretne stvari
želim sreću
vrijeme sreće
želim da te pamtim po dobru
vrijeme opraštanja
želim te zaboraviti
i živjeti....
samo živjeti

- 22:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.12.2008.

Hodočašće


Obećala sam da ću napisati post o Vl. Sucu,pa održavam obećanje.
Ovaj vikend sam bila na Krku u Malinskoj ,provela 3 nezaboravna dana. Ne znam kako najbolje opisati ono što mi se dogodilo, a fakat mi se nešto dogodilo,možda najbolje ovako-nevjerovatno,skoro vantjelesno iskustvo.



Čovjek je inteligentan,osjećajan,profinjen,skroman,karizmatičan...
kad ulazi u prostoriju sve prestane postojati i problemi i radosti itd.
Moram priznati da ja na takvim skupovima,seminarima,u krajnjem slučaju Misama odlutam u neke svoje vode,ne doživim,ali ovaj put sam ga pratila od riječi do riječi.




Drugi su pisali njegove misli,a ja se nisam mogla odvojiti,nisam mogla na dijelić sekunde odvojiti se od njegovih očiju,svaku riječ sam upijala poput spužve,poput malog djeteta kad mu odrasli pričaju nešto što ga zanima.
Imam osjećaj da taj čovjek zna puno više od nas običnih smrtnika,da mu je data milost čitanja misli,preskakanja ovih naših stvarnosti.


Ponekad sam imala osjećaj da nam pokušava nešto objasniti kao djetetu koje ne može shvatiti zašto je 1+1=2,pokušava doći do naših srca,a to što priča tako je njemu jasno,ali mi ne možemo bez svojih kočnica,bez dubokog razmišljanja,iako on kaže:"Vjera se ne živi glavom,ustima,već srcem".
Osupnuto sam osjećala njegovu ljubav,specijalno prema djeci,njegovu tugu što nekima mora objasniti da nije čudotvorac koji dodirom liječi.
Molitva iz srca liječi,kontemplacije,meditacije( koje očito pionirski pokušava uvesti u Crkvene redove),samo Ljubav je ta koja mijenja stvari,naše poimanje stvarnosti .



Jedno dijete od 3 godine koje je šutilo cijelo vrijeme ,nije zaplakalo, me ostavilo tako zamišljenom i tako sam htjela da ozdravi svim srcem,da ne mora prolaziti operacije i sve drugo što mala djeca ne bi trebala prolaziti. Nadam se da ćemu Bog olakšati sve što stoji na njegovom putu,ljubav i strpljenje njegove majke da ćemu i dalje biti na pomoći.



Kaže Vl.sudac, ovdje ,na zemlji, je raj i čistilište i pakao,čovječe sam biraš svoj put.
Bilo mi je žao kad je bilo gotovo,kad nam je zaželio sretno vraćanje u stvarnost,na naše životne puteve.




Ali,naravno kad sam se vraćala,skoro već pred kraj puta se moralo nešto dogoditi,da pokvari cjelokupni dojam.
Pred kraj puta posudim od moje mlade prijateljice Mp3 i stavim na uši (jerbo mi je već dosadilo slušati 5 vjerskih pjesama koje se stalno vrte,a ipak sam čovjek :)) i naravno naiđe organizatorica puta,žena od oko 52 godine i kaže mi
:Djevojčice (zamisli ,meni od 36 godina),šta ti to slušaš,da nije možda rock?
-Ja na to potvrdno odgovorim, a ona meni:
-Nemoj slušati rock,svašta će ti se dogoditi,to je vrag,a da ne govorim Metaliku (valjda je mislila heavy metal)??!!!
-na to sam joj morala odgovoriti-ja tako ne mislim!!
Mislim,htjela sam joj se zahvaliti na tome što mi je dala puno manje godina,stvarno lijepo od nje :),ali da meni netko govori šta ću slušati!!! HEEEEEEJ,stani malo!!!
Okrenula sam glavu prema prozoru,a ona je nastavila mladim curama govoriti kako trebaju baciti neke nepoželjne knjige,sloniće,sva ona praznovjerja koje mogu donijeti zlo!!!??



Ostala sam bez teksta zbog ograničenosti duha,zbog gluposti koje sam čula. A da stvar bude gora,kako je primjetila da je ja više ne gledam otišla je do mikrofona i rekla: " Molim jedan Očenaš za onu osobu u autobusu koja to treba najviše!!".
Ostaje mi pitanje da li je mislila na mene,vjerovatno ju je nagnalo na to činjenica da sam bila obučena u crno i slušala rock da sam na lošem putu,zamisli. Eto,kakve situacije nastaju zbog,moram tako reći,gluposti i predrasuda ljudi. Vl.Sudac to pokušava promijeniti i ja mu želim sreću na njegovom teškom putu.
A sad vam priznajem,na žalost,nisam slušala rock :)))))


- 16:46 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.12.2008.

????

Jeste li ikada razmišljali o smrti,onako u glavu...jeste li ikada razmišljali kako se patimo,mislimo,radujemo onako na tren i da li to sve ima smisla kad već sutra će ti netko reći neku groznu dijagnozu tebi ili nekom iz tvoje bliže okoline,jeste li na tren zastali i uhvatili tu misao?
Sve znam,ne treba o tome razmišljati,misliti samo o danas,pozitivno razmišljanje bla,bla,bla....život je jedan i tome slično,zavisno kojoj vjerskoj orijentaciji pripadate.


E,sad mene zanima da li je zaista život jedan...a sad ćete vi reći pitali se i prije tebe i pitat će se...i to znam (znam sve :)),ali ja se ponekad uhvatim kao u nekom znanju,koje istini za volju traje neznačajno dugo,i shvatim...
shvatim da sam daleko od istine.

Imam dobru prijateljicu kojoj je umro brat onako iznenada u 29 godini ostavio ženu,kćer onako preko noći...da li je to karma ili je on sam to životom,nekom nebrigom ili nečim drugim izazvao i jeli to pravedno??
Vjerovatno Stvoritelj ima odgovor na to pitanje,možda sam grešna ako me to sve zanima,možda tražim vraga,nadam se da ne.


Neke bolesti,neke moguće katastrofe koje prijete ljudskom zlobom izazvane,prirodne nepogode ,opet čovjek ima nekog udjela,ili nema??
Ponekad se bojim,valjda to i godine naprave,svega mogućeg na ovom svijetu i onda malo dobrog vidim.
Ne zbog premijera Ive Sanadera,zato što je on otkrio toplu vodu rekavši da kriza počinje,ne sigurno zbog njega,zato što ta kriza traje predugo,čak i onda kad je navedeni gospodin rekao da je sve ok i super samo mi to ne vidimo.


Za mene je svijet krenuo onog trena na krivo kad je izgorila kuća koju je moj dida napravio,kad sam vidjela da njemu umiru nade,da njemu se ruši svijet,onog trena kad mi je poginuo bratić u 25 godini,kad je morao učestvovati u ratu iako je po svojoj prirodi bio miroljubiv i nije nikoga mrzio.
Onog trena kad sam počela mrziti i kad sam počela osjećati produkte tuđe mržnje tad je moj svijet zahvatila kriza,znači puno prije nego što je Sanader otkrio Ameriku.


Danas se vraćam u prošlost,danas idem u budućnost,a osjetim da sam tu u sadašnjosti,ali svejedno moram zavrištati zbog svega što je bilo,zbog svega što bi moglo biti.
Smrt...možda i nije tako strašna?!

- 21:17 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Additional graphics

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se