Every second I waste is more than I can take..

Objavljeno: 29.07.2007., nedjelja

POSEBNO DRAGE OSOBE

Ovaj post je opet napisan pod nagovorom nekih osoba... Inače se meni ne da pisati.. ni kommati druge..ali ipak odem i vratim koji komentar...Evo, napisat ću sad post (kao što vidite u naslovu) o jako posebnim osobama u mom životu...iako imam stvarno puno prijatelja koji su mi posebni, ja sam previše ljena da spominjem svakoga od njih.. tako da je ovaj post samo za one osobe o kojima želim nešto reći i dokazati da mi znače..neke manje, neke više u životu....
Ne znam jeste li mogli shvatiti da sam jako optimistična i uvjek nasmijana cura, ali kad mi nešto smeta onda ću to i reći i svojim ponašanjem pokazati.. možda sam u nekim trenutcima bila previše sebična i milslila samo na svoje osjećaje, ali nakon nekog vremena razmišljanja normalno je shvatiti svoje pogreške...Do sada u životu imala sam možda previše pogrešaka, ali da imam priliku vratiti vrijeme, sigurno bih opet napravila isto...neke pogreške su toliko zanimljive da ih je šteta ne ponoviti opet...
Inače moj je život meni jako zanimljiv i da ga neko gleda od 0-24, milsim da bi stvarno imao što vidjeti....:)
Dugo sam razmišljaja trebam li napisati ovaj post i dali se isplati govoriti ljudima koliko mi znače...ali kad ti se neke stvari dogode za koje misliš da ti se nikada neće dogoditi..da si ti jedna od milijun cura i da se baš za tebe neće zaljepiti neki problem... uvjek bude baš suprotno..kad mislite da u vašem životu neće biti problema, dogodi se takva glupost koja te navede na razmišljanje što je uopće život??..kako uopće normalno živjeti da sve bude savršeno.?!?!..neke stvari su teže od drugih stvari..ali ako si nađem podršku i prave prijatelje znam da svaki problem koji zapne za mene, bit će riješen...Ponekad se nadam da je ovaj svijet samo mašta, da su problemi stvoreni samo da bi ih sanjali, ali shvaćam da su problemi noćna mora sna kojega mi zovemo život..mi smo ti koji proživljavaju noćnu moru u snovima...

Osoba koja je stvarno ostavila svoj trag u meni, koja se tako udobno smjestila u moje srce je moja najdraža, najbolja, naj.., naj.., najkokošja.., ma jednostavno najbolja prijateljica...
ENA (kojoj ne smijem spominjati prezime)... e to je tek posebna cura...ako ju ne znate možete samo moliti Boga da ju upoznate zato što je cura predraga i predobra osoba....u svakoj situaciji uvijek je imala svoje mišljenje i ostajala bi pri njemu,...jako tvrdoglava cura...trebalo mi je duže vrijeme da shvatim da je ona osoba s kojom mogu sve podijeliti, ali kad sam to otkrila nisam se razdvajala od nje...čak smo postale toliko dobre da smo postale kokice...(kokoške..)hehe....da mi netko ponudi da ju mogu zamijeniti za bilo koga, za bilo što..nema šanse..ne bi dala svoju kokicu ni za što na svijetu..sad u gimnaziji ćemo (ja se nadam) zajedno ići u razred..kako bih to htjela..mislim da koliko god bile udaljene, uvijek ćemo znati da smo jedna uz drugu..jednostavno ju obožavam..bila bi šteta da nisam shvatila kako ta cura po svemu odgovara meni...ajme kako je to dobra cura...strašna..ona je prva u razredu dokazala da postoji pravo muško-žensko prijateljstvo, i zbog nje ja sam počela više vjerovati u to..i normalno, kad netko u nešto toliko vjeruje, nikada se ne razočara... o njoj ću još jako puno pisati na ovom blogu tako da bi ovo bilo dovoljno za sada....

Druga osoba je IVANA KARLOVIĆ...hahahahahahahahaha...isse...
Ako je neko poseban u svakom smislu to je ona...cura koja nekim danima postane marijančević a ne karlović....haha..to je jedna od naših spaljenih fora...haha...al ništa strašno..s njom mogu baš o svemu pričati..al doslovno o svemu...sve shvati uvjek i pokaša mi pomoći.. neke fore koje su toliko bez smisla, ona će se prva opaliti smijati zato što je to još jedna moja glupa provala...mnogi za nju misle da je umišljena i sve to..ali kad ju bolje upoznate shvatite da je ona samo dijete sreće i stvarno posebna cura...na treninzima jednostavno umrete od smijeha s njom...ajme..koliko je ona nadimaka već promijeila..al najdužeg trajanja je bio «kesten pire»..tu curu stvarno volim, sve što ja znam zna i ona...znam da će uvjek pomoći zato što je stvarno predobra cura..ono što smo ja i ona proživile u nekoliko mjeseci prijateljstva, nisam s nekom curom iz razreda uspjela proživiti u 8 god..ona je sve u jednom...

Osoba s kojom nisam uspjela dugo stvarati neke posebne prijateljske odnose, ali se ipak uspjela uvući pod kožu..to je jedna jedina smrdljiva cura koju morate uočiti u gradu kad se počne smijati...imala sam samo tjedan dana da ju upoznam, ali to mi je bilo dovoljno da shvatim da imamo nešto zajedničko...to je ANĐELA BIONDA..cura koja je upisala klasičnu gimnaziju..imala je dobrog dečka..ne jako dobrog al nema veze...na njezinu žalost imala ga je, ali više nema...al ja mislim da je tako i bolje...ali neću o tome sada..ovaj dio posta je posebno za nju a ne za njezinog bivšeg...s njom možete razgovarati o svemu, uvjek će sve shvatiti..bila to neka šala ili neki ozbiljan problem.. uvjek bude uz vas kad trebate njezinu pomoć.. al neki ljudi baš to ne znaju cjeniti i poštivati njezin trud..nadam se da ću jednoga dana jednostavno moći normalno razgovatai s njom i sve joj reći što trebam...(da još uvijek smrdi) hahahah...ma šalim se....

Da ne izgleda da su meni samo cure posebno drage osobe..trebala bih prijeći na dečke...
Dugo sam razmišljala koga da stavima na prvo mjesto, al nadam se da nisam pogriješila....
Najbolji dečko kojega sam ja upoznala a da s njim mogu o svemu, baš o svemu razgovarat i reći mu u potpunosti sve i da znam da me shvaća je EMIL....jako poseban dečko koji uvjek shvati problem..je da se stvarno jako puno i zezam s njim i sve, ali kad trebam s nekim ozbiljno razovarati, znam da je on tu..nejga sam morala spomenuti zato što mi je sada najbolji prijatelj i žao mi je što se onako ponaša kad je u društvu svoje cure..nemam ništa protiv nje, i čak ju obožavam kao prijateljicu ali on se jako promijeni kad je s njom u mom društvu i kada smo ja i on ovako sami...al unatoč svemu, jako mi je drag dečko i stvarno je poseban..

Ovaj dečko stvarno zna razočarati...ovo sad ne pišem zato što je posebno drag, nego zato što je nekada to bio..možda čak i previše..al nemoguće je da se neka osoba tako naglo promijeni i postane tako nepoznata, nekako čudna, potpuno druga osoba s kojom više ne mogu ni razgovarati..čak dok pričamo moram razmišljati što ga sve mogu pitati da se ne uvrijedi..ne znam objasniti ta osjećaj..unatoč tome koliko smo nekada bili «dobri» sad mislim da nismo ništa posebno...čak sam nekada u situaciji da se pitam trebam li ga uopće pozdraviti kad ga vidim...ne želim ga imenovati, ali vjerujem da neke osobe znaju i shvaćaju o kome pričam... i jako mi je žao što je sada tako s njim..ali ja tu ništa ne mogu osim da se i ja promijenim..što je nemoguće...

Žao mi je što neke osobe koju znaju da mi puno znače nisu spomenute u ovom postu..nadam se da se nećete ljutiti..u nekoj drugoj prilici ću vas spomenuti zato što sam u ovom postu htjela spomenuti samo za one kojima nešto želim dokazati i reći....
Pusssa...volim vas sve.... kiss