utorak, 25.06.2013.

EUROPSKA DOMOVINA




Kada se probudite u ponedjeljak, uz svitanje sasvim novog sunca. otvorite prozor, pogledajte vedrinu europskog neba i udahnite duboko novi zapadni zrak. Osjećate li taj miris? Odnekud vam je poznat, iz nekog dalekog sjećanja ili čak sna. Iz najdubljih prostranstava vaše mašte. Miriše na nadu, miriše na propast, miriše na budućnost. To je novac, dragi čitatelji, mirišu lahori koji nam donose jata prekrasnih novčanica, svih denominacija, koje lete prema našoj obali. Čujete li lepet njihovih krila? Osluškivaju naše zvonike koji ih dozivaju glasnom pjesmom. Nekom vječnom glazbom, kolijevki i kolonada. Slušajte ih kako zvone! Kao svjetionici sreće navode monetarna jata u naše luke. Dolazi. Tajfun mogućnosti. Tsunami kapitala! On nas želi okupati svojim zlatnim tušem. Ispuniti nam svaku poru svojom tečnosti. Opiti nas svojim mirisom. Sa okusom mora i sa okusom soli i sa okusom povoljnih stopa kredita. Nama će da putuje, sa nama će da tuguje od sreće. O Hrvatska, o moja domovino, ti pozlaćeni likvidni mi kraju. Slušaj novac kako kliče. Blizu mi je, blizu mi je! E moj narode...

Tamo gdje bijela jedra morem plove, u večeri plave kad stara zvona zvone. Zna taj novac da će tu naći uvijek dom, srce koje kuca zanj. Tu će krš pretvoriti u beton. Crkvice u katedrale. Kumice u manekenke. Novac dolazi kada pomisle svi da se nikada neće pojaviti, donosi ga jadranski maestral. Vezat će se za naš kamen kao da je od suhog zlata, a mi nećemo moći drugo nego trošiti ga u danima sretnim, ulagati u danima grubim. Kamate nam nikad oprostiti neće, ali isplatiti će se sve. Tko zna pametno investirati ko Hrvati. Svaka topla suza srce moje dira kada pomislim na sve te šarolike valute, vrijednosne papire i obveznice. Reci, brate moj, nismo li zaslužili ovu priliku. Upamti ovo što govorim, ovo je istina. Gotovina u venama, gotovina je pred nama. Ima snagu zlatnog žiga i papir boje mora. I kad mraz te stisne, vrela krv nek kola, ljubi je do bola. Jer stižu dani naše sreće, koju nitko ukrast neće. Jer već je blizu taj dugo čekan dan kada cijela ova zemlja postat će bajka, zelena i mirisna, prostorno planirana i legalizirana. Investitorima san!

Znam negdje sumnji ima u zemlji u kojoj živimo mi, još krivih ljudi ima što ne vjeruju u spas. Ali te nevjerne Tome će progutati nevere, a mi ćemo u novo jutro krenuti osviješteni budućnošću koja nas čeka. Neka nas mržnjom isprate, ali život čeka, sad je čas. Avantura počinje! Europa ante portas. A ovi što ostaju na rubu izgubljenog svijeta, već ih vidim. Ostati će samo prazna kuća, na stolu novine sa nekim datumima jula. Ničeg nema od njih. Ali ja sam još ovdje, zagledan u more, čekam jata novčanica. Čekam oluju valuta. Bljesak kovanica. A svakom čovjeku tako malo treba. Kad se rodi ni naramak slame, kad otegne sve je crna zemlja. Ali u sredini treba para! Za umirit sebe fondova bi htio, da bar po stare dane budem što sam zaslužio. Zato Europi velim hvala, jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala i moje patnje nisu uzaludne. Šumori, diše more, teče Drava, novce čeka nacija budala.

< lipanj, 2013 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Ovaj blog se u jedno romantičnije doba zvao 'Gdje pingvini lete' ali bojim se kako je vrijeme nježnosti iza nas...

Josip Vujčić

josip.vujcic@gmail.com








Creative Commons License


FILMOTEKA: