četvrtak, 09.05.2013.

PJESMA BETONA I PAPIRA





Fascinira me proces legalizacije bespravne gradnje. Vrtim po starim linkovima raznih portala i praktički nema političke struje čiji predstavnici iz naslova ne urgiraju kako su baš oni doprinijeli ovom poduhvatu. Narod sretan jer konačno mogu dobiti papire za onaj metar širi balkon ili ekstra 'bohemski' apartman kojeg su sastavili od špajze i dječije sobice. A regionalni šerifi još sretniji jer konačno dobivamo, uz recentni dubrovački cirkus, potvrdu kako urbanistički planovi postaju stvar prošlosti. A čemu brinuti o infrastrukturi i vodoopskrbi kad znamo da će dragi Bog proplakati od sreće zbog uspješnih investicija i zaliti svu tu masu škotske trave i inog raslinja.

I sada ja sjedim i razmišljam kako li smo došli u ovu situaciju. Tražim članke koji napadaju ovaj proces a nalazim tek par članaka gdje se pripovijeda o 'strašnom demoliranju bespravnih nadstrešnica na parkiralištu' te lokalnim vlastima koji se takmiču u smanjenju troškova legalizacije. Vrtim u glavi kadrove dalmatinskih riva, čiji su identitet čuvale čak i neke 'ozloglašene' vlasti, ukrašenima betonskim izmetom, apartmanskim kompleksima i dizalicama usred sezone. Odjekuje mi u glavi glas mog bivšeg gradonačelnika koji je ponavljao kako 'valja gradit a lako ćemo za papire!' Ja tada mislio kako me sram što imam takvog primitivca na čelu grada a danas shvaćam da je on bio, očito, vizionar. Shvatio čovjek što naš čeka, tko god sjedio u najudobnijim foteljama.

Vidim dva ključna problema ovog kaosa. Prvi je birokracija. Ogromni, prenapuhani aparat preplaćenih neradnika sa vječitim pozicijama, neorganiziran i prepun zbunjujućih zakona i ovlasti oko kojih mačeve ukrštavaju općinska i županijska vladajuća kasta, posebno ako nisu u istoj stranci. Osobno znam ljude koje je izludilo ping pong prebacivanje odluka i dozvola iz jednog ureda u drugi. Drugi problem je betonsko ludilo koje je dohvatilo ovu državu krajem prošlog stoljeća. Građani su pomahnitali za apartmanizacijom, pretvarajući kućice u mini hotele, a lokalni velikaši su širokih ruku dočekali razne 'investitore' koji u miješalicama izvrtili puno više od samog betona. I kako riješiti ove probleme. Drastično smanjiti birokraciju, uz valove otkaza nesposobnima, smanjiti joj proračun i pojednostavniti i jasnije definirati ovlasti pojedinih ureda. Također organizirat festival rušenja bespravnih carstva i sudskim putem natjerati šerife i lokalne foteljaše koji su to sve organizirali i dozvolili da plate sve troškove demoliranja i čišćenja te im još dodati malo godišnjeg odmora u asortimanu legalno izgrađenih odmarališta znanih kao zatvori?

Ne, u našoj državi se protiv korupcije bori njenom – legalizacijom! Jednostavnim potezom pera, uz par ispunjenih formulara i par plaćenih retroaktivnih računa, svo bezvlađe i kriminal nestaje. I baš svi su sretni. Netko je konačno dobio papire za nadstrešnicu, netko može prijaviti obitelj iz Bohemije koja već peto ljeto spava u špajzi a šerifi i foteljaši se vesele dolasku novih somova i kečiga iz EU i šire. Glavno da investitori dolaze, papiri ionako imaju naviku srediti se sami od sebe.

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Ovaj blog se u jedno romantičnije doba zvao 'Gdje pingvini lete' ali bojim se kako je vrijeme nježnosti iza nas...

Josip Vujčić

josip.vujcic@gmail.com








Creative Commons License


FILMOTEKA: