utorak, 04.12.2012.

MAKARSKA ELEGIJA

Opet sam predugo zapustio blog. Uhvati me brzo zanos pa me još brže napusti. Iskopao sam (gotovo doslovno) stare hard diskove i krenuo prebacivati stare tekstove i filmove te našao svoj stari dokumentarni film o rodnome gradu i njegovim 'oriđinalnim' političarima. Iz današnje perspektive bi ga prije nazvao glorificiranom reportažom nego dokumentarnim filmom, ali sam ga nakon dugo vremena pogledao i vratile su mi se mnoge što zaboravljene, što potisnute, emocije koje su me podsjetile zašto sam toliko puta bježao i vraćao se svom gradu. I bijes i sjeta i radost koje mi budi me podjednako vesele jer sve one znače da ipak nisam postao indiferentan. Neke stvari niti vrijeme ne može potisnuti. Planirao sam davno, a još to želim, svako desetak godina raditi novu 'Elegiju' i napraviti od toga svojevrsnu 'Kroniku'. Taj izraz je prikladan pošto je jedan od ključnih glasova ovoga filma onaj pokojnog novinara Anđelka Ercega, pokretača jedne sasvim druge 'Kronike'.

Ovaj film, uza sve svoje mane, ipak predstavlja jedan specifičan trenutak u životu moga rodnoga grada i uistinu bih volio reći kako se baš sve promijenilo nabolje i da je happy end na vidiku... Ali nećemo lagati. Ako ništa drugo barem 'Makarska elegija: Epizoda 2: Židovi u svemiru: Imperija uzvraća udarac' ili kako će se već zvat neće morati nastaviti sa pričama pričama o rupama i dvorani!

Šeraj na Fejs • Replike i ispravci netočnih navoda (0)