srijeda, 28.05.2014.

Na Učki ''Colorado''



Iz morske dubine visoko digla se planina Učka. Tajanstvena, stroga i nepredvidiva. Divlja u ljepoti.
Za sunčanih dana predano otvara svoja šumovita vrata. Putovi su isprepleteni njezinim proplancima i vrhovima. Izletnici, turisti i planinari njezinu su ljubitelji.

Do Poklona dolazimo busom i skrećemo desno šumom do proplanka obraslim makijom. Nakon sat hodanja dočekuju nas livade zasađene povrćem. U blizini je lovačka kuća zvučnog imena Mirjanica. Naziv se odnosi na vrijedne ženske ruke. Žarko pokušavam vjerovati lovcima da im povrtnjak koristi za prehranu životinja.

Nedugo kad sam se približavala lovačkom domu začula sam zvonca misleći da tjeraju ptice – napasnike. Četiri prekrasna konja pasla su travu za doručak. Oko vrata ljuljala su im se zvona. Ugledavši me potekli su prema meni. Nisam imala ništa da ih zasladim pa sam šmugnula u šumu.

Uskoro dolazim do engleske kuće. Jesu li domaćini Englezi ili se samo prave?

Stado ovaca čuva ''vau vau'' kitnjastog repa.

Na raskršću šumski put vodi do Bresta pod Učkom, a desno prema ''Coloradu'' preko širokih livada.

Ako imate imalo istraživačkog duha skrenuti ćete lijevo uz kamene zidine i tu kroz gusto šiblje, bodljikavu šmriku, po zaraštenom i nevidljivom putu, izbodeni , izgrebani, raščupani, s rupama na odjeći stići ćete na rub stijena.
Nagrada slijedi. Jedinstven pogled: planina Učka sa vrhom Vojak (1400 m), Vranjska draga, Ćićarija, razbacani otoci i impozantna zgrada s tunelom. Sigurno ćete sjesti, odmoriti se, prezalogajiti, disati miris borova pomiješan s mirisom mora. Maštati i osjećati.

Na tom rubu nastao je strah od rastanka svijetla, koja umire u mraku bespuća.

Dalje krenemo desno i uskoro dospijemo među brežuljke, satkane od sivo – plavog lapora. Između vijuga bistri potočić. Bučno slijeće niz stijene stvarajući vodopad ''Colorado'' ili škrilje. Prolazimo kroz oblak stvoren na krilima divljeg anđela. Jedna je kapljica veselo skakutala. Stigla je oluja. U kapljicu uvukla se grozničava strepnja. Nestala je u vrtlogu pomahnitale bujice.

Tamo negdje visoko i daleko još teče i teče i priča priču iznova…
… i iznova o slapu.

Urez njezinog imena u kamenu. U ljubavi i vječnosti.

Kad naiđete sjetite se male dušice, zaigrane biserne kapljice. Duboko udahnite.. zadržite.. i pogledajte sjenu koja živi na slapu.

- 19:43 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Priče, putopisi, poezija

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se