četvrtak, 19.04.2012.

Dani budući

Ispod zajedničkog neba
zvijezda
na krilima vjetra
iznad plavog mora
u buđenju zore
zlaćanim zrakama Učke
zagrljaju čipkaste duge
bjelinom snijega grobničkih Alpa.
BUDUĆI DANI

S mirisom cvijeća
rascvjetane krošnje
u laticama različka
opojne lavande
kadulje
jorgovana
ljepoti orhideje
ispjevane pjesmom
lelujavim vlatima trave.

BUDUĆI DANI
U dvorima dobrih duša
znanju genijalaca
nepredvidivim djelima umjetnika
smiraju dana
zaigranom mjesecu
svi
DANI BUDUĆI
tvoji
moji

- 15:41 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Tragom tvog života

Bila si sretna. Imati sreću znači imati sve. Uvijek nasmijana, pozitivna, nosila si se sa svakidašnjim životom.
Najednom, u crnom danu si oboljela. Mlada, premlada.
Dugo si se liječila. Predugo. U takvoj teškoj bolesti izvirale su sve tvoje vrline. Bila si izuzetno odvažna, hrabra. Čim ti je zdravstveno stanje bilo bolje na licu ti je zasjao osmijeh, radost. U tebi je postojala vrlina iznad ljudskih poimanja. Hrabrila si nas iako je tebi bilo najteže.
Tako, jednom zgodom dok si bila na liječenju u dnevnoj bolnici, medicinska sestra je rekla starijem bolesniku koji je trebao dobiti transfuziju krvi: ''Kad vas pozovem, odmah dođite.'' Bolesnik odgovara: ''Doći ću, ali nemojte me zvati za vrijeme OBEDA!''. Sestra: ''Bila vama OBEDA ili ne, morate odmah doći!''. Tada je malo zastala i upitala: ''A što je to vama OBEDA?''.
Takvom si pričom zaklanjala svoje bolne trenutke s kojima nas nisi htjela žalostiti. Bila si nam svima uzor. Mene si uvijek poticala . Napisala si pismo o meni gdje među ostalim pišeš: '' Mogla si biti sumorna, mračna, ljuta, beskorisna, stara, tužna i malena. Ali, ne. Odlučila si biti mudra, pustolovna, staložena i pametna. Čudna strast je u tebi. Znaš što je ljepota tišine i sunčevog sjaja, tajnovitost mraka, bistrina zraka, miris kuša i lavande, tiha snaga zemlje.''
Svojim si načinom postojanja utkala stazu obasjanu sjajem zvijezda. Odlučila sam živjeti život tvog sna.
Kada zaželim biti kraj tebe, duboko zaronim u dušu i tu si ti, skrivena, zaštićena. U toj ranjenoj duši pronašla sam tvoju poruku: ''Život je kao kapula. Skidaš listove i često zaplačeš.''
Danas sam ti napisala pismo, o tebi i za tebe. Napisala sam ti i dvije pjesme. Kažem ti: ''Brinem se o tvom sinu.'' A što da me nema? Tko bi ti donio na grob upravo narančaste cvjetove koje si tako jako voljela?
Kad bi samo znala… kad bi samo mogla znati… koliko te volim.

Silvana Milić

- 14:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

TRČANJE ZA REPOM

JOSIP PUPAČIĆ: "NIŠTA NIJE TAKO VELIKO I LJUDSKO KAO TUGA SPOJENA S LJUBAVLJU."

Trčimo za srećom pokušavajući je uhvatiti. Udahnemo je, ali je izdah ukrade.
Ima raznih repova: čupavih, kratkodlakih, bodljikavih, pernatih, golih, kratkih i dugačkih. Različitih boja, duljina i debljina.
Penzioneri strpljivo stoje u repu. Bolesnici pred ambulantom. Mnogi u repovima čekaju zaposlenje. U repu poneki ulaze u socijalne kuhinje. Lica odražavaju zabrinutost, tugu.
Neke su osobe sklone zarobiti nas svojim podebljim repom. Migoljimo se, protestiramo, ali nema nam koristi. One su vampiri koji lebde nad našom glavom. Upotreba repa metle biti će od koristi. Pobjeći će u vidu lastavičjeg repa.
Ponosni, dižemo glavu prema nebu. Nastaje čarobna duga, i nestaje. Vraća se nova, u prelijevanju upečatljivih boja. Potrčimo i hvatamo sreću. Stvoren je nebeski rep.
Cijelog života trčimo.
Sreću uhvate rijetki.
Njihova je to sreća.
Još uvijek trčim, pokušavajući složiti mozaik života.

Silvana Milić

- 14:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

PALENTAR

Va svakoj kuhinje
Na zidu
Obešen
Vlada palentar.

Grobnišćice znaju da
''Niš ni bez palente
Kompirice''
No, vole je i Primorčice –
Pa je palenta palentaru
Tako
Dota va daru.
S njom se zavrti, obrnja
Tanca i valja
Bez palente
Niš ne bi valjal
Jadan naš palentar.

- 13:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Čupa

ČUPA

Zapravo, rodila sam se kao Čupka, ali mi se moja osobna njegovateljica obraća nadimkom Čupa. Osnovna misao moje sluškinje prvenstveno je brinuti se o mojoj ugodi. Dobro me hraniti, utopliti, njegovati.
Volim jesti pržene ribe, naravno, bez kosti i repa, pečeno pile, piti Bioaktiv.
Pokušavam joj to vratiti predenjem, maženjem i hvatanjem miševa, velikih skakavaca, gušterica. Ponekad uhvatim pticu. Sve joj donesem na balkon.
Vlasnica ne veliča uvijek moje vještine. Baš je čudna!

Lijeno sam ležala u svojem krevetiću i razmišljala što dalje.

Kada bi padala kiša i bilo loše vrijeme, pretvarala sam se u zvijer. Imam u sebi takve gene. Preci su mi divlje, sibirske mačke. Željela sam skočiti do Cresa, na Trg bana Jelačića, na glavu hranilice, dobro je izgrepsti i izgristi. Valjati se u vrtu po mekoj zemlji. Volim plavičasto nebo i zvijezdu Sjevernjaču.

U Rijeci na Trgu Sv. Artija živio je čupavi, sivi mačak, imenom Čečenko. Njegova dijela govorila su više od riječi. Početkom proljeća sadio je cvijeće i slao ga u Nacionalni park Mljet. Ne samo da je volio Čupu, nego joj je svakog dana slao osjećajna, mirišljava pisma i žarko crvenu ružu. Rodila se ljubav. Dane su provodili zajedno.

Posjetili su Gorski Kotar, hrvatske otoke, Čupin krevetić. Željeli su imati dijete. Puno male sićušne dječice.
Zajedno su išli u Narodno kazalište Ivana pl. Zajca, napivši se prije toga hladne vode iz fontane. Posjetili su i Art ulicu u kojoj su vidjeli mnoge postere njihovih predaka i rođaka. Ujutro bi u vrtu čitali Novi list.

Vjerujte, bila je to lijepa, odana, mačja, čupava ljubav.