petak, 27.05.2011.
IZLET PLANINARA SENIORA 15.05.2011. PJEŠAČENJEM DO ZDRAVLJA ORGANIZATOR HPD "STRILEŽ" CRIKVENICA
Posebnim smo se autobusom uputili prema Crikvenici koju smo zaobišli i skrenuli prema Novom Vinodolskom te produžili do mjesta Ledenice. Mnoštvo se planinara odazvalo. Prisutni su bili planinari gotovo iz svih riječkih društava, zatim iz Bjelovara, Virovitice, Varaždina, Samobora i Istre. "Novi List" je pisao o 370 okupljenih planinara.
Pozdravni govor uz dobra želje uputila nam je preko ogromnog zvučnika pročelnica HPD "Strilež". Podsjetila me na krimi filmove gdje se traži bezuvjetna predaja kriminalaca.
Za vrijeme vožnje profesor – planinar kratko se osvrnuo na područja i mjesta koja će nas tog dana okružiti. Mjesto Ledenice, objasnio je, dobilo je naziv po ledini, a ne po hladnoći. Spomenuo je kulu iznad Ledenica, koja je činila stratešku obranu od napadača Turaka. Govorio nam je i o Vinodolskom zakoniku. Željela sam više saznati o svemu, pa sam zavirila u knjige i Internet.
Vinodolski zakonik izvorno je napisan 1288. godine (13. Stoljeće) i u njemu se utvrđuju prava i dužnosti kmetova i feudalnih gospodara sa razrađenim kaznenim pravom. Govori se o globi za prijestupe. Donijete su i zakonske odredbe o pravim žena, o njihovoj osobnoj i moralnoj zaštiti. U 21. stoljeću žene još uvijek traže ta ista prava. U kojem su vihoru nestala sva ova prava?
Grupa od pedesetak planinara krenula je autobusom do Klenovice i tu pješačila do Smokvice i nazad.
Ostali planinari uputili su se prema vidikovcu čija se padina strmoglavo obrušila prama moru. Ono nas je obgrlilo svojim plavetnim čarima. Niski valovi milovali su luku Povile. S lijeve strane visoko na brežuljku, pozivala nas je stara gradina, Ledenička kula. Samosvjesna i zaštitna šepurila se stoljećima na vrhu brijega. Ledenička kula povezna je u lancu mnogih drugih: Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika. Ove su kule nadzirali krčki i frankopanski knezovi. Prije njih bile su dom Liburnima.
Prošavši ispod kule otvorio se pogled na "stazu kuša". Po rasutom kamenjaru s malo pijeska vladali su grmovi procvalog opojnog, mirisnog kuša. Udisali smo punim plućima. Sva moja suptilna čula priklonila su se ovom rajskom vrtu. Tu sam postala žena iz Vinodolskog zakonika: slobodna, sretna i zaštićena.
U tom kršu rastu smreke, očvrsnute od bure, kiše i snijega. Od njih se izgrađuju jarboli i putem Derešnice voze do luke. Narod je u tom kršu živio vrlo teško pa su se bavili "trajbom". Postoji anegdota: "Evo prodajem ti kravu koja daje mnogo mlijeka. Ako ne vjeruješ, pitaj moga pokojnog brata."
Dalje nas je čekao uspon uz selo Črnavac. Ovo selo ima svoju legendu: Naseljavaju ga stanovnici ličkih područja. Međutim, Turci pljačkaju životinje i imovinu, odvode ljude u ropstvo. Mještani su smislili kako da stanu na kraj ovom teroru. Porazmještali su se po rubovima jama, pustili ih u selo, zaskočili ih, poubijali u tolikom broju da ih nisu mogli sve pokopati, pa su se mnogi ucrvali. Po tome je selo dobilo naziv. U tom selu danas živi malo stanovnika. Mnogi su se iselili. Vidjela sam samo jednu noviju kuću sa crvenim krovom. Ispenjali smo se na najvišu točku koja je vezana za Kapelski put. Iznenađenje: Slijedi ponuda raznih sokova, Coca-cole, vode. Tu smo posjedali, ručali i odmorili se. Do mene je sjedio planinar iz Bjelovara. Nakon kratkog upoznavanja upitala sam ga što misli na kojoj smo visini, pod upitnikom predlažući 400 metara. Njegov odgovor: "i kusur". Dobro došao "kusur" u Primorje!
Kapelskim smo putem planinarili oko 1 sat pod budnim očima valovitih proplanaka. Oznaka nas je dalje vodila spuštajući se prema planinarskom domu "Vinište" gdje su nas pratile kišne kapi svakim korakom sve gušće. Spust je postao klizalište crne zemlje i kliskog kamenja. Postali smo planinari – akrobati, ljuljajući se s desna na lijevo, preskačući prepreke atletskim skokovima. Pri podnožju na širokoj šumskoj stazi dežurao je GSS-ov kombi. Veoma mudro! Sve su staze bile dobro označene, na raskršćima s velikom strelicom, a granje porezano. Hvala planinarima iz Crikvenice.
Došavši u Klenovicu, čekao nas je ručak. Samo kakav! Servirane su nam Omega masne kiseline i posebno značajna krumpir salata, nezaobilazna namirnica u svijetu političara.
Poneki planinari iz autobusa "seniora" željeli su plesati, ali su brzo otplesali.
Povijesno mudri, zdravstveno osnaženi, duševno ispunjeni i politički osviješteni krenuli smo putem prema Rijeci.
Silvana Milić
- 13:16 -
