Soul To Squeeze

LJUT SAM!!!!!!!!!!! +edit

(19.11.2006., u 12:21)

Nesposobnjakovićima se opet nešto srušilo - nestali mi komentari, dizajn i sadržaj boxova nakon 30.10.! (iako na naslovnci piše da će nestati samo jučerašnji postovi)

Ne očekujte neki post tako uskoro, osim ako ovo uspiju sredit ili ako se definitivno preselim na neki drugi blog servis....

Good bye!


[od sada me možete naći na: NOVOJ ADRESI, očekuju vas česti ali izrazito glupi postovi]



EDIT: za one koji ne mogu prežalit moj odlazak, imam dobru vijest! Moći ćete ponovno čitati moje ozbiljne postove, ali ne na ovom blogu niti na blog.hr! Našao sam servis koji mi se sviđa, i već od sutra počinjem uređivati novi blog. Čim bude gotov, stavit ću link ovdje. A do tada čitajte Paždroć!

Lijepi pozdrav

Komentiraj (28)




Post tridesetičetvrti, priča o putnicima u autobusu

(12.11.2006., u 20:02)

Već par dana sam razmišljao o čemu bih mogao pisati i odluka je pala na ovu temu. A čim je odluka pala, sjetio sam se jednog filma. Pa za početak o tom filmu.

Film se zove "H-8" i koliko sam shvatio, nema ga u videotekama, nema ga nigdje. Ja sam ga slučajno 'ulovio' na HTV-u pred nekoliko godina, dok sam još bio u srednjoj školi.
Radio sam nešto na kompjuteru dok je film bio na televiziji tako da sam samo povremeno znao pogledati na televizor o čemu se radi. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam gledao film, no nažalost nisam obraćao punu pažnju. Ono malo što sam uspio vidjeti me je stvarno oduševilo. Nakon što napišem ovaj post, poslat ću mail HTV-u da vidim da li će taj film ikad više prikazati.
O filmu možete nešto kratko pročitati ovdje.

Ako netko od čitatelja zna gdje bi se taj film mogao nabaviti, ili ako u bližoj ili daljoj budućnosti taj film osvane na televiziji, bilo bi mi jako drago da me se netko sjeti i javi mi da se taj film prikazuje.


A sada o temi posta, a to su moji suputnici u autobusu.

Ono što me potaklo za pisanje ovog posta dogodilo se još u srijedu. U busu pored mene je sjela neka cura. Pa, za početak je čudno što je uopće netko sjeo pored mene. Obično valjda ljudi misle da širim neku zaraznu bolest pa ako je ikako moguće pokušaju ne sjesti pored mene.
Sjedili smo na onim mjestima koja su za trudnice, tako da smo gledali prema stražnjem dijelu autobusa, odnosno svi ostali putnici su gledali u nas.
Kako se većinu godine vozim motorom (koji iziskuje potpunu koncentraciju na prometnu situaciju), ovo kišno i prohladno vrijeme kada se vozim u busu iskorištavam za promatranje čega sve ima na putu od kuće do faxa, i natrag. Tako je bilo i ovaj put. Gledao sam kroz prozor, gledao kako zgrade odmiču brzinom od kakvih 40-50 km/h, promatrao detalje na tim zgradama, ljude kako stoje na stanici istežući se ne bi li provjerili stiže li upravo onaj bus kojeg čekaju, gledao u prazno i razmišljao o raznim stvarima. Bio sam potpuno zaokupljen tim stvarima prvih 15-ak minuta vožnje.
Od gledanja u istu stranu me je vrat zabolio, tako da sam se odlučio okrenuti se. Tek tada, nakon 15 minuta vožnje, primjetio sam da cura koja je sjela pored mene plače.

Rukom je prekrila lice kako bi spriječila poglede ostalih putnika. No, i ostali, poput mene, bili su zaokupljeni nekim svojim mislima te baš i nisu obraćali pažnju. Jedino je žena koja je sjedila nasuprot curi znala povremeno pogledati je. Cura je tiho plakala, gotovo nečujno. Odavalo ju je cijeđenje nosa, odnosno pokušaji da zadrži sadržaj u nosu, te povremeno brisanje suza rukom.
Gledanje kroz prozor zamijenio sam gledanjem te cure i gledanjem u prazno razmišljajući što učiniti u ovakvoj situaciji. Zaista, što učiniti?
Poželio sam da imam opciju 'Save game', pa da mogu, ako napravim krivi korak, bez problema se vratiti na staro stanje i ponovno pokušati. Bilo me je strah krivog koraka.

Mislio sam joj ponuditi maramicu pa možda tako razbiti šutnju te nakon toga pitati je što se dogodilo. Jesu li u pitanju neki školski problemi ili možda problemi sa nekim dečkom?
Ali zamislimo da sam ja (ili ti, Čitatelju) na njezinom mjestu. Zar bi stvarno rekli nekom strancu iz busa što se dogodilo? Tko je on da si umišlja pitati osobne stvari? Bismo li željeli reći pred punim busom ono što nas muči?
Dok sam ja ta pitanja vrtio po glavi i razmišljao što učiniti, cura je iz svoje školske torbe izvukla maramicu pa prvo obrisala suze, a zatim i ispuhala nos.
Par trenutaka nakon toga krenula je prema vratima i na slijedećoj stanici izašla.

Ostatak vožnje sam opet proveo gledajući kroz prozor. Razmišljao sam o toj curi i mojoj 'ukočenosti'. Razmišljao sam o tome kako je ona samo jedan od putnika koji se svakodnevno vozi ovim autobusom. Kako svaki od tih putnika ima neku svoju priču. Priču koja će ostati neispričana jer su ostali gledali kroz prozor.

Komentiraj (82)




Post tridesetitreći, zidovi naši svagdašnji

(05.11.2006., u 12:01)

Jučer u Novom listu u, na ovom blogu već spomenutom, prilogu Pogled izašao je tekst o zidovima pod nazivom Kada granice nisu dovoljne.
Priča se o nekim zidovima građenim u prošlosti, poput Kinsekog i Berlinskog zida, a i o novom zidu koji bi se trebao pojaviti na granici SAD-a i Meksika. Planira se izgradnja zida dugog 700 milja. Preračunato u kilometre, to je oko 1100km. Preračunato u nešto bliže nama, to je recimo 2/3 naše obale. Znači, Jadranska magistrala od Rijeke pa negdje do Ploča da postane jedan veliki zid. Blago onoj građevinskoj firmi koja dobije takav posao. Bogatit će se na gluposti.

Kad smo već kod gluposti, dolazimo do prave teme ovog posta. Moj susjed.
Pred par godina se doselio u naše mirno selo gdje svatko svakog zna. On je došao novi, nepoznat. No, uskoro su ga ljudi počeli malo po malo upoznavati. On je postao susjed kojeg ćeš pozdraviti kad ga vidiš, ali ništa više od toga. U početku je bio dobar s jednim susjedima, ali koliko vidim u zadnje vrijeme, više nije ni s njima.
Nije da smo mi starosjedioci neka zatvorena sekta i da ga nismo željeli primiti, već je on sam sebe odlučio izolirati od ostatka. Nismo mu smetali niti je on nama. Njemu dobro, nama dobro.
Uglavnom se bavio obrađivanjem vrta, kojega je dobio kada je kupio kuću od prethodnog vlasnika. Stvarno je posvećivao mnogo pažnje svojim voćkama i ostalim sadnicama. Bit će da ga to stvarno veseli.

Sve je dobro funkcioniralo do pred par dana.

Dogodilo se to da je on taj voljeni vrt kupio, a nakon toga pozvao geodete da mu izmjere njegovo Carstvo. Nakon geodetskih premjera, Car je vidio da mu kmetovi otimaju njegovu zemlju. Svaki od susjeda mu je uzimao po par kvadrata njegovog zemljišta koje je on kupio i koje je njegovo i samo njegovo.
Vjerujem da te noći nije mogao spavati, bilo ga je strah da se susjedi ne bi sve više i više infiltrirali u njegov posjed, njegovo plodno tlo za voćke.
Drugog dana odlučio je popričati sa kmetovima i jasno im dati do znanja da višestoljetne granice posjeda više ne vrijede!

I moja obitelj je problematična. Imamo garažu koja prelazi na njegov sveti teritorij za nekakvih metar, metar i pol. Recimo da je duljina garaže 3 metra. Znači, uskraćujemo mu cca 4 metra kvadratna njegove zemlje. Nije to mala stvar, pošto je tlo na kojem se nalazi garaža totalno neplodno tako da će ga on sigurno moći iskoristiti! Mo'š mislit!

Nakon što je jučer porazgovarao sa našim pater familiasom, jasno je dao do znanja da ne samo da nećemo moći koristiti tih par kvadrata, nego on to ne želi ni prodati. Ni za koju cijenu.
Ali ne može se reći da nam nije izašao u susret, ponudio nam je rješenje problema:
Morat ćemo srušiti garažu!!!

Zašto? Kako smo kasnije saznali, on želi svoj posjed okružiti zidom. Valjda da mu zli susjedi ne bi noću upadali u vrt i krali božanske plodove njegovih voćki.
Lakše i jeftinije je napraviti zid nego imati normalan odnos sa susjedima? Radije da te svi susjedi mrze nego da im malo izađeš u susret?

Za razliku od njegovog posjeda, glupost nema granica....

Komentiraj (25)




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Općenito:
See me; feel me; touch me; heal me, kao i adresa bloga preuzeti su iz pjesama grupe The Who.
Autor bloga je Thule.
Svi tekstovi su moje intelektualno vlasništvo, te molim da me se prije bilo kakvog kopiranja ili citiranja obavijesti putem komentara.
Dizajn je mojih ruku djelo i rezultat je mukotrpnog podešavanja html koda. (Zadnja promjena dizajna: 22.09.)
Blog postoji od 16.05.2006.


Linkovi:
Almost poznata
Bedasta curica
DeeDee
Jackie
Leana
Mordorella
Neron
Samoglup
Siobhan
Xantippa


Arhiva postova:
1. Uvodni
2. Skretanje pozornosti
3. Prometna nekultura
4. Anketa
5. Nesvjesne radnje
6. Psovanje
7. Miss
8. T9
9. Testovi
10. Birokracija
11. Ljetni
12. Malo svega
13. Sretni
14. WC
15. Posao na televiziji
16. Brzopotezni
17. Naopaki život
18. Veliki rat
19. Teme za pisanje
20. Super krečko
21. Emisija 'Sumnjica'
22. Nekoliko kratkih
23. Ispravak 22. posta
24. Big Brother
25. Problemi u školstvu
26. Volontiranje
27. Akcija darivanja krvi
28. Darivanje, info
29. Crtice iz života
30. Osvrt na darivanje
31. O prvih 30 postova
32. RTL i fudbalerke

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se