unutarnje uređenje brisanih prostora

četvrtak, 11.02.2010.

pleše s vunzemljakima

Sahranite Mi Srce Kod Ranjenog Kolena (by Iguana)
Bongo tunga! Ba tunga re. Amuzijana, zijana!



U stvari, mislio je na ovo još putem kući, kližući se praznim ulicama onako u trećoj, samo se onda nešto zachattao sitno, pa se uhvatio nečeg sasvim desetog do pred jutro i... međutim, vratilo se. Možda s nešto manje gorljivosti od prvog udara, ali vratilo se, a takve misli obično posve raznese i najmanji vremenski interval, digresija, nevezana aktivnost. Pomalo zabrinut zbog prigušene strasti kojom se misao vratila, odluči je ipak pripisati. Kako tako. Neka je. Nek' ostane, možda plane ako ju položi negdje da tinja, tek toliko da posve ne ugasne.

A i mora. Mora pisati na silu, trenirati. Uskoro će opet morati zaista početi pisati, a zaboravio je kako. Dobro. Kravena šalica za kavu. I Walter. I... cannot copy or replace... ma zajebi. Sutra će to Daemon. SMSa dva. Sutra.

Anarhizam.
Gleda iskosa. Miriše na pubertetlije. Čeče majice. Treba ga odmah spariti, modificirati.

Anarhizam i renesansa.
Ne gleda. Cereka se. Možda je ipak zakasnio zapisati to što...

Ključ napretka čovjeka je u specijalizaciji. Nemamo vremena. Tričetvrt vijeka. Čak niti oni blagoslovljeni novcem kojim si mogu kupiti udjele vlastitog vremena – ni oni ga ne mogu kupiti dovoljno. Tričetvrt vijeka. Eventualno dovoljno samo ako se sve poklopi. Ako se sve poklopi i prihvate se jedne uske kriške svojeg svijeta. Samo tako i samo možda imaju koridor prema Uspjehu. Ostali će brinuti o svemu ostalome. Razmjenjivat će usluge. Trampiti znanja u slučaju potrebe. Samo, tako je nastala i atomska bomba. I say, jolly good show, old chap, reče Sir John Ernestu. O ostalom nek misle Leo i stara komunjara i profuknjača Bobby J. Dramatičan primjer, a? Je, istina, nekak je dramatičnije od prve ideje o manufakturi. A i od onog kad se Urg(*) zderal na Ngrinlu:
"Bongo tunga! Ba tunga re. Amuzijana, zijana!" (Mrš brat bobice! Zakurac si ko lovac. Išbe, nosi se!)

Sve smo podijelili. Da. I dijelimo na sve sitnije čestice. (Sorry Sir John, no pun intended. Honestly!) Čak smo omogućili dijelu populacije da se specijalizira u pravcu bleeding hearts and artists i plače zato kaj smo to napravili, oplakuje jednostavnija vremena i romansira živote primitivnih zajednica. Jer, jebiga, neko se mora i tome posvetiti, treba to odradit kako treba, a ne da dekoncentrira svih onak... latentno. Kad ih šusne, nek' si pročitaju neki taj romančić za plačipičke i obrišu suze do ponedjeljka, a ne da mi se tu vuku po uredu ko prebijene mačke... pljuc.

I tako. Sad više ne znamo ama baš ništa o mnogočemu. O tome za nas odlučuju drugi i to, bez ikakve sumnje, daleko bolje i smislenije nego da sami moramo brinuti o svemu, učiti o svemu i vrlo malo znati o svemu. A sve kreće od ideje da postoji najbolji način za sve, primjenjiv na svakoga. Podijelimo se i obavimo to, društvo (yap, this one was intentional).

Uglavnom, da vas ne opterećujem s izvornikom, Urg se na to osjetio prozvanim i skrenuo pripovjedaču pažnju na potencijalnu inkoherentnost stava koji je počeo naslućivati:

Ne seri! Kaj, trebal sam pustit pičku da'm se tam popikava dok si sisu ne zprobuši kopljem, jebo te ja u bulju renesansnu! Ta ne bi mamuta ni u mikrovalnoj našla!

Zaista, pitanje je kako bi ljudska zajednica danas živjela bez kontribucije doajena podjele rada g.Urga i poprilično se jasno naziru obrisi stava koji bi autor koji nepouzdanost pripovjedača proteže čak i na lice u kojem pripovijeda zauzeo kad bi netko danas njegovu snježnobijelu velebnu meku rit koja sveukupno nije pretrčala kilometar u dve godine izložio takvoj alternativnoj stvarnosti. Međutim, pretpostavimo li da je takvoj stvarnosti izložen od rođenja, a genetski materijal nasljeđuje od predaka izloženih istoj takvoj stvarnosti i selekcioniranih takvom stvarnošću, izgledi za preživljavanje se ipak donekle poboljšavaju, a otuđenost od čitavog niza aspekata vlastitog života smanjuje se usporedo s BDP-om (bruto domaćim proizvodom) i DBP-om (divovskom bijelom prdom).

Na Donjoj Dubravi daleki Urgov potomak pali baklju u trenu kad je prstom došao do riječi "otuđenost", izlijeće iz haustora, pretrčava aveniju i piči Dankovečkom prema tržnici urlajući "Marxist! Marxist, ljudi! Ajmo, diž se! Maaaarxsist!" Svjetina se okuplja na tržnici s bakljama i vilama, te kreće Avenijom prema zapadu. Pripovjedač drhtavim poluplačnim glasom skutren ispod radnog stola preko mobitela objašnjava sranje stvari Feuerbachovom dobrohotnom bogu (koji, istini za volju, nevjerojatno nalikuje Grouchu). Dovršetak rekonstrukcije križanja Šuškove i Avenije Dubrava planira se za 2012.

Pripovjedač se kobelja ispod stola. Pri tome ogrebe koljeno na nosač pasivnog hladnjaka drevnog jednojezgrenog P4 procesora u starom kućištu iz kojeg je RAM odnio ********i ali ga nije bacio računajući kako je u njemu još sva sila mrak dijelova koji mogu poslužiti za digresiranje dok pišući pribire misli. Ne umire od sepse, već skače na ogromornog crvenog pterodaktilografa koji ga nosi do svoje daljnje rođake nepterostolice.
(čitatelji koji su zadržavali dah sada ispuštaju duboki uzdah olakšanja čim sigurno ugnijezdi DBP na rečenu rođaku, a ostalima digresija ide nakurac, neovisno o rodu im broju i padežu)

Zastrašujuće su pećinske vizije koje se nameću. Je, da, da... system restore points? Few and far between. Ali, korak po korak... možda se dio izgubljenog s vremenom ipak može osvojiti. Gle mobitele. Dresiralo nas, ustrojilo nas u gladno tržište. Nema života bez mobitela. Navodno su u pradavna vremena ljudi živjeli bez njih. Mahali su dekicama iznad vatre u koju su nahitali vlažnu mahovinu. Tajnice su kihale dim dok su garave ulijetale u direktorov ured da poruče:

Direktore, onaj pike opet javlja da nemre bit gotovo danas jer je trenutno okupiran pitanjima od krucijalnog značaja za čovječanstvo kao kakvo takvo, a navodno ima i tešku ozljedu koljena.

Apa pička'l mu mater'na! Zovder mi Jos'nu iz 7. konjičke, nek' mu s'okupe oko tog Ranjenog Kolina pać'mo vidit kom opanci a kom obojci... komunjara smrdljiva crvena, da krucjalno... onćem'se na križ pozivat... crven je ispod kože, kažen ja tebi! Crvenokožac bahati! Pljuc!

Budući da je tajnica zaboravila poklopiti vatru tokom razgovora s direktorom, pripovjedač se zavlači natrag pod stol sluteći kud to vodi, ali prekasno shvaća da se dva-tri odjeljka ranije odrekao mobitela i priča završava naglo i tragično.

Autorova okrvavljena ruka izvlači se ispod stola i bezuspješno pipa po radnoj plohi, a zatim nemoćno pada. Nad poprištem se u zoru nadvija težak dim zapaljenog filtra iz pepeljare, a ispod stola se čuje krkljanje...

"Zamijenite samo ono naglo i tragično s abruptno i tragično, smješnije je..."







(*)Urg Dgula (16. 8. 250021g pne (srijeda) – 13. 02. 249998 g. pne (petak, jebiga)) – znameniti mislilac i teoretičar podjele rada iz kasnog paleozoika i ranog mezozoika, živio na području današnje zagrebačke Donje Dubrave, umro od trovanja bobicama posluženim kao zamjenski prilog mamutu a l'orange

link na muzičku zavesu: http://www.youtube.com/watch?v=Qr5beVNJj6k

- 05:34 - Reci? (2) - Ispiši - Komentari - Postlink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Hit Counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se