p i g m a l i o n

četvrtak, 26.06.2008.

....sjecanja....

...na kraju, kada vrijeme procuri kao pijesak kroz prste sa dlanova.... ostaje nam samo proslost... sjecanja... uspomene....

...lijepo je kada osoba... pamti dobre stvari... koje prolazi zajedno kroz vrijeme sa drugima...

... volim takve osobe.......

...sjecanja....o koliko vas ima.... i koliko puno jos zelim napraviti sjecanja.....

...gdje li nasa sjecanja odlaze.... kada se "nas" kompic jednog dana zaustavi.... ??

...tamo gdje su snovi?

...tik-tak..... t i k .... t a k..... t-t....... mrak......

P.S. Ovaj kraj bi mogao biti cisti crnjak..... no nisam u tom moodu ;)
- 19:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.06.2008.

bili smo tamo....

....nek´ se vidi....

Max-Save.org

Max-Save.org

Max-Save.org

Max-Save.org
- 18:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.06.2008.

....kad ces odrasti mali veseljace...??

Promijeniti se. Da, ali kako? Kad mi to hocemo? Ne. To je proces. Proces promjene,... kao iz gusjenice u leptira?! Ne. Ali boli. Svakako. Svaka promjena boli. Kada dolazi do promjene do koje smo htjeli, ali nas tvrdoglavost, svojevoljnost,... nikako nije odvodila na obecanje koje smo dali samom sebi: promijeniti cu se zbog tog i tog... promijeniti cu se zbog sebe.

Promjena na dobro, je promjena kada shvatis da ono sto zelis da ti je non-stop pred ocima.

Promjena iz nepovjerenja u povjerenje. Promjena, kada okrenes ledja svojim iluzijima. Promjena je teska ( i ponavljam se) i boli. Fakat.

Promjena je kada ostavis nesto iza sebe i vidis da promjenom ulazis u drugog sebe. Oprastati se od svog starog ja, ali ga negdje na uzici zadrzati.

To bi se dalo objasniti psihologijom, ali nisam tome vican. Ne, nisam, skruseno priznajem.

To bi se moglo objasniti filozofijom, ide mi to, tu i tamo. No, zapetljat cu se, obecajem.

Stoga jedan poznati reklamni slogan; zivot je kretanje, a kretanje je promjena. Samo onaj tko je spreman na promjene, moze pokrenuti nesto. Hm,......

Priznajem samome sebi; zaista zelim biti sretan i zivjeti za srecu svojih najdrazih. Njihova sreca mi je najbitnija (ne koristim cesto superlative, ali ovdje je bitan). Zivim za njih, i zato sam sretan.

P.S. Jedan dio mene umire, da bi drugi zivio. Ali nisam siguran da je to u redu? Zaista nisam....
Neizvedivo, zar ne? Postajem zalostan, kako bih bio sretan.
- 17:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se