p i g m a l i o n

...skužite koliko jedni drugima značimo.... tek... kada se dobro... dobrano.... duboko, puno duboko... povrijedimo???

....da li je to istina koju ne želimo priznati....?
...zar je uvijek najbolje kada..... zaboli....?

...dokle tako?... dok na srcu ne bude više mjesta za proklete ožiljke ?!

.....koliko puta moramo biti jači od prošlosti...??

koliko

koliko

koliko

emocija u osjećaju boli.....

...jbt kako muškarci ne žele priznavati osjećaje.... tragove osjećaja koji ne izblijeđuju..
.....zar u nama ima tako malo estrogena :-))

Jedno znam..... ne želim prestati osjećati..... pa taman to bila prokleta nesuđena, plačljiva, tugaljiva bol u praznom prostoru posljednjeg ožiljka mog izdajničkog srca....

...eh, bar u srcu nemam zmiju.... i to mi je nekakova utjeha..... nije problem u zmiji.... problem je u otrovu.....


P.S. čovječe mali, maloga koraka,... kako neki događaji uzrokuju nepovratna stanja prvobitne ravnoteže sadašnjosti i nečega što je mogla biti budućnost...??!!! ....'ej, čovječe.... čovječe ....