p i g m a l i o n

Tema ( najslađa, poslije sexa i love, valjda ): p o s a o

Motiv ( najčešći ): n e p r a v d a + nezadovoljstvo

Stanje autora texta: relativno nabrijan ( inspiriran )

Napomena: nisam too much ambiciozan, ( i to bi trebala biti jedna od fundamentalnih mana moga "neuspjeha" na radnom mjestu?? )

Duže vrijeme sam zaposlen. Odmah poslije faxa i vojske. Relativno sam mlad. Imam preko pola desetljeća iskustva u svojoj branši ( ne volem ovu riječ, a ni struka mi ni nešto draga riječ). Sve je to ionako šljakanje, šljakanje i rad. Ovo mi je drugo radno mjesto u karijeri. I tu bi trebala početi moja storija iliti kuknjava....

Na prijašnjem radnom mjestu stvorio sam si ekipu.... To sam htio i ovdje.... ne nametati se, ne to.. da se razumijemo... Ali stvar je zapela u početku... Od nekoliko kancelarija ja sam dospio u onu gdje se ljudi gledaju "preko nišana".... je da je naš posao da se mora razmišljati i koncentrirati... i da tišina pogoduje uspješnosti rezultata samoga umnog rada, ali ljudi moji ne razgovarati međusobno satima, a sve se reflektira, tj produljuje na dane, tjedne, mjesece, pa i na živce, psihu,.stanje koje te vodi u shit...... ako se nekome i priključiš... druga strana mjeri to.... na svoj način važe...tone i tone licemjerja....

i sada se događa preokret... već tjednima.. jedan dio odjeljenja seli se na drugu lokaciju... a i jedan dio iz moje svakidašnje kancelarije odlazi ( jedna, recimo "protivnička strana" )... usput samo..ne znači mi toliko što se ja ne selim iz ovih prostora...samo želim jedan normalan dan za drugim..radni dan.. dan sa normalnim obraćanjem međusobnim i komuniciranjem... a ne razgovaori samo da se izvuku nekakove informacije i da se babari.... znam mogu biti teška osoba... ali sam otvoren i spreman na suradnju..za razgovor i o poslu te neobvezatno čakulati... ali ljudi moji šutiti, puhati si u facu kad se upali klima, otvori prozor... u ovoj kancelariji radio se ne može slušati, jer se "starosjedioci" ne mogu dogovoriti koju bi radio postaju slušali... čovječe, ne znam da li se ponavljam, (moram pogledati u tekstu)... pa ja sam samo čovjek...

i da; što je s tim preokretom?..... ti koji sele iz kancelarije... likuju .. vade ti mast .... kao njima će sada biti lijepo...surađivanje do besvijesti...kolegijalizam i slično... otvoreno govore o tome, a druga strana šuti....!!!!!!!!

znam ..sve ovo bude zvučalo da sam zavidan i ljubomoran.... dobro ima toga kod mene.. u čovjeku to proradi ovako ili onako...ali tako postupati prema radnim kolegama.... imati ćemo nove stolice... joj pogledaj kakovi su ormari... osjećam se kao zadnji jado... i nadam se da je to samo privremeno.... problem je što ne mogu sakriti... niti ne znam... niti ne želim .... ali što se može ljudi ti nametnu svoju volju iako su svi fini kao da su iz Finske.....


...izgleda da više nema inspiracije... nisam oduševljen ovim textom, ali očekujem od sebe nastavak ovoga teksta....

....ide objava...ipak......jer prije svega želim komentare (da li je to moguće? da mi se netko normalan, recimo....javi)

...pozdrav..........