Današnja djeca su nemoguća. Tko će to odgojiti? Pa naravno,... mi, ne netko-oni....nego ...hm... mi
Dok sam bio dijete i slušao kako moji kažu, rekao sam si; ne budem ja tako svoju djecu tretirao. I što je sada? Povijest se ponavlja? Pa baš i ne. Da li smo ikada razmišljali što nas čeka sa vlastitom djecom? Da će sve obaviti baka-servis, vrtići i ostali...? Imali smo želju i iz te želje imamo dijete. Zasada jedno. Privremeno jedno. Slatka, mala, vrtirepka od gotovo 3 godine, da je pojedeš, ali kada ona nešto hoće, onda tako mora biti. Jesam li ja bio takav? Nisam! Mama kaže; ista tata... da fizički.... Lijepa na tatu, zajebana na mamu.... Obožava prati suđe... zamislite! Čim se čuju lonci i ostalo posuđe... trči po stolicu, koju zatim vuče iz trpezarije u kuhinju. Naravno, ona teška, masivna stolica koju vuče po pločicama para mi "srce"... da baš. Nema veze što je stolica 2x masivnija i veća od nje same... ona ide svojom logikom...što učiniti da se takovo ne ponavlja više puta dnevno?.... pričati, pričati i prigovarati.... tući, batine , šiba, ćošak, kazne.... ništa ne bi pomoglo.... može se s njome razgovarati... no na kraju priče...je kako ona zamisli.... sinoć npr. .... čuju se zvukovi iz kuhinje... ona napušta "radno mjesto - ovaj put gledanje ctića" i kreće prema kuhinji.... Kuda? - Idem mami samo nešto reći.... Strug, strug, škriiiiiip!!!!!!!!!!!!! ...ode stolica.... tata ona opet pere suđe..... hm... čuo sam da sam ja bacao sve sa kuhinjskog stola .. kad sam imao 6 mjeseci ... no to se ne računa.. naša mala tek treba napuniti 3 godine i navodno ulazi u neku međufazu kada su ispadi, izljevi bijesa i ljutnje sve intenzivniji samo zato da se ispita koliko su mum & dad spremni daleko popuštati i koliko još uskladištene živčane energije imaju na grbači poslije svi dnevnih obaveza i životnih ugodnih i neugodnih, čestih i rijetkih iznenađenja... nemojte me krivo shvatiti.. htio sam biti tata... i hoću da budem opet... no pitanje posta jest: da li su današnja djeca toliko drugačija od vremena kada smo mi bili bebači? i podpitanje; ili si mi toliko ponekad idealiziramo stvari ( isključivo pojedinci ) u kratkoročnom, pa čak i dugoročnom periodu koje je ispred nas tako da ispadamo nespremni na sve što nam naši dragi mali ljudi mogu pripremiti....? znam, znam...postoje nekakovi odgovori službeni, stručni , pa i izreke kao: djeca najviše pomažu u odrastanju i sazrijevanju odraslih....... ali ja ću samo ponoviti skriveni upitnik u naslovu [ ovog, nažalost kratkog posta] s kojim sam se pitao....Zašto sam sebi obećao da nikada neću odrasti... a sad mi se događa forza da me moj/naš mali miš uvodi u red.... više nego itko ikada i bilo gdje ( vojska, škola, društvo, fax, ...hm... supruga..)??????? Da. Ovaj post je trebao biti jako, jako dugačak i više mjuzi.....no treba još zaraditi i koju kunu u ove sitne sate.... ....zar ne dragi, slobodni, blogerski narode..... P.S. postoji toliko radosti i uživanja u životu, a i roditeljstvo je jedno od njih, vjerovali ili ne.... i ja vam želim puno takovog iskustva kroz život.... uživajmo svi!!!!! |
siječanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv