samo me nemojte tjerati da vam govorim da vas volim

ima trenutaka kada mislim da ćemo biti skupa dok nas cigare ne ubiju,a ima i onih kada mislim da nećemo izdržat ni do sutra...trenutno je ovaj drugi osjećaj pa sam odlučila ne spavati noćas tako da sutra ne dodje tako brzo...6.4.2007,00:12



hodam,okrećem se,grad pun ljudi a ja ih ne čujem ni ne vidim.gledam automobile,dućane,tako su bezlični,kao da će ovoga trena nestati...ne osjećam ništa,cijelu me prožderao,iznutra,gdje najviše boli...i dok je kidao komadić po komadić,smješio se,pričao,bio sretan...suze su isušile a bol samo raste,proždire sve oko sebe,u meni....i dok me jučer ubijao riječima,nije rekao ništa...i njegov pogled je bolio,a bio je na drugom kraju mog svijeta...osjećala sam da mu se ruke tresu,a tek sada sam ga vidjela...znala sam da ga ne boli kao mene,njega ne,on se smješio....i dok je ispijao posljednju kap pan piva sjedeći tamo gdje me prvi put poljubio,znajući da to više neće moći,bio je sretan i nije mi ništa reko...čak ni mobitel nije upalio,nije ni pokušavao saznati...i dok nije pazio na vrijeme kada će doći doma,ja sam ležala,čekala,gledala i pokušavala vidjeti,opipavala,pokušavala osjetiti...ne,ne volim te,trenutno ne....nemogu...ali hoću...opet...samo čekaj da zaspim i probudim se...možda uspjem...



Krećem
jer tamo je bolje.
letim
tražim realnost.
ne vidim ništa ispred sebe
tvoja slika me proganja.
odvedi me
slomi me
gledaj kako se raspadam.
tijelom prolazi bol,
čini se,neće nestati.
letim
tražim realnost
nešto što mogu osjetiti.
zar je to potrebno da oživim
ponovno dišem....
odvedi me
slomi me
gledaj kako se raspadam.