samo me nemojte tjerati da vam govorim da vas volim

Ponovno stojim ispred tebe.
Ponovno te gledam
iskreno i čisto.
Ponovno zatvaram prozor,
ove noći
ne treba biti otvoren.
I ponovno boli
i ponovno plačem.
Pitam se
da li te volim?
Da li te želim
tu kraj sebe?
U tvojem se zagrljaju
više ne osjećam sigurno.
Nebo više nije plavo
mjesec više ne sja tako jako.
Ugasila se vatra
izblijedjela je strast.
Ove noći
više ne pripadam tebi...


Zašto me tjeraš
da te volim?
Zašto mi
daješ nadu?
Zašto me ljubiš
bez osjećaja
a ipak tako strastveno?
Zar ne vidiš što mi radiš?
Zašto me grliš?
Zašto me ne puštaš
da odem?
Zašto me držiš
tako čvrsto?
Vrati se njoj.....
oslobodi me ovih osjećaja
predivnih
a ipak tako bolnih.....
Zašto budiš te osjećaje?
Oni ne smiju postojati
kao ni ti.....

napokon

bilo je vrijeme za novi post....ja sam sretna,napokon mogu vani!danas idem na neki rođendan,jedva čekam!neznam šta da vam pišem pa evo vam 2 pjesme koje sam ja napisala....
MOLIM VAS DA IH PROČITATE I KOMENTIRATE!
Hodam ulicom
prekrivena tamom
plaštom tišine.
Nitko me ne vidi
nitko se ne okreće za mnom.
Da barem imam uspomene
koje bi mi davale snage
ali nemam ni to.
Da sam barem voljela
ili bila voljena
da to mogu usporediti s ovom mržnjom
prjezirom
koji me proždire.
Ovo je živa smrt
a ja nemam kud pobjeći
niti se sakriti.
Znam da nikada neću osjetiti
sunčevu toplinu
ni scježinu u ranu zoru.
Snovi za mene ne postoje
nikada nisam sanjala
nitko me nije naučio....
Želja za nepostojanjem
je sve veća....
želja za oslobođenjem
i osmijehom....




hvala
što si mi poklonio osmijeh.
hvala
što si me činio sretnom.
hvala
što si me tješio.
hvala
što si me podignuo kada sam pala.
hvala
što sam se s tobom osjećala lijepom.
hvala
što si bio uz mene
kada su svi drugi nestali.
hvala
što si mi stavio osmijeh na lice
kada sam misla da više ne mogu.
hvala
što si mi dizao samopouzdanje.
hvala
što me nisi puštao.
hvala
što postojiš.
hvala
što me voliš.