samo me nemojte tjerati da vam govorim da vas volim

napokon

bilo je vrijeme za novi post....ja sam sretna,napokon mogu vani!danas idem na neki rođendan,jedva čekam!neznam šta da vam pišem pa evo vam 2 pjesme koje sam ja napisala....
MOLIM VAS DA IH PROČITATE I KOMENTIRATE!
Hodam ulicom
prekrivena tamom
plaštom tišine.
Nitko me ne vidi
nitko se ne okreće za mnom.
Da barem imam uspomene
koje bi mi davale snage
ali nemam ni to.
Da sam barem voljela
ili bila voljena
da to mogu usporediti s ovom mržnjom
prjezirom
koji me proždire.
Ovo je živa smrt
a ja nemam kud pobjeći
niti se sakriti.
Znam da nikada neću osjetiti
sunčevu toplinu
ni scježinu u ranu zoru.
Snovi za mene ne postoje
nikada nisam sanjala
nitko me nije naučio....
Želja za nepostojanjem
je sve veća....
želja za oslobođenjem
i osmijehom....




hvala
što si mi poklonio osmijeh.
hvala
što si me činio sretnom.
hvala
što si me tješio.
hvala
što si me podignuo kada sam pala.
hvala
što sam se s tobom osjećala lijepom.
hvala
što si bio uz mene
kada su svi drugi nestali.
hvala
što si mi stavio osmijeh na lice
kada sam misla da više ne mogu.
hvala
što si mi dizao samopouzdanje.
hvala
što me nisi puštao.
hvala
što postojiš.
hvala
što me voliš.