samo me nemojte tjerati da vam govorim da vas volim

četvrtak, 22.11.2007.

Ležim pored tebe,gledam tvoje prazne oči,dodirujem tvoje prozirne ruke,ne osjećam te.Prolazim prstima tvojim tijelom,ne osjećam.Ljubim te,a srce ne kuca,suze teku bez razloga,samo izbacuju bol iz mene,tako da ne mogu osjetiti...Usnama dodiruješ moj vrat a ja želim da me ugrizeš,da osjetim.Hodam,gledam u prazno,gledam kroz tebe,gledam a ne vidim.Vjetar me odnosi,niti ne pokušavam hodati protiv njega.Vrištim a nitko me ne čuje,nitko se ne okreće,nitko me ne vidi.Čini se da srce nestaje,da se otapa.Svaku noć kucaju na prozor i odnose sve što pokušavam osjetiti.I svaki put kada se moje srce pokuša približiti tvojem dođu i odnesu ga.Sve je postalo tako ravno,ne postoji toplo ni hladno,ne postoji sreća ni bol,sve se odjednom stopilo u ništavilo.I više me jednostavno nije briga,nemam što izgubiti.Oni rade sa mnom što žele,ja se ni ne pokušavam opirati,nemam snage,nemogu više.Nemogu biti sretna jer se nema smisla veseliti kada je sreća osjećaj koji se pojavi u jednom trenutku a u drugom nestane.Zašto biti sretan kada će te u sljedećoj sekundi netko rasplakati?Zašto voljeti kada voljene osobe samo odlaze,jednostavno otiđu,bez pozdrava,bez smiješka,bez zagrljaja?!I čemu se vezati uz osobu kada će se ona jednostavno izgubiti u magli?Čemu pružiti ruku kada je ona neće uhvatiti i čemu se truditi kada sve što te čini sretnim,ispari?I tamo gdje je nekada bilo srce,sada je samo praznina,rupa u koju sve pada i nestaje u zaborav.Neznam tko ju je napravio.Možda osobe koje su otišle,možda ja sama,kada sam zbog straha otjerala voljenje osobe dalje od srca.Ali više nije ni važno,jer se srce itako neće vratiti.Nema razloga za povratak kada će opet pucati na komadiće...Dotakni me i osjetiti ćeš da sam samo tijelo.Čemu se okretati za svijetlom kada će te svijetlo razočarati?!Dati ti lažnu nadu te se zatim ugasiti?Čemu očekivati nešto,nedati se i veseliti se kada će te ljudi itako razočarati,kao uvijek.I zašto cijeli život trpjeti razočaranja?Sanjam mjesto u svim bojama,bez ijedne stvari koja bi mi mogla dati nadu.Sanjam mjesto gdje ču moći ležati cijeli dan i promatrati boje znajući da ne postoji nada da se u bilo kojem obliku pojave osobe koje su odavno otišle.Sanjam mjesto gdje ću moći spavati,zaspati i nikada više ne otvoriti oči...

Image Hosted by ImageShack.us


POSVEĆENO TEBI KOJEG NESMIJEM DOTAKNUTI,U ČAST ZADNJEG PUTA KADA SAM GLEDALA KROZ TVOJE OČI

Gledaš me
onako lijepo,
sjediš pored mene
a nemogu te dotaknuti.
Smiješiš mi se
kao na silu tješiš me riječima
preteško je reći zbogom.
Znajući da te zadnji put vidim
okrećem glavu
sakrivam suze.
Znajući da ti zadnji put pričam
ništa ne govorim
da ne čuješ kako mi drhti glas.
Sjediš pored mene
po posljednji put
a nesmijem te zagriliti.
Nemoj uništiti tišinu riječima
gledaj kako se raspadam.
Znajući da je gotovo
izbjegavam to čuti od tebe.
Osjećam tvoj pogled
strah me vidjeti te,
previše boli,
tvoj pogled ubija.
Znajuči da je gotovo
gledam kako odlaziš
gledam kako se udaljavaš
čujem kako tišina vrišti.
I nisam imala snage
da te poljubim,zadnji put.
Krećem,
ne trudeći se zaustaviti suze,
nije važno kuda idem
jer taj put ne vodi k tebi.
Jednom,u svijetu daleko odavde
možda se sretnemo opet.
Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image


- 13:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2007.

ima trenutaka kada mislim da ćemo biti skupa dok nas cigare ne ubiju,a ima i onih kada mislim da nećemo izdržat ni do sutra...trenutno je ovaj drugi osjećaj pa sam odlučila ne spavati noćas tako da sutra ne dodje tako brzo...6.4.2007,00:12

Image Hosted by ImageShack.us

hodam,okrećem se,grad pun ljudi a ja ih ne čujem ni ne vidim.gledam automobile,dućane,tako su bezlični,kao da će ovoga trena nestati...ne osjećam ništa,cijelu me prožderao,iznutra,gdje najviše boli...i dok je kidao komadić po komadić,smješio se,pričao,bio sretan...suze su isušile a bol samo raste,proždire sve oko sebe,u meni....i dok me jučer ubijao riječima,nije rekao ništa...i njegov pogled je bolio,a bio je na drugom kraju mog svijeta...osjećala sam da mu se ruke tresu,a tek sada sam ga vidjela...znala sam da ga ne boli kao mene,njega ne,on se smješio....i dok je ispijao posljednju kap pan piva sjedeći tamo gdje me prvi put poljubio,znajući da to više neće moći,bio je sretan i nije mi ništa reko...čak ni mobitel nije upalio,nije ni pokušavao saznati...i dok nije pazio na vrijeme kada će doći doma,ja sam ležala,čekala,gledala i pokušavala vidjeti,opipavala,pokušavala osjetiti...ne,ne volim te,trenutno ne....nemogu...ali hoću...opet...samo čekaj da zaspim i probudim se...možda uspjem...

Image Hosted by ImageShack.us

Krećem
jer tamo je bolje.
letim
tražim realnost.
ne vidim ništa ispred sebe
tvoja slika me proganja.
odvedi me
slomi me
gledaj kako se raspadam.
tijelom prolazi bol,
čini se,neće nestati.
letim
tražim realnost
nešto što mogu osjetiti.
zar je to potrebno da oživim
ponovno dišem....
odvedi me
slomi me
gledaj kako se raspadam.

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:25 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 02.03.2007.

....priljepljena za tvoje tijelo...
....drhtim nad tobom....
....pusti da poljupci pričaju...
....želim da znaš,volim te....

Image Hosted by ImageShack.us

Noćas sam usnula čudan san
bio si kraj mene
ležao si pored mog suhog tijela
bio si moj
i stvarno si bio tu.
Usnula sam san,
neki čudan,
rekao si da me voliš,
držao si me za ruku
prstima prolazio kroz kosu.
Milovao si moje drhtajuće tijelo
ljubio me nježno,s ljubavlju.
I gledao si moje crvene oči,
poljupcima mi pričao
dodirima smirivao.
Noćas sam usnula san,
neki čudan
nisam plakala.
Image Hosted by ImageShack.us

- 09:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 27.01.2007.

Sve na kraju pocrni,sve dobije svoju rupu.ljudi na kraju izgube sjaj,riječi izgube jačinu,a dijela,za to smo preslabi.i sve uvijek ostane na uspomenama,što na kraju izblijedi….i dodiri se više ne osjete…sjećanje postane samo loša uspomena a uspomene se pretvaraju u pepeo.i zašto smo uopće stvoreni?imamo li svoju svrhu?koliko će od nas umrijeti smijući se a koliko plačući krvave suze?koliko će se njih izgubiti tražeći svoj pravi put,koliko će naći svoje pravo ja?koliko smo se puta držali za trbuh gubeći dah od silnog smijeha a koliko samo puta bespomoćno i umorno plakali stiskajući se od onog što je ostalo od nas?koliko smo puta hodali pijani ulicama i smijali se odrazu u nekom izlogu koji je zapravo pikazivao nas same?koliko smo puta stvarno bili sretni i koliko smo puta bili duševno slobodni?da li još uvijek sve radimo površno?koliko smo puta lagali sami sebi,da se osjećamo bolje?koliko smo puta htijeli pobjeći,jednostavno nestati?što zapravo čekamo cijeli život?čemu se nadamo?čemu se veselimo i zbog čega plačemo?jesu li uvijek postupci ili riječi vrijedni naših suza?zar uvijek sve oko nas treba biti savršeno da bismo stvarno bili sretni?kada će proći dan da se osjećamo lijepima ne pogledavši se nijednom na ogledalo?kada će naš osmijeh i naše suze biti čiste a naši zagrljaji čvrti I kada ćemo početi ljubiti s ljubavlju?kada ćemo moći zaspati i sanjati jedan savršen san a da ga zapravo i živimo?u čemu tražimo savršenstvo?i dali ću ikada moći zatvoriti oči a da se ničega ne bojim?postoji li osoba koja vas nikada neće razočarati ni povrijediti?ja mislim da ne,jer ljudi uvijek lažu…katkad mi se čini da je najbolje pomiriti se s tim da će boljeti jer možda bude boljelo manje..ili možda ne?meni se čini da moja bol više ni ne postoji jer je postala ja,postala je ono što me predstavlja…čudno je to jer se bol više ni ne osjeti toliko,nekako se navikneš na nju…koliko dugo čekamo da bol prođe?hoće li ikada zacijeliti ta rupa u našim srcima i hoće li itko očistiti to crnilo s naših duša?hoće li nas itko dovoljno voljeti da nas shvati?koja je jedna jedina stvar s kojom želite zatvoriti oči na kraju života?vjerujete li u budućnost?očekujete li previše ili premalo od nje.a zašto jednostavno ne pustite tu bilježnicu u kojoj planirate svaku sekundu svojeg života,zatvorite oči i jednostavno se prepustite…..?


Stajao si pored sitnog pijeska
bacao poglede na mrtvo more
smijao se,kao na silu
volio si,a nisi to znao.
Bio si tu
tako blizu
nevjerojatno daleko.
I slao si mi poljupce
hladne i prozirne
grlio si
a ruke su ti bile zaleđene.
Sanjao si
uspavane snove,
grlio si
sitne duše.
Bio si tu
a tako daleko,
bio si moj
a nikada te nisam imala.
I ne okreći glavu
zanemari vjetar koji puše oko tebe,
ne gledaj te tužne oči
ne stišći te krvave dlanove.
Ne obraćaj se duhovima,
ne pričaj s anđelima,
ne dodiruj im krila.
Pusti realnost da spava
maštu da živi.
Ne trebaš pričati
samo ljubi,
nemoj držati otvorene oči
uživaj u mraku zadovoljstva.


Vile plešu ples
nekada naš....
Čarolija se razlijeva
a ti ne dolaziš...
Sjedim ispod vrbe,
čekam te.
Osluškujem
želim čuti korake,
želim vidjeti iskre u tvojim očima,
želim te zagrliti,
fališ mi...
Nadam se,a znam
nečeš doći.
Anđeli pjevaju pjesmu
nekada našu....
Krila izbljeđuju
zvijezde se tope,padaju...
Nebo gubi boju,
mjesec gubi sjaj.
Čarolija nestaje,
ostaju suze,
natopljena,mokra zemlja,
tužna vrba..
Lišće radi krugove
nekada oko dvije osobe,
danas,
oko mene same.
Vjetar ne puše,
izgubio je snagu,moć.
Spuštam glavu,
gasim svijeću nekada goreću u mom srcu.
Zbogom!

Image Hosted by ImageShack.us


- 12:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.11.2006.

Pismo tebi

nadam se da je ovo zadnji put da ti se obraćam!ne mogu te više voljeti,postalo je prebolno.sada sam sigurna da mogu blistati i bez tebe,oči mi mogu sjajiti bez da gledam tebe,srce mi može kucati i bez da me zagrliš,mogu biti zaljubljena,ponovno.mislim da je došlo vrijeme kada trebam zaboraviti,jer ipak,prošlo je previše vremena.volim te,ali neželim to znati.mogu se osjećati sigurno i u drugom zagrljaju,mogu osjetiti sreću na drugim usnama,mogu voljeti,ponovno,mogu plakati zbog drugog,mogu te zaboraviti.osjećam da ovaj put stvarno mogu nastaviti bez tebe.uspomene su samo uspomene,nisu sadašnjost.uvijek ćeš mi ostati u srcu,uvijek ću te se sjećati i uvijek ću te voljeti,ali neću te čekati.voljeti ću te ljubavlju 14-godišnjakinje,željeti te osjećajima klinke i gledati te očima djeteta.zatvaram prozor,zatvaram srce...okrećem novu stranicu na kojoj ne piše tvoje ime.ovaj se put neću vraćati tebi,ovaj te put neću tražiti.napokon sam shavtila da je gotovo.naša je priča dugo trajala i brzo završila.ostala su samo sjećanja.više mi ne trebaš.nakon kiše uvijek dolazi sunce,zar ne?više mi se nikada pogled neće zamagliti zbog tebe,više mi nikada suza neće uprljati lice zbog tebe.više se neću tresti kada čujem tvoj glas,više mi srce neće stati kada te vidim,niti će početi ubrzano kucati!više neću gledati mrak dok ti se približavam,više neću doticati tamu dok koračam do tebe.više neću biti tiha,neću hodati neprimjetnim,laganim korakom.neću sumljati u sebe zbog tebe,niti dopustiti da mi rušiš samopouzdanje,da rušiš mene.više ti se neću klanjati,više neću moliti.više neću zazivati tvoje ime,više neću vikati ni plakati.sada postajem svoja i sama ću upravljati sobom.bilo je lijepo,nezaboravno ali ništa ne traje vječno.ne želim lagati sama sebi jer sve bih opet s tobom prošla ponovno,ali shvatila sam da nije moguće.više mi se nečeš pojavljivati u snovima,ni nečeš biti moj princ na bijelom konju.postao se samo rana koju zatvaram.više neću trošiti tintu pišući koliko te volim ni crtajući ljubav koja nikada nije ni postojala.bio si mašta,san,nerealan,stvoren u mojoj glavi.gledala sam te onako kakav nisi bio,voljela sam tebe a to nisi bio ti.više mi se neće zavrtjeti kada me dotakneš,više te neću željeti,više neću biti najsretnija kraj tebe.tvoje me riječi više neće boljeti,više se nikada neću zaželjeti buditi kraj tebe.oslobađam se,zaboravljam i stvarno sam sretna.još bi pisala,ali ne želim trošiti riječi na tebe.napokon mogu disati.ZBOGOM!
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

- 14:32 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 03.10.2006.

Hvala ti što si uz mene,hvala na suzama,koje su potekle iz sreće,hvala na ispunjenosti,hvala što postojiš,hvala...

Pored nas kiša prlja zemlju
A ti me držiš,čvrsto
Ne puštaš me.
Naslonjena ne tebe
Osluškujem kucanje tvoga srca
I čekam kada ću se probuditi
Iz ovog predivnog sna.
Pusti me da spavam
Zauvijek.
Čuješ li
Kako vjetar šaputa
Kako kiša sklada stihove?
Tvoj miris ostaje
U meni,
Ne želim da izblijedi.
Lutala sam tražeći sreću
I našla sam je
Kraj tebe.
Ne želim otići
Nikada.
Želim se pretvoriti u kamen
Stijenu
Mrak
I zauvijek biti sretna
Tu,s tobom.
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 21:17 - Komentari (34) - Isprintaj - #

subota, 26.08.2006.

ko je ikada rekao da iz svojih grešaka moramo učiti?ko nas može osuđivati?da,svi puno griješimo,možda katkad i previše,ali sve su te pogreške lekcije i dok ne naučimo lekciju,griješimo...mladi smo,život je ispred nas,zašto si nekada ne bismo mogli dopustiti jednu slatku pogreškicu jer drugima to smeta?i ko je ikada rekao da je život pošten?pa što ako nas povrijede jedanput,dvaput,čak i više puta?sami smo si krivi jer smo si to dopustili.ali ponekad moraš dati nekome srce,iako znaš da te to može povrijediti,jer i ako te povrijedi,preboliti češ to,a barem ćeš znati da si pokušao,da si živio punim plućima i iskoristio život.vrijeme ispire sve,vrijeme čini čuda.pogreške su na kraju kajeva slatke,zar ne?bar uživaš u njima,a i život bi bez njih bio dosadan i neispunjen....
Image Hosted by ImageShack.us
-NIŠTA NIJE PRELIJEPO DA BI BILO ISTINITO(michael faraday)
-ŽIVOT NIJE POŠTEN,SAMO JE POŠTENIJI OD SMRTI(william goldman)
-U NEKE SE STVARI MORA VJEROVATI DA BI IH SE VIDJELO(ralph hodgson)
-VRIJEME JE ONO ŠTO SPRJEČAVA STVARI DA SE DOGAĐAJU ISTPVREMENO
-STRAH JE ONA MALA TAMNA KOMORA GDJE SE RAZVIJAJU SVI NEGATIVI(michael pritchard)
-LJUDI SE POVREMENO SPOTAKNU O ISTINU,ALI VEĆINA IH SE USPRAVI I ODJURI KAO DA SE NIŠTA NIJE DOGODILO(winston churchill)
-JEDINSTVEN JE OSJEĆAJ VRATITI SE NA MJESTO KOJE SE NE MIJENJA DA BISMO SHVATILI KOLIKO SMO SE SAMI PROMIJENILI(nelson mandela)
-MI SE NE RAĐAMO SAMO JEDANPUT NEGO UVIJEK IZNOVA(william charles)
Image Hosted by ImageShack.us
Vrijeme prolazi
ja tonem
ljudi odlaze
ni ti ne ostaješ.
Odlaziš
ostavljaš svoj trag
u meni.
Nemoj pustiti suzu
nije vrijedno
otiđi sa smješkom
da te se takvog sijećam.
Bio si
jedna savršena pogreška
postao si
dio mene,
Možda se sretnemo
...jednom...
volim te!
Image Hosted by ImageShack.us

- 14:19 - Komentari (75) - Isprintaj - #

srijeda, 19.07.2006.

Zagledaj se malo u sebe i u sve što si stvorio oko i u sebi.neke stvari,koje su ti se jednom činile važnim sada su samo sporedni dio tvojih sjećaja ili ih se možda više ni ne sjećaš.prisjeti se samo koliko si puta čekao pravi i savršeni trenutak i kada je on napokon došao,iz nekog razloga,potpuno nepoznatog,dok si se okrenuo,nestao je.možda nisi ni htio pokušavati nešto jer nisi imao dovoljno hrabrosti ili ti se jednostavno nije dalo....ste čuli kada za onu poslovicu:˝nije zlato sve što sja˝?!pogjedaj koliko ljudi stvarno voliš i što je najvažnije-koji tebe vole!zlato,pa primamljiv predmet zar ne?!ali neke sitnice,koje pokreću tvoje leptiriće u želucu i koje te stvarno ispunjavaju i čine sretnim,te sitnice koje ćeš možda pamtiti do kraja života,zar nisu one vrijednije?!nije sve u novcu.pravo bogatstvo je biti uz osobu koju voliš,imati prijetelje i biti sretan.i zato,ućini svoj život zanimljivijim i nemoj se živcirati jer život je prekratak za gubljenje živaca.iskoristi svaku sekundu i uživaj u njoj.dosegni svoju nirvanu sreće i nemoj puštati suzu za nekog tko te ne zaslužuje i ne dopuštaj da on krade trenutak tvog života.jednostavno-voli i bude voljen!
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us


Negdje daleko
tako gdje smo ostali mi
tako gdje sunce izazi po noći
tamo gdje je ostalo srce
zapuhao je vjetar
odnosi toplinu
ljubav
sreću.
Lutajući dugim stazama
plačući krvave suze
tražim put.
Mokra zemlja
natopljena suzama ljubavi
duga staza
obavijena trnjem
ružine latice
raspadaju se kao mi.
Jednom će se u mom srcu
ponovno roditi sreća
jednom kada se iza snježnih obalaka
pojavi sunce
kada sreća zamjeni suze
kada noć i dan postanu jedno...
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
HVALA PUNO SVIMA NA KOMENTARIMA!STVARNO NISAM OČEKIVALA TOLIKO!VOJIM VAS!UŽIVAJTE MI!

- 12:55 - Komentari (104) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.07.2006.

pokušala sam naći jednu pjesmu koja nije depresivna i shvatila da je nikada nisam napisala...zato ću se za drugi put potruditi napisati neku veselu ali nemojte se ljutiti ako mi ne uspije...hehe.I DA.ŽELJA MI JE IMATI 100 KOMENTARA,PA VAS MOLIM DA MI OSTVARITE ŽELJU....

Ne pitaj zašto
ne traži razlog.
Svemu dođe kraj
a reći zbogom
nikada nije lako.
Izvana gorim
a unutra,
oblijeva me hladan znoj.
Još sam
da ti zadnji put čujem glas.
Usne nam se spajaju
po posljednji put.
Suze postaju iskrice
iskrice postaju zvijezde.
Gledam te u oči
molim te da odeš.
Ne moge te više gledati
prebolno je.
Slamam se
pretvaram u prah.
Image Hosted by ImageShack.us


Prošlo je mnogo vremena
i shvatila sam
da sam ja kriva.
Bio si
iluzija
mašta
i san.
Opraštam ti.
Ne mogu te više mrziti
ne želim....
Oprosti ti meni
jer sam te gledala drugim očima
i jer sam bila tvoja igračka.
I molim te
oprosti mi
šta sam te zavoljela...
Image Hosted by ImageShack.us

- 22:35 - Komentari (309) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.06.2006.

Ponovno stojim ispred tebe.
Ponovno te gledam
iskreno i čisto.
Ponovno zatvaram prozor,
ove noći
ne treba biti otvoren.
I ponovno boli
i ponovno plačem.
Pitam se
da li te volim?
Da li te želim
tu kraj sebe?
U tvojem se zagrljaju
više ne osjećam sigurno.
Nebo više nije plavo
mjesec više ne sja tako jako.
Ugasila se vatra
izblijedjela je strast.
Ove noći
više ne pripadam tebi...
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Zašto me tjeraš
da te volim?
Zašto mi
daješ nadu?
Zašto me ljubiš
bez osjećaja
a ipak tako strastveno?
Zar ne vidiš što mi radiš?
Zašto me grliš?
Zašto me ne puštaš
da odem?
Zašto me držiš
tako čvrsto?
Vrati se njoj.....
oslobodi me ovih osjećaja
predivnih
a ipak tako bolnih.....
Zašto budiš te osjećaje?
Oni ne smiju postojati
kao ni ti.....
Image Hosted by ImageShack.us

- 15:00 - Komentari (92) - Isprintaj - #

subota, 10.06.2006.

napokon

bilo je vrijeme za novi post....ja sam sretna,napokon mogu vani!danas idem na neki rođendan,jedva čekam!neznam šta da vam pišem pa evo vam 2 pjesme koje sam ja napisala....
MOLIM VAS DA IH PROČITATE I KOMENTIRATE!
Hodam ulicom
prekrivena tamom
plaštom tišine.
Nitko me ne vidi
nitko se ne okreće za mnom.
Da barem imam uspomene
koje bi mi davale snage
ali nemam ni to.
Da sam barem voljela
ili bila voljena
da to mogu usporediti s ovom mržnjom
prjezirom
koji me proždire.
Ovo je živa smrt
a ja nemam kud pobjeći
niti se sakriti.
Znam da nikada neću osjetiti
sunčevu toplinu
ni scježinu u ranu zoru.
Snovi za mene ne postoje
nikada nisam sanjala
nitko me nije naučio....
Želja za nepostojanjem
je sve veća....
želja za oslobođenjem
i osmijehom....
Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

hvala
što si mi poklonio osmijeh.
hvala
što si me činio sretnom.
hvala
što si me tješio.
hvala
što si me podignuo kada sam pala.
hvala
što sam se s tobom osjećala lijepom.
hvala
što si bio uz mene
kada su svi drugi nestali.
hvala
što si mi stavio osmijeh na lice
kada sam misla da više ne mogu.
hvala
što si mi dizao samopouzdanje.
hvala
što me nisi puštao.
hvala
što postojiš.
hvala
što me voliš.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us



- 13:13 - Komentari (31) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2006.

I AM SO HAPPPPPPYYYYYYYYYY

EJ....NEDA MI SE PISATI NOVI POST PA ĆU UBACITI U OVAJ...KAO ŠTA STE PRIMJETILI,VEĆINU SAM POSTEVA IZBRISALA,OSTAVILA SAM SAMO NEKE PJESME JER JE PREVIŠE OSOBA SAZNALO ZA OVAJ BLOG,A JA NISAM HTJELA DA GA NEKE OSOBE ČITAJU.JOŠ NISAM ODLUČILA ŠTA DA NAPRAVIM,MOŽDA ĆU GA SAMO NASTAVITI PISATI,ALI JOŠ ĆU VAM SE JAVITI.LOVE YAa href="http://imageshack.us">Image Hosted by ImageShack.us
i evo vam jedna pjesmica....nema veze sa mojim trenutnim raspoloženjem ali dugo nisam stavljala svoje pjesme na blog pa....
Tražila sam tvoj osmijeh
nestao je....
Tražila sam tvoje oči
prekrila ih je tama....
Magla je izblijedila uspomene
tvoje su me ruke
pustile da odem.....
Iz tvojeg sam zagrljaja
iskliznula.....
....bilo je prekasno za nas.....
I još se uvijek sjećam
onih očiju koje nisu skidale pogled s tvojih.
Pokušavala sam
doći do tebe
nisam shvaćala da je gotovo.....
Nisam znala da poljubci
nekada ništa ne znače,
nisam znala da je zbogom
nekada stvarno
ZAUVIJEK!
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

- 19:52 - Komentari (51) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

....bok.....

ejla!samo vam javljam da ću izbrisati blogno,najvjerojatnije jer mi se više neda pisati.još nisam sigurna pa se možda javim.voli vas vaša
JUSTME

- 18:37 - Komentari (32) - Isprintaj - #

srijeda, 10.05.2006.

zelene vene

...

- 16:56 - Komentari (50) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (4)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se