Prvi Europski tjedan kretanja u Bjelovaru završio je u subotu, 22. rujna 2007. i ušao u povijest ako ništa drugo onda kao prvo takvo događanje u organizaciji Prirode i društva. Ali ono što bismo mi voljeli čuti, je da je ovaj Tjedan ušao u uspomene Bjelovarčana koji su zaživjeli s programom i duhom Europskog tjedna kretanja. Po prvi puta nakon što se rodila ideja zatvaranja najužeg centra za promet u razgovorima gradskih čelnika, njezino ostvarenje je zaživjelo. Konstantnim i strateški organiziranim pritiscima na gradske vlasti, uspjeli smo osigurati zonu bez automobila dužine kilometar i pol (prijašnja dužina je bila 800m) kroz čitav Tjedan. To nam je omogućilo duži period sustavnog djelovanja na svijest naših sugrađana, ali i vrijeme potrebno za prikupljanja povratnih informacija.
Ovaj potez pokazao se kao potpuno opravdan jer iako pomno isplaniran i promoviran pokazao je da naši sugrađani vrlo teško prihvaćaju nove stvari pa tako i novu iako privremenu regulaciju prometa. Pokazao je da je prije trajnog zatvaranja centra potrebno izraditi vrlo detaljnu studiju i urediti sve kako bi nezadovljnih stranaka bilo što manje.
Sve u svemu, nade ima jer u razgovoru s ljudima bilo je i onih koji su 100% podržavali akciju i bili za njezino što brže uvođenje. Ovako neslužbeno i subjektivno, prije posjedovanja službenih obrada ankete, boraveći veći dio Tjedna na ulicama u razgovorima s ljudima, stekla sam dojam da je omjer pobornika i protivnika 50:50, a to je vrlo dobar omjer.
Zatvaranje centra za promet bio je samo mali dio cilja koji smo si zacrtali idejom i programom Tjedna. Sada smo imali prostor na kojem smo se mogli kreativno, edukativno, aktivistički i zabavno izraziti kako bismo ljude potakli na aktivno promišljanje o globalnom problemu zagađenja, socijalnom problemu autoholizma i ekonomskom problemu konzumerizma. Zadatak nije bio nimalo lak jer nismo imali točnu procjenu našeg protivnika. Već nakon prvog dana pokazalo se da naš protivnik ima mane koje ga čine jačim od Tjedna i njegove misije: učmalost, lijenost, zajedljivost, neinformiranost, ali te nas mane nisu bacile na pod jer smo igrali i na slabosti, a te su znatiželja i humanost koja se sve teže nalazi, ali je ima.
Aktivnosti tematski raspoređene po danima privukle su ovisno o interesnoj skupini za koju su bile namijenjene zadovoljavajući broj sudionika. Ljudi su se raspitivali o akciji, zbunjeno tražili objašnjenja, izražavali svoja mišljenja, aktivno se uključivali u aktivnosti... To je bilo upravo ono na što smo ciljali i što smo željeli postići ovim prvim Europskim tjednom kretanja.
Možda najveći neuspjeh,barem ja vidim u nemogućnosti potpune kontrole prometa u zatvorenoj zoni. Smatram da su u prvim danima prometna policija i Grad koji je trebao vršiti pritisak na nju, malo preolako shvatili svoj posao i zbog toga su građani dolazili do ludih ideja koje su vrlo vješto izvršavali u djela: samovoljno micanje barikada i znakova, slobodna vožnja zonom pa i ugrožavanje ljudi i djece koja su koristila zatvoreni prostor za druženje i uživanje.
Nakon što je policija počela učestalije patrolirati zonom vidjeli su se pomaci, ali sada se pokazalo da su u biti građani ti zbog kojih akcija nije bila u potpunosti uspješna koliko smo to priželjkivali. Njihovo nerazumijevanje za postavljene ciljeve pokazalo se kao nešto što moramo prihvatiti i imati na umu kod planiranja sljedećih akcija. Uspješnost kampanje, sigurna sam, dobila je različite ocjene ovisno o ocjenjivaču koji je uvijek bio subjektivan. Ali trajne mjere uvedene uoči Tjedna i za vrijeme trajanja istog ostaju tu kao stalni podsjetnik na kampanju. Nove biciklističke staze u Osječkoj, Prilazu Andrije Hebranga i Trgu hrvatskih branitelja te Korzo kao trajna biciklističko- pješačka zona osigurale su barem donekle sigurniju vožnju biciklistima. Tih 2,5 km javnog prostora rezerviranog samo za bicikliste pravo je bogatstvo jer prijašnjih 3,2km ne zvuči, ali i nije impresivno. Iskustvo koje smo stekli zatvaranjem centra itekako će pomoći da već iduće godine pokušamo to uvesti kao trajnu mjeru. Promotivni materijal: brošure, bedževi, majice... ostat će kao trajno podsjećanje na cjelotjedno druženje u duhu Europskog tjedna kretanja. Medijski dosta dobra pokrivenost i angažiranost gradskih čelnika osigurali su i medijski prostor u kojem smo bili vidljivi i onima koji zbog bilo kojeg razloga nisu sudjelovali (podržali) Tjedan.
A što sada? Kako iskoristiti podatke i iskustvo stečeno kampanjom?
Nema straha, PID ima i za to plan. Objediniti sve rezultate dobivene za vrijeme trajanja Tjedna u jedinstvenu procjenu uspješnosti kako bismo se mogli usporediti s ostatkom Europe. Možda se to na prvu loptu čini suvišnim, ali to definitivno nije jer uvijek se treba uspoređivati kako bismo dobili još realniju sliku učinjenog posla, a onda krenuti s daljnjim koracima. Svakako ćemo pokušati odluku o zatvaranju centra provesti što prije u djelo, dok se to ne dogodi, vršit ćemo pritiske da se u potpunosti izreguliraju pravila prometovanja po Korzu i kroz razne aktivnosti educirati građane.
Posla očigledno ima, ali to nam samo daje vjetar u leđa i volju da nastavimo s radom. Stoga ako imate bilo kakve ideje, prijedloge, želite nam se pridružiti slobodno nam se javite i krenite s nama u ludu pustolovinu uvođenja novina u naš mali grad.
Urša
