Suton

16 studeni 2016





Na tanjuru grada zora,
puca osmijeh rukama
kao vrpca pod prstima
za jedno jutro strpljivo,
bez gladi, bez obzora.

Zapad za vjetar u leđa,
topli zrak na ramenima
uz teret rukovanih sati
viori i draži crte obraza,
ostanak za ponor i noć.

Zrake skrivene bradom
ustale su mladom moći
poput svježine krovova.
Glade se sijeda sjedala
percepcije platna i boje.

Napuhani oblaci lebde
praćeni maglom usana,
dodir lepeta kruži živom
što raste i neka prasne
jer još vodi put skrivena.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se