Skulptura

07 prosinac 2017

Koncert šarenih stripova,
zemljani tonovi u strahu
luckasto se gube i nevino,
stisnuti brnjicama straže.

Oprez u vezu knjige iluzija
poput krivog konca za šav,
kožni putopis bez potpisa
pažljivo se gradi smionost.

Postojani rat vunenih želja
što grize odronom publike
prolazi kao zajutrak večeri,
kao losion poslije brijanja.

Led sjaji za izdubljeno lice,
sve treperi dozom brojeva
ugaslim crtom plana olova,
dobar dan u krivi kasni sat.





Slika bez prilike

18 rujan 2017



Grad na tanjuru, plagijat,
hotel za insekte bez ljeta
pod mjesecom ruševina,
kaos polumjera za jesen.

Treptaj, nije tako ni malo
u lijenosti magle voljene,
okruži me mirisom svojim
jer drugo ne raspoznajem.

Kap zore na bodlji u nizu,
hrani se ubodom gavran
što ključa napuhnutih krila
poput zarobljenog gejzira.

Odobri me kako boja god
uznemiri golu bol za sjaj,
poderanu kožu pupoljaka
mazi lakom za pomirdbu.


Indigo Inkognito

20 kolovoz 2017





Mogu li znati ako sam tu,
kada i sebe pitam za javu
uz čitanje novina prstima,
pitaš jagodama bez otiska.

Donekle razumijem ples,
inkognito ples paleta boja
dok željno ispisujem nebo,
ali psujem slova krive boje.

Gradim ležaj iskre i vode,
uz gnijezdo na tijelu žene
što sjaji plamenom aurom,
dok čekam od kiše akvarel.

Iznenada, dolazi kao sjena,
jastuk bez mirisa pun nade
uz nago ležanje za vrijeme,
odlazi da bi ostalo zauvijek.

Kutija za svijet

04 kolovoz 2017



- Što to radiš?
- Kutiju za svijet.
- Kutiju za cvijeće?
- Ne, kutiju za svijet.



Znači, ideja nikada nije bila krajnje definirana, više je to bila želja.
Napraviti kutiju/okvir, kako vam drago, u koji ćemo staviti sve što želimo, bilo da radimo reljef, mali grad ili eto mali svijet po svom guštu.

Nakon kutije, za koju je dovoljno nešto drvenog materijal, u ovom slučaju ostaci te par šarafa i čavlića, dodao sam kao izolaciju najlon.
Za svaki slučaj, jer i sam nisam znao što ću sve staviti u svoju kutiju.



Kako sam htio imati mogućnost korištenja vode u igri, htio sam ubaciti jezerce u cijelu priču.
Da bude zanimljivije, bilo bi dobro da se jezerce puni sa izvora.





U ovom slučaju poslužila je posudica za mješanje boje za kosu, ili što god da se već radi s njom. :)
Naravno, cilj je uvijek iskoristiti što više nepotrebnih stvari iz kuće, garaže, podruma.
Tako se i našla cjevčica, gumena, iako bi idealno poslužila cjevčica što se koristi kod pneumatike.
Sljedeća misao je bila napraviti planinu, od kamena, u koju bi se uljevala voda te kroz cjevčicu tekla do jezera.



Posjet šumi je svakako dobro došao, no baš onaj savršeni kamen nikako nisam našao.
Njuškajući po potoku ipak sam naišao na nešto, manji panj.
Priroda je već učinila dosta posla što se tiče oblikovanja i spajanja udubljenja.
Detaljno sam isprao i očistio panj te nakon sušenja premazao dva puta sa lakom.





Ispostavilo se da će biti tri "bazena"/levela unutar "planine".
Prvi i drugi su bili već spojeni prirodno, drugi i treći sam spojio bušilicom te naravno na dnu također bušilicom napravio rupu za cjevčicu.
Slabo se vidi, ali na slici niže se da zaključiti o kojim se "bazenima" radi.



Sljedeće je bilo započeti uređivati svijet.
"Popločiti" jezerce, što sam učinio sa čvrstim ljepilom koje se upotrebljava u građevini te bijelim kamenčićima, najčešće se upotrebljava za uređivanje grobova. (Također sve ostaci nađeni u podrumu/garaži)





Kada su jezerce i "planina" bili namješteni i sav prostor bio ispunjen zemljom, započelo je igranje.
Iskorišteni se neku prijašnji projekti tipa kućice od šibica. (izrada istih u nekom starijem postu)
Također i neke sitnice koje su zapele na polici.
Ovako nešto je idealno za stvari koje nam je žao baciti iako nemaju neku vrijednost i samo skupljaju prašinu na polici.













I tako, početno igranje je završilo.
S obzirom da se sve da premjestiti, kombinacije su beskonačne.
Također, može se i posaditi nešto, što i planiram, ali svakako u teglici, nešto što se neće raširiti.
Ionako imamo mogućnost presaditi pa je u biti sve dopušteno.
Ostalo je još samo naći poziciju gdje smjestiti.







Skoro zaboravio, spajanje "planine" i jezerca je prošlo uspješno.
Video na žalost ne mogu uploadat, a za istraživanje konvertiranja u potrebni oblik sam prelijen :) .




Stari grad - Samobor

02 kolovoz 2017















Odjava programa

10 lipanj 2017

Zanimljivo kako se reklame prikazuju sinkronizirano na svakom programu u isto vrijeme.
Još zanimljivije kako mislimo da smo imuni na takav marketing, pa eto, svejedno kupim mango, komad za 6,99 HRK.
Što ću s tobom?



Šalu na stranu, ovaj mali, stari tv je "spašen" s otpada. Nije bio u funkciji.



Eto, savršen da probam realizirati ideju "živog tv-a".
Ideja je da se od tv-a napravi tegla za biljku.
Pa krenimo:



Nakon što smo ga otvorili i "očistili" iznutra, za što nam je dovoljan odvijač i cvikcange, moramo "otvoriti" ekran.
Sa unutrašnje strane se nalazi "elektronski top" koji je dovoljno dobar za početak.
Važno je zaštiti oči i sve otvorene dijelove tijela zbog plina koji se nalazi unutar ekrana i zbog njega bi se "top" mogao rasprsnuti.
Snažnim udarcem se riješimo "topa" te širimo rupu, koliko god nam odgovara.
Najbolje je širiti rupu, da ne trgamo nekontrolirano revelike komade, kombinirkama ili starinskim kliještima.
Plin se može ocrtati u prahu s unutrašnje strane ekrana te je vidljiv s vanjske strane:



Mogu se očitati razni oblici, ako i ne ispadne ništa posebno, izgleda solidno pa se može tako i ostaviti.
Uvijek postoji mogućnost da stavite sliku unutra ili složite mozaik sa kamenčićima, što god vaša mašta smisli.

Iako se cijela unutrašnjost može ispuniti zemljom, samim time dolaze u obzir i veće biljke, odabrao sam opciju "podnožja".
Naravno, potrebno je izmjeriti unutrašnje dimenzije tv-a, pa za kombiniranje je najbolje imati kalup od stiropora.
Ako nemate garaži od nekog uređaja, uvijek možete skočiti do reciklažnog dvorišta u vašem kvartu i nešto će te naći.
Naravno, treba pilagoditi ono što imamo dimenzijama koje smo izmjerili ranije:



Osim skalpela, treba i nešto čime ćemo sklopiti odrezanu stranicu koju smo trebali prilagoditi.
Najbolje je vruće ljepilo ili silikon. Brza ljepila nisu dobra jer nagrizaju stiropor.

Za dodatnu izolaciju, zbog vode, sam jednostavno zalijepio foliju, malo jaču, koja se inače koristi kod vakumiranja.
Također i najlon može poslužiti.



S obzirom da ja nisam dobro kombinirao, išao sam i obojati kalup u crno jer bi mi se previše primijetio jedan dio kroz ekran da je ostao bijeli.
Najbolje je upotrijebiti sprej:



Kada smo završili pripreme, potrebno je sklopiti tv sa ugrađenim kalupom:



Tu će možda trebati dodati vijke jer smo dio sadržaja tv-a izgubili kada smo ga očistili iznutra od elektronike.

E sad slatke brige, što posaditi.


Moj odabir je pao na:



Naravno, još je ostalo samo posaditi odabranu biljku:




Prilikom ispunjavanja kalupa sa zemljom (mix kupljene i "domaće" sa mrvom pijeska) koristit prste jer nema previše prostora a ni stiropor nije baš najizdržljiviji materijal.
I eto ga:



Još samo treba smjestiti na predviđeno mjesto u kući:



Za prototip je ispalo u redu, naravno da uvijek može bolje.



Tako možemo iskoristiti i recimo stari radio.
Može se npr. ugraditi i svijetlo u ekran tv-a. Ima dosta mogućnosti.



Slobodno napišite svoju ideju u komentarima.

Troškovi: biljku sam kupio za 33,00 HRK, ostalo je bilo ravno 0,00 HRK.
Tako da, uzmite biljku koju već imate i presadite ju i troškova nema.

Za vrijeme ranije navedenih reklama, sada imam dobar prizor za lutajući pogled:



The end.

Jeka u ogledalu

17 ožujak 2017




Skriven pod noktom čitaš,
pisma što slova im gmižu
šutke leglo retorikom pitaš,
crne sjene poslane da ližu.

Slatka magla i dlan o dlan,
park brojeva okom splava
broji li tek ili propušta dan,
usidrena noć mirno spava.

Pokriven jutrom oluju čeka
sivog oblaka umivenog lica
da ode bez odraza kao jeka
uz povrat glasa žednih klica.

Bijeli ples lako skida odijelo,
bez obzira na dubine zraka
pita te da li ikad bilo je bijelo,
staklenih očiju boji se mraka.

Ali

07 prosinac 2016




Nacrtaj mi kartu, molim te,
ružem za lijepu sjenu
baš tamo gdje sam stao,
vrati me...

Ako se još jednom uslikam,
obriši me bezrazložno
kao kap boje što curi,
ne puštaj me...

Pusti me ako ne mogu,
pusti me dok želim,
znam da ne tražiš riječi
dok šutim...

Iako sam samo akt,
možda i to bude dovoljno
za privatnost života,
trenutak proučavanja
i spoznaja vječnog pitanja,
buduće strepnje,
ruke na dječaku što voli
da nestane kao da je sam,
što sije energiju i umara se
samo da živi po satu jer mora,
samo da bi mogao sklopiti oči
onako, kada stigne, da pruži ruku,
da zna da ne putuje sam...

Suton

16 studeni 2016





Na tanjuru grada zora,
puca osmijeh rukama
kao vrpca pod prstima
za jedno jutro strpljivo,
bez gladi, bez obzora.

Zapad za vjetar u leđa,
topli zrak na ramenima
uz teret rukovanih sati
viori i draži crte obraza,
ostanak za ponor i noć.

Zrake skrivene bradom
ustale su mladom moći
poput svježine krovova.
Glade se sijeda sjedala
percepcije platna i boje.

Napuhani oblaci lebde
praćeni maglom usana,
dodir lepeta kruži živom
što raste i neka prasne
jer još vodi put skrivena.

Poziv u ZOO

23 listopad 2016

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se