evo da i konačno ja ispunim svoi zadatak...u koi me uvalila anja...hehe...
pa da krenem..
1. dosta sam lijena, i nikad mi se ništ neda (dokaz..ovo sam morala napravit pred tjedan dana)
2.ne volim masline i grašak...a nit nikad nisam to probala...
3. uvijek sam realna
4. ne volim se previše vezati za ljude...
5. kad spavam škripim sa zubima
6. jedanput kad me lana na moru probudila sam bila tak jadna da sam morala zvati mamu i plakala sam se na telefon.. ( bilo je to u 4 osnovne)
7. jenput sam jednom liku stisnula celi sladoled u facu
evo..to bi bilo to...još je više od 5 stvari...
štefetu nastavljaju: petra
dario
ena
nikica
|
Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne. Vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge. A katkad ih ondje ponovno izgubimo.
prvo da velim...nemam poima zakai opće ovo pišem...
tak sam malo okolo čitala te blogove...iiii....malo sam se zamislila nad tim...
mislim ne volim baš nekai jako privatnoga pisati...malo mie ono...
svako ima svoj život...pa...svako ima svoe mišljenje...napokon svi smo jako različiti...
svaki dan se događa dosta toga...sve je krenulo nekak naopačke...hehe..ima to dobre i loše strane...nisam osoba koa radi drame iz života...obično se držim kak da mie za sve ravno ili sam jako dobro raspoložena...možda ne pridajem pažnju svemu čemu bi trebala...al opet neda mi se zamarati sa svim glupostima oko mene...
baš sam ostavila komentar...SvI SU ArHITeKTI SvOjE sUdBINe...pa onda...svi si slažemo kak hoćemo, tu i tam nam treba mala pomoć..
bolje biti vjetar nego list... hehe...
|
ne možeš sve uvijek imati...
jedno dobiš, drugo gubiš...
nema smisla čekati...još danas..i sutra..i prekosutra...čemu???
postoji samo danas...možda i sutra... ali onda je krai...
vrijeme ne stoji...sve se kreće i nema ničemu povratka...
zato ne vrijedi stati i čekati...treba hodati naprijed...
|
OtIĆI ćEMO...U naMa nePoznatO...
UoPće nEmORamo gOvORitI..
Evo prvog posta u ovoi godini..
prošla je bila stvarno odlična..bilo je svega...smijeha..suza..rastanaka..sastanaka..uspona ..padova..možda i više od očekivanog..
Doček...super...pili..plesali..pjevali...i kak to već sve ide ....
nije postojalo mjesto koje se zove predaleko...
sve je bilo moguće...
hodali smo naprijed..makar nije bilo nade...
činilo se da nema smisla..
ali nas je nešto uvijek tjeralo naprijed...
snovi su postajali stvarnost..
a stvarnost bajka..
nikad nisam žalila za učinjenim..
znala sam da sve samo pitanje vremena..
al nisam htjela biti rob vremena...
živjela sam od danas do sutra..
i bila sam sretna..
Nesavršenost nije negacija savršenstva,
a konačnost ne poriče beskonačnost.
To se samo cjelina iskazuje u dijelovima,
to se beskraj otkriva u granicama.
|