. . . nebrem vjerovati kai sve ne znam/ne znaš...
...da, tak je glasila jedna od rečenica. . .mislila sam da je na neki način gotovo. . . nisam imala više volje sve razumjeti . . ali ipak. . . imalo je tu još nečega...odnosno puno toga...
. . . sve se da riješiti. . . jednim razgovorom. . . i naravno dobrom voljom. . .
. . . nitko nie savršen. . . nisam niti ja, a nie niti ona. . . često smo tvrdoglave. . . i mislimo da smo u pravu. . . jednostavno smo jako različite. . . a opet slične . . . prošle smo puno toga, naravno zajedno. . .
kad sam ja padala, ona me nosila. . .
kad je ona padala, ja sam nju nosila. . .
. . .nitko ju nie zamijenio...ona je uvijek imala posebno mjesto. . .
samo sam možda napravila mjesta za još jednu osobu. . .
volim obadvije...svaka je posebna. . . nisu uopće slične, makar svi vele da jesu. . .i znam da ih ne bi mijenjala...još ne...ne tako brzo. . . jer se prijateljstvo ne stvara preko noći. . . treba nam puno godina. . . suza, smijeha, povjerenja, svađa...no na kraju ipak ostaju samo lijepa sjećanja. . .i čeka nas još puno toga. . .
. . . mi samo trebamo krenuti naprijed, i ne zaustavljati se . . .udvoje je uvijek lakše. . .
...PRIJATELJI PRONALAZE JEDAN U DRUGOME PREKRASNE STVARI
ZA KOJE SE NITKO DRUGI NE TRUDI DOVOLJNO DA BI IH PRONAŠAO...
|