Potraga za svjetlom, svjetlo u potrazi

Pažljivo, iskreno i otvoreno traži
ono što ti je najpotrebnije.
Kažu da su prijatelji pravi motivatori.
Prijatelji su iskreni pokretači i pomagači.
Oni su jedinstvena snaga, svjetlo, ljubav.
Bez toga samo životinja i zvijer može.
Samo je bitno da budeš oprezan,
i siguran u ono što tražiš.
Nemoj biti s nekima koji
Uporno šute pred tobom o iskrenosti i istini.
Samo će ti pravi prijatelji
Reći da ti je lice prljavo.

Gledam kroz roletne, dan je opet crn.
Ne izlazim iz svog brloga.

Čekam da dan opet postane dan.
Čekam, sjedim i gledam.

Možda će uskoro i naići neki ratnik, koji će obasjati novi dan.
možda će čovjek opet biti sretan.

Možda će čovjek opet izaći iz svog brloga.
Možda ćemo pobijediti tamu.

Čekam, čekam.
Gdje je ratnik, snaga, svjetlo?

Gledam kroz roletne, dan je još uvijek crn.
Ratniku nema ni znaka.

Nisam uzeo stvari u svoje ruke.
Predao sam se crnini koja prodire kroz roletne.

Krepo sam u brlogu bez otpora.
Jer, prestao sam biti čovjek sa voljom.

Predao sam se nečemu protiv čega sam se trebao odavno boriti.
Zašto nisam prije izašao van i suprotstavio se?

Očito, prestao sam biti čovjek.
Crnina me odavno ubila iznutra.

Nova vrsta na rubu izumiranja.
To smo mi.

Ne postoji ni jedna riječ, ni jedno slovo, nijedan glas, ni jedan izraz lica da ti opišem kako je.
Kako je ujutro probuditi se i shvatiti da tebe nema, da sam te svjesno maknuo iz svog života.
Znati da ti nikada nisi bila spremna na ono o čemu si pričala.
Znati da djevojka koju sam toliko volio uopće nije budna nego spava i sanja svoj nerealan sam o životu kakav je mogao biti.
Ona spava i sanja i ne čini ništa da to i ostvari. Kao da je netko drugi zadužen za brigu o njenom životu i njenim odlukama, a ona će se probuditi tek dam sve bude gotovo, lijepo i prekrasno, baš kao u bajci.
Sve što sam htio je imati budnu djevojku pored sebe. Prijateljicu, ljubavnicu, ženu, sestru.
Tako sam te ja gledao i vidio, ali očito nisam nosio naočale.
Slušao sam tvoje riječi kao da ih Bog osobno diktira kroz tebe i čekao. I čekao.... i čekao.....
A tvoje su riječi nadahnute božanskim ostale samo to, prazni i neispunjeni mjehurići iz neke dimenzije gdje smo sretni.
Gdje smo ono što jesmo, pravi mi, zadovoljni i zagrljeni i sigurni u onoga tko nas grli utješno.
I onda se probudim iz neke vrste sna i vidim da je ta djevojka uplašeno dijete, koje se nezna okrenuti bez podrške nekih svojih "prijatelja".
Ona i dalje čeka. Čeka da se dogodi nešto mistično, nešto čudesno, da padne sa neba i onda će možda biti sve okej.
Zar je tvoja ljubav prema meni bila samo neka vrsta utjehe i zaborava za tvoje rane koje još uvijek nisu zacijelile?
Pokušao sam biti tvoj vitez, htio sam te odvući od zmaja i donijeti te u kraljevstvo gdje sunce uvijek sja a trava je uvijek zelena.
Evo, opet tonem u snove, stišće mi se utroba, želja mi se nije ugasila. Uvijek je ista, možda malo slabija, možda malo jača.
Razum i samoočuvanje pokazali su mi kakva si. Tužan sam jer tvoja sebičnost nema granica, nikada nisi znala ljubiti, potpuno predano i bez straha jer, duboko si utisnuta u krilo onog zlog zmaja... Iz kojeg se bojiš izaći, jer, misliš, tamo je najbolje.
I to zato što, uvijek si se bojala. Htio sam biti tvoj vitez, tvoje svjetlo na izlazu iz zmajeve špilje.
Htio sam da se opustiš jer ja sam tvoj krov, tvoj bedem, tvoja vatra i tvoj ratnik...
Hladna krv, teče iz otvorene rane, neutješna, zauvijek...

Iako želim živjeti alternativu današnjem životu,
jebeno se prilagođavam i niti ne pokušavam išta promijeniti,
jer znam da će mi to donijeti samo nevolje u životu,
ljudi će me iz društva izopćiti, bit ću čudak,
a to ne želim.
Jebeni sam konformist i svaki dan po sto puta pregazim svoje životne stavove.
Ja sam marioneta današnjeg sistema. Da. To sam ja. To smo mi. Robovi.
Otpor je uzaludan. A čak ga i ne želim. Prilagodio sam se.
Bit ću ovca do kraja svog malog života. Ipak mi tako paše. Zašto išta mijenjati.
Zar ne?
Alternativa je u nama, u korjenu, smaknuta.

E, pa sad ću vam reći neke stvari. Ne volim vas. Ne volim vas ljude koji idete na koncerte. Ne volim vas ljude koji namjerno oblače poderanu odjeću.
Ne volim vas ljude koji iz nepoznatih razloga žele biti drugačiji od drugih. Moderno je danas biti suprotan normali. I zato mi pljujemo po Bushu, po Americi, po politici,po sportu i televiziji. A zašto? Ne znate ni sami. E, pa ja ću vam reći zašto. Svi mi iako pljujemo po tome i sprdamo isto, težimo američkom snu. Svi mi, kako god se ponašali, želimo osiguranu kuću, auto, obitelj i završen fakultet. Svi to silno priželjkujemo, dok u društvu pljujemo po tome. Zato, kad odemo negdje drugdje, bacamo se na posao kako bi svoje američke ciljeve ostvarili. Zato, vi, ljudi koji se volite nazivati alternativcima, razmislite malo, da li zaista želite živjeti po alternativnom načinu života. Uostalom, još bolje pitanje, da li vi znate što je alternativni život? Mislite da je alternativa kupovanje razne poderane, crne robice za par stotina novaca? Mislite da je alternativan život odlazak na koncerte i festivale? Mislite da je alternativa ispijanje velikih količina alkohola u parku? Da li su vijetnamke i skupe marte alternativa? Oblačenje majce naopačko je alternativa? My space profili su alternativa? Mislite li da je bunt i pobuna protiv sadašnjeg stanja a ujedno sanjanje svog bolesnog, sebičnog, američkog sna zaista alternativa? Djeco... alternativa nikada nije bila alternativa. DANAŠNJA "ALTERNATIVA" STVORENA JE U AMERIČKOJ TVORNICI SNOVA. Baš tako. U američkoj industriji, u interesu enormnog profita i zamagljivanja ljudskog uma i opterećenje ljudskog mozga kako danas Amerika ne valja. Svi "subkulturni", "alternativni" pravci, preuzeti su od strane industrije... Što vam želim reći. Alternativa, čim se ona imenom rodila, umrla je. Alternativa ovakvom životu nikada nije postojala. Svi smo mi produkt američkog začaranog kruga koji je od vas "alternativaca" napravio ovce. Nije alternativa odalzak u trgovinicu i kupit si crne goth čizmice ili marte za 900 kn. A-a. Sve je to samo bogaćenje amerkie i... siromašenje već ispaćenog ljudskog naroda od strane oni tamo gore. Alternativa je samo jedan perverzni hir koji uči čovjeka da komentira svoje bliske i samog sebe, a odvlači od pravih istinskih problema. A najgore od svega, super je pljuvanje po "šminkerima", kojima je sve to samo prolazna faza. To nije prolazna faza. To zapravo nije i kod vas faza, jer, ta faza zapravo ne postoji. U nama. Svi ste vi djeca amerike. Čak nije ni teško za shvatit. Sve te subkulture, kada su dobile simbole i imena, etikete... postali su saveznici Amerike. I zato, današnji sistem je uspio savladati sve "alternativce". Pljujete po Americi, kao, buntovni ste, a što zapravo radite? Idući sat kupit će te coca-colu ili marte, napravit si skupe dreadlockse, ili ostale "američke" proizvode. Sa tim činom, automatski podržavate američko robovlasništvo, koje će vama možda i ostvariti taj dugo sanjani američki san. Slijepe, licemjerne ovce kao i svi ostali po kojima tako zanimljivo pljujete. Rekao sam gore da vas ne volim. Ne mogu to reći za ljude. Ja vas prezirem. Prezirem vas i razočaran sam. Razočaran sam u vaš pokret otpora današrnjem sistemu. Pokret otpora koji to nije. Isfuravanje svojih emocija i nagona u maldosti, istodobno punjenje američke blagajne i na kraju zapošljavanje, te samovoljno porobljavanje sistemu protiv kojeg ste se tako mučki borili. Ili niste? Tako bi volio da shvatite da je i "alternativa" samo jedan trend i moda koja nameće stav ljudskoj glavi o joj zločestoj Americi i zlim ratovima, u interesu da vi prestanete razmišljati i da sami sebe zarobite u svojim mislima. Sada počnite razmišljat svojom glavom, a ne kojekakvim fanzinima, što je to zapravo alternativa današnjem sistemu. Mogu li ja živit alternativu? Želim li ja promjene? Ispričavam se ako ste se možda pronašli u tekstu.