Potraga za svjetlom, svjetlo u potrazi

subota, 01.03.2008.

Bila je ljubav

Kad sam te prvi put poljubio
Oboje smo znali da je to to.

Sjećaš li se mnogih klupica u mnogim parkovima?
Sjećaš li se svih koncerata?
Sjećaš li se onih subota?
Sjećaš li se svih lijepih poljubaca?
Sjećaš li se svih lijepih, iskrenih riječi?
Sjećaš li se naših zgoda i nezgoda?
Sjećaš li se naših beskonačnih dodira?
Sjećaš li se naše pažnje?
Sjećaš li se naših misli?
Sjećaš li se naše nježnosti?
Sjećaš li se Nove Godine?
Sjećaš li se naših rođendana?
Sjećaš li se naše "smotanosti"?
Sjećaš li se naše sreće?

Mnogo smo toga prošli.
Mnogo toga nas je čekalo...

Znali smo da to ne smije prestat, nestat, umrijet, u grob otić.
Bilo je i nesporazuma i nesreće, svađa.

Unatoc preprekama našim, udaljenosti, čestoj samoći
Bilo je savršeno...

Bilo je to to.
Oprošteni su ti svi grijesi.

Jer, ja sam tako odlučio.
Jednostavno te volim.

Zaboravio sam na sve tvoje greške iz prošlosti
Zaboravio kao kad životinja zaboravi svoje pretke...

Ja znam, bio sam često primitivna debilčina...
Ali, da li je meni oprošteno?

Nešto je pošlo krivo.
Nešto je krivo u tvojoj prirodi.

Kao da si zaboravila zahtjeve svoga srca.
Poslušala si nešto drugo, nekog drugog.

Tijelo ti je varljivo, a srce ti je zavodljivo.
Vidjeli su neki to. Iskoristili lagano.

Što se dogodilo?
Gdje se sve prelomilo?

Zašto si nas ostavila?
Možda da nađeš veću sreću?

Ali moraš znati kod koga tražiš tu sreću.
Jer neki nemaju namjeru ti to dati...

Sve je otišlo naopako.
Ja sam krivac za tvoju nesreću, kažu neki.

Ali duboko u tebi, nešto ti jo uvijek govori
Da to nije tako...

You forgot who you really are.
You forgot the beautiful times, and remembered only bad moments... I's a fact.

Mnogi će moći imati tvoje tijelo.
Ali dušu ne.

Ja ju imam... I čuvam ju. Kod mene je sigurna, čuvam te...
Jer znam da će ova vaša orgijanja vrlo brzo prestati.

Sve materijalno što je, prolazno je.
I brutalno će istrunut pod pritiskom vremena.

Ali duše ostaju.
Tvoja duša će pronači vječnost.

Jer ja ću je izbavit.
I tek tada ću je ostaviti na miru...


"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje."
- Anais Nin

- 03:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #