photopublika

petak, 24.07.2009.

EVO KAKO TO RADE SPOSOBNI!

copy - paste negdje s bespuca neta


Kako je Vlada, nakon dugog, a na trenutke i mučnog razgovora došla do konačnog rješenja - krizni porez treba biti tri posto

Mogli bi nekako... što ja znam... Mogli bi igrati loto, predložila je premijerka.

“Ne bi nam bilo dosta”, rekao je ministar financija umorno.

“Da dobijemo na lotu, ne bi bilo dosta da nadoknadimo manjak u državnom proračunu?” zaprepastila se Kosor.

Ivan Šuker obeshrabrujuće joj je odmahnuo glavom.

“Ni sedmicu da izvučemo?”

“Jadranka, majke ti, šuti!” kazao je Polančec iznervirano.

Turobna tišina na nekoliko časaka spustila se na veliku konferencijsku dvoranu u Banskim dvorima.

“Porez”, šapnuo je nakon nekog vremena Kalmeta zamišljeno. “Moramo s porezom.”

“Pet posto”, bubnuo je Milinović.

“Pet posto”, složio se Pankretić.

“Osam”, javio se Šuker drsko.

“Zašto osam?” začudio se Pankretić.

“Osam je više nego pet”, objasnio je ministar financija razumno, a premijerka ga je zadivljeno pogledala.

“Vidiš, nikad nisam o tome razmišljala”, rekla je ona, “ali sad kad si to spomenuo, da znaš da ima logike.”

“Puno je osam posto”, zavapio je Polančec. “Pobunit će se narod. Bolje je pet.”

“Ili tri”, predložio je Kalmeta odvažno.

“Ih! Tri!” zavikao je Šuker nezadovoljno. “Pa šta ćeš s tri posto?”

“A da nešto prodamo?” sjetila se u taj tren Kosor i ozarila se zbog vlastite zamisli. “Nešto što nam ne treba lijepo prodamo i...”

“Neku nekretninu?” prekinuo ju je Polančec.

“Pa da”, složila se premijerka.“Na primjer tebe”, rekao je ministar gospodarstva i na to su se svi nasmiješili, osim Kosor, koja baš nije shvatila šalu.

“Ljudi, nemojmo se sad zajebavat”, javio se ponovno ministar financija. “Valja nam izglasat porez. Ja sam za osam posto, tko je za moj prijedlog neka...”

“Ivane, puno je osam”, rekao je Pankretić. “Daj pet.”

“Ili tri!” ustrajao je Kalmeta.

“Tri nije dovoljno!” prasnuo je Šuker.

“Ja mislim da ne bi smio biti cijeli broj”, javila se Đurđa Adlešič, koja je sve dotad šutjela. “Uvjerljivije bi bilo da stavimo pet zarez šest ili sedam cijelih pedeset osam, ili tako nešto.”

“O čemu ti pričaš?” pogledao ju je zapanjeno ministar gospodarstva.

“Čisto psihološki”, rekla je potpredsjednica Vlade. “Ako stavimo tako neki broj s decimalom, činit će se da smo pažljivo izračunali. Narod će misliti da znamo što radimo.”

“Narod ne misli”, upozorio ju je Pankretić.

“Ali će se isto pobunit ako pretjeramo”, dodao je Polančec. “Tko je za pet posto neka...”

“Ja sam za tri”, rekao je još jednom Kalmeta.

“Tri je ništa.”

“Baš zato”, pojasnio je ministar mora, prometa i infrastrukture.

“I treba izgledati kao ništa, beznačajno. Ako uzmeš tri posto, nikome se neće činiti da si mu puno uzeo.”

“To je istina”, složio se Polančec.

Tri posto je bezvezarija, nastavio je Kalmeta učeno. “Nitko se ne osvrće na tri posto. Znaš kako se ono kaže: ‘Ne jebem te ni tri posto’.”

“Tako je”, složio se Pankretić.

“Nikad nisam čula tu uzrečicu”, priznala je Kosor.

“Nikad nisi čula: ‘Ne jebem te ni tri posto?’” upitao je Polančec.

“Ne”, kazala je premijerka.

“Pa evo”, rekao je ministar gospodarstva, “sad ti ja to mogu reći.”
- 05:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 18.07.2009.

malo dnevno političkog rebalansiranog trabunjanja

zanimljivo je ovih dana.. režu se svi mogući izdaci neki onako deklarativno – plače državnih dužnosnika za cca 10%; dok bi ja recimo da želim dati primjer ograničio najveću dužnosničku plaćicu na 15 tisuća kuna. Gospodi iz sabora bi ukinuo sve dnevnice i troškove dolaska jer tako i tako imaju onaj samački hotel u Ilici, a i javni prijevoz im je besplatan do radnog mjesta. Ali ne, sebi če od svojih velebnih 20 tisuća odrezati 5-10 posto, što nas jednostavnom matematikom dovodi da će se skratiti na cca 18 tisuća kuna... tj, gospoda iz sabora će pasti s cca 17 na 14.5 tisuća kuna (pitanje je dali će si jadni moći priuštiti kruh i mlijeko). ali zato će se penziće ukidati, one koji imaju tak i tak najmanje i kad nekom penziču koji skuca ono nešto malo preko 2 tisuća kuna makneš 100 kuna on je u problemima, jer mu je tih 100 kuna pravo malo bogatstvo.

Naravno zaboravljamo kako se sada neke stvari stavljahu u drugi plan. Bivšeg direktora zračne luke se je pribijalo na nekakav stup nemorala jer je imao plaćicu od 100 tisuća kuna (ok to su bili medijski natpisi, ali je u stvari bila oko 70 tisuća kuna – al to je sada manje bitno), a zaboravlja se da je u nadzornom odboru sjedio i ministar nečega koji pojma nije imao kakav taj dotični direktor ima plaćicu... da ne povjeruješ...
Isto je s elektrom, preplatili struju za cca milijardu kuna, a tko je tamo sjedio u nadzornom odboru i to nadgledao??? Dane pričamo koliko love mjesečno ide za svakojake falš umirovljenike, bilo one iz domovinskog rata, bilo one koji su si preko nekih imaginarnih boleština uneredili penzijicu.. ili ako se sjetimo priča o Splitskom brodogradilištu, ili o tome kako je za aferu kamioni kriv netko iz administracije MORH-a jer je eto uspio ubijediti ministra da je pametnije umjesto 77 kamiona za 38 miliona kuna kupiti 38 kamiona za 36 miliona kuna... i uvijek je netko drugi kriv.. i Šukera se ne razapinje jer godinama pričao kako državna poduzeća dobro posluju, kako ih je velebna vlada pod vodstvom velikog teatraloga dovela u red, a ono u dva dana se mijenja ploča. Da ne rade kako treba, da gomilaju gubitke, da ovo, da ono... o HŽ-u da ne pričamo. da nitko nije vidio ni revizija, ni knjigovodstvo, ni nadzorni odbor (gdje je sigurno sjedio netko iz nekog ministarstva) da se diže gotovina u malo većim iznosima ...

Na kraju priće, opet če narod to pozlatiti i nagraditi, šutke i u miru, jer eto vanjski faktori su krivi za krizu – ne znam zašto me to vuće na one dane komunizma i parolama o vanjskim i unutarnjim neprijateljima...

vrijeme nam je da dođemo sebi te da se malo ugledamo na one europčane koje se ne boje izaći na ulicu kada shvate da se vlast zaigrala, koji stišću i ne popuštaju u zahtjevima za ostavkama kada skuže da je neki političar za poreznu lovu plaćao solarij svojoj ženi... trebamo se sami promijeniti ako želimo da se ona gahmad na markovom trgu promjeni...
- 21:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.07.2009.

neka druga vremena




davno je to bilo, tamo negdje ranih 80-tih.. sjedis na nekom proplanku, u SMB uniformi, i gledas dali će krenuti neka imaginarna moćna imperijalistička sila u osvajanje i pokoravanje našeg socijalističkog sna. U onoj bluzi skriven walkmen i lagano si vrtiš gunse ; u to vrijeme su se gansi počeli vrtjet po medijima, i sječam se kak su na nekom talijanskom žlj muzičkom programu svakih cca sat vremena puštali paradise city i to tako jedno mjesec dana; i misliš koji kurac radim ovdje, kakvi imperijalisti... kakvi vanjski neprijatelji... ja bi doma.. doma na svoj asflat....


i danas kad sam opet slučajno natrčao na ganse slična priča... ja bi natrag u neka normalnija, mirnija, ležernija vremena, bez pritiska, neizvjesnosti... da opet mogu „živjeti život“, a ne strepiti što donosi sutra...
- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.07.2009.

da i ja jednu kazem...

na temu sanadera, to jest da on sam kaze ... ili kako vec

- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>